Kreativnim dušama tuga je oduvijek bila poseban motivator, a talentirani umovi nikad nisu bili predodređeni da miruju, pa je nesretan kraj višegodišnje ljubavi u životu Šime Bilića označio početak simbioze glazbe i grafike, jednog od producenata Rift Projecta.
– Grafika je ispala vrhunska stvar jer je spojila glazbu i grafiku koju radim uglavnom za glazbenike. Naiđem na nekog tko radi dobru glazbu, pa napravimo zajedničku pjesmu. Tako produbljujem svoj rad i imam potpunu kolaboraciju – objašnjava Bilić kako trenutačno stoji omjer snaga između glazbe koju radi i grafike kojom se tek počeo baviti.
NAJBLESAVIJE STVARI
Motive koji izlaze iz njegove glave na papir opisuje kao mračni apstrakt ili dočarava riječju – morbidno.
– Najviše volim crtati izraz ljudskog lica, volim crtati ‘beštije’. U tu sam vrstu crtanja ‘upao’ preko drum’n’bass, Rift Projecta, koji je taj mračni drum’n’bass, a i uvijek sam bio malo morbidan. Počeo sam ‘izbacivati’ najblesavije stvari koji sam mogao smisliti, a najviše je utjecaja na mene imao H.R.Giger. On je poznata faca, odličan umjetnik, ali ono po čemu je postao poznat je lik aliena koji je napravio za potrebe filma – prisjeća se. Šimi je kod rada najvažnija ekspresija, te mu je drago što najviše surađuje s glazbenicima koji mu ujedno ostavljaju i najviše prostora da bude kreativan.
– Oni iza svoje glazbe imaju ideju. Tako postoji temelj kad uzmem komad papira, prije nego počnem raditi. Pošalju mi svoju glazbu i slušajući je, ja crtam. Na taj način pokušavam izraziti sebe kroz njihovu glazbu i crtanje jednostavno krene. Uvijek su to nekakvi alegorijski prikazi nečeg. Uvijek sam bio morbidan, posebno u zadnje vrijeme kako je išla cijela ta moja nesretna ljubavna priča. Volim istraživati tu mračnu stranu, ljudsku psihu koja se može poistovjetiti s mojim radovima. Lakše se izraziti putem mračnog. Čak i nije stvar mračnog da se radi o crnoj boji, već je stvar u izrazu lica, osjećaju koji slika izaziva ili dočarava – pojašnjava nam umjetnik. A da je na pravom putu, pokazuju rezultati ‘googlanja’ jer se njegovi radovi mogu pronaći posvuda, čak i među tzv. wallpaperima.
– Ima ih dosta i na Beatportu, iTunesima budući da su to coveri glazbenika. Jeff Morgen, prijatelj iz Velike Britanije predstavio je moje radove na SAE Institutu, na Oxfordu – odaje nam, ne skrivajući osmijeh na licu. Naime, SAE Institut ima 54 kampusa u 26 zemlja diljem svijeta sa sjedištem u Oxfordu, a student može birati između tri smjera – ‘audio production’, ‘digital film making ‘i ‘web development’.
– Jeff je pred profesorima, komisijom i još stotinjak ljudi morao predstaviti svoj projekt za koji je morao imati sve – label koji ‘izbacuje’ njegov rad, morao je imati fizičku ploču albuma, ali i cover. E, tu ja ‘upadam’. Napravio sam mu cover za album, onda ga je predstavio na svom predavanju na kojem je predstavio još nekoliko mojih radova. I nakon toga, meni je krenulo jer su svi ljudi s kojima je radio ali i njegovi fanovi htjeli imati nešto slično. Tako da sam sad zatrpan, a dosta njih moram i odbiti jer ne mogu sve stići – priča.
PRIJE MIŠA, PAPIR I OLOVKA
Bilić preferira individualni pristup, nastoji se ne ponavljati, a pojavi li se netko s odličnom idejom, no bez novca da plati – svejedno će mu pomoći. Radio je i logo za 15 ili 20 dolara, a inspiraciju, osim u mračnim kutovima uma, prolazi i kad je u stanju manjka inspiracije.
– Uspio sam pronaći način da se inspiriram kad sam bez inspiracije. Mene neinspirativno stanje inspirira. Volim izazov, a vraćam se i na to da mračni apstrakt nema granica. To nije određena umjetnost i možeš napraviti što god ti padne na pamet – tvrdi kreativac koji prije nego što uzme skener i miš u ruke, koristi papir i olovku.
