Zbog najnovijeg slučaja postavljanja odašiljača TELE 2 na privatnoj obiteljskoj kući Put Gvozdenova, na Meterizama već danima traje negodovanje stanovnika. Reagirali su predstavnici gradske četvrti, tražeći od građevinske inspekcije i Grada da provjere je li odašiljač postavljen u skladu sa svim dozvolama. Međutim, koliko je sve to štetno, pitali smo Danijela Miletu, šibenskog dogradonačelnika, ali i stalnog sudskog vještaka za telekomunikacije.
Zrače li antene mobilnih operatora?
Da, naravno. To im je jedna od dvije osnovne funkcije.
U najnovijem slučaju, stanovnike Meteriza najviše muči pitanje je li to zračenje opasno po ljudsko zdravlje?
Na ovo pitanje znanost još uvijek ne može dati jedinstveni odgovor. Proći će još mnogo godina da bi se odgovorilo sa 100-postotnom sigurnošću, ali ako se poštuju propisi i norme Republike Hrvatske, a koje su po ovom pitanju 2 do 6 puta strože od međunarodnih preporuka, onda se smatra da nema opasnosti po ljudski organizam. Inače, ljudi su svakodnevno izloženi različitim vrstama elektromagnetskog zračenja jer svugdje gdje protječe električna struja postoji i zračenje. Sama sunčeva svjetlost je jedan vid elektromagnetskog zračenja.
Paze li mobilni operatori na hrvatske propise i norme?
Iz iskustva koje imam, prilikom postavljanja antenskih sustava za mobilne mreže nikada nisu bile sporne razine elektromagnetskih polja, već najčešće valjane lokacijske i građevinske dozvole. Operateri bi znali postaviti antenski stup, pa ‘u hodu’ ishodovati potrebite dozvole. Isto je tako većina tih sustava tipskog karaktera pa je ishođenje dozvola šablonizirano. Svaka bazna stanica, da bi dobila dozvolu za instaliranje i rad, mora imati tablicu ili dijagram zračenja u skladu s postojećim propisima i normama.
GROZDOVI ANTENA
No, nije li malo pretjerano da se cijeli ‘grozdovi’ antena nalaze na krovovima zgrada? Je li nužno da bude toliko antena na jednom mjestu?
Postoje dvije vrste infrastrukture za bazne stanice – samostojeći crveno-bijeli antenski stupovi visine nekoliko desetaka metara koji se najčešće nalaze izvan urbanih područja i antenski nosači na krovovima zgrada u gradskim četvrtima. U hrvatskoj imamo tri mobilna operatora, T-mobile, VIPnet i TELE2. Svatko ima svoju infrastrukturu, što uključuje antene. Zadnje vrijeme se propisima pokušava ograničiti raštrkanost antenskih sustava na način da jedan stup ili zgradu koriste svi operatori, pa će ‘grozdova’ biti sve više. ‘Grozdovi’ su realnost.
Ali dobro, zar se antene moraju postavljati u gradska središta, zašto se ne izbace na periferne dijelove grada ili na brda, kao što je slučaj s televizijskim odašiljačima? Osim što ne bi nagrđivale grad, manje bi zračile. Nije li tako?
S obzirom na veliki broj korisnika u urbanim sredinama, ograničenost dozvoljenih frekvencija i samu tehnologiju mobilne komunikacije,izbacivanje antena na rubne dijelove grada nije moguće. U centru Šibenika imate nekoliko zgrada na kojima su montirani antenski sustavi mobilnih operatora – stara pošta, nova pošta, vatrogasni dom i Krešimirov dom u kojem je i smještena naša gradska uprava. Kad ovih antena ne bi bilo, u širem centru grada bi mobiteli bili neupotrebljivi. A što se tiče zračenja, što je čovjek koji razgovara na mobitel udaljeniji od antenskog sustava preko kojeg u tom trenutku razgovara, to će zračenja i mobitela i antenskog sustava biti veća jer je na većoj udaljenosti potrebno više snage da se uspostavi bežični kontakt. Mobitel se najčešće nalazi svega nekoliko centimetara od uha ili glave, odnosno ljudskog mozga. Razine elektromagnetskog polja mobitela koje prilikom telefoniranja djeluju na taj vitalni i osjetljivi organ ljudskog tijela neusporedivo su veće od utjecaja zračenja antenskih sustava na okolne stambene objekte, i potencijalno opasnije. Što su antenski sustavi i bazne stanice gušće i bliže postavljene korisnicima, to zrače manjom snagom.
Hoćete kazati kako bi bilo najbolje imati baznu stanicu na krovu svoje kuće?
Razine elektromagnetskog polja su osjetno manje unutar objekta na kojem se nalazi antenski sustav, nego unutar objekata u njegovoj neposrednoj blizini. To na teorijskoj osnovi direktno proizlazi iz dijagrama usmjerenih antenskih zračenja. Kako mobilni operatori plaćaju ne loše naknade za zakup potkrovlja i mjesta na krovovima, proizlazi da je najmanje iz dvije osnove bolje imati baznu stanicu na svojoj kući nego na susjednoj.
Ali kako doskočiti takvom neuglednom prizoru u starim gradskim jezgrama ili na spomenicima kulture?
Na spomenike kulture je dozvoljeno postavljati antenske sustave isključivo uz dozvolu konzervatora. Danas postoje fantastične tehnike maskiranja, odnosno prikrivanja antena, tako da se one golim okom praktički ne vide, točnije ne prepoznaju. Stope se s okolinom, bez obzira radi li se o kamenu, drvetu ili nekom drugom okolnom građevnom materijalu. Doduše, možda je maskiranje antena mobilnog operatora TELE2 u Ulici put Gvozdenova u gradskoj četvrti Meterize dodatno zabrinulo stanovnike tog dijela grada jer se razmišlja – čemu skrivanje, ako je sve zakonito i ‘čisto’.
NE ODUSTAJU OD PROSVJEDA
Stanare Ulice put Gvozdenova je po toj temi primio gradonačelnik. Što je dogovoreno na tom sastanku?
Stanari su izrazili zabrinutost za svoje zdravlje i zdravlje djece te zatražili izmještanje bazne stanice. Kako to zakonski nije u domeni gradske uprave, a mi poštujemo volju naših sugrađana, gradonačelnik je uputio dopis Hrvatskoj agenciji za poštu i telekomunikacije (HAKOM) i mobilnom operatoru TELE2 u kojem je predložio izmještanje bazne stanice na neku od postojećih lokacija drugih operatora poput vodospreme i bunkera u blizini. O navedenom se, za svaki slučaj, upoznalo Ministarstvo zdravlja i građevinsku inspekciju.
U međuvremenu stanari ne odustaju od prosvjeda. Čak su se oboružali transparentima protiv TELE2?
Razumijem želju stanara, jer ovo nije prvi put da se ovakvi prosvjedi događaju, i kao zamjenik gradonačelnika podržavam traženje prihvatljivog rješenja na zadovoljstvo i sugrađana i mobilnih operatora. Nikome nije drago kad su antene na susjednoj zgradi. Isto vam je s kontejnerima za smeće; svi ih koriste i svi znaju da moraju biti u blizini, ali ih nitko ne želi baš ispred svoje kuće.
Mobitel koristiti što manje
Kako bi ste vi definirali, gdje se smiju postavljati antenski sustavi mobilnih mreža?
Moja preporuka bi bila da se, ako je izvedivo, antenski sustavi za mobilne mreže montiraju na udaljenostima od minimalno 150-200 metara zračne udaljenosti od ustanova u kojima na dnevnoj osnovi obitavaju djeca, čisto iz preventivnih razloga. Prostorni planovi pojedinih gradova i općina propisuju različita ograničenja za postavljanje antenskih sustava, a koja su nerijetko u praksi neizvediva. Kao u svemu u životu, i ovdje je potrebno pronaći ‘zlatnu sredinu’. S druge strane, svaka kuća koja ima ADSL router za televiziju i Internet ima mali Wi-fi odašiljač u dnevnom boravku.
Koje bi preporuke, po pitanju zračenja, uputili korisnicima mobilnih telefona?
Mobitel treba koristi za kraće razgovore ili kad fiksni telefon nije dostupan, a pri dužim razgovorima poželjno je upotrebljavati oba uha i biti izvan zatvorenih prostora. Hands-free uređaji i pisanje tekstualnih poruka umjesto razgovora smanjuju izloženost zračenju. Djeci je dobro ograničiti korištenje mobitela jer je njihov organizam u razvoju i osjetljiviji je na radio-valove, iako još uvijek nije dokazan konzistentno štetan utjecaj mobitela na dječji organizam.
