Koji je ovo put da se vraćate na čelo Vodovoda?
Ne znam koliko je bilo ovih sudskih odluka i odlučica. U prvom mandatu bio sam četiri godine i nekoliko mjeseci, pa je 2009. izvršena promjena, da bih na ljeto 2010. bio ponovno vraćen na mjesto direktora, odlukom Visokog trgovačkog suda. Nakon toga je SDP kupio glasove, promijenjen je statut Vodovoda i opet su me maknuli. Zanimljivo, čak i nakon toga, 2011. godine sud me samo na jedan dan vratio na mjesto direktora. U svakom slučaju, bilo je zanimljivo i živo.
Budući da ste opet sjeli na čelo te komunalne tvrtke, vrijeme je za rezime – kakvo ste stanje zatekli nakon mandata svoga prethodnika Frane Malenice?
Situacija nije dramatična – financijski stojimo povoljno pošto smo prije dvije godine uveli naknadu za odvodnju, te paušal za vodu, što je bila zakonska obveza. Sada se ujednačio priliv novca tijekom godine pa problema nema. Organizacijski ću pokušati Vodovod dovesti na razinu kakva je bila dok sam vodio tvrtku, prije četiri godine. Danas, naime, u Vodovodu ima puno više zaposlenih no što je bilo kada sam prije četiri godine napuštao direktorsku fotelju. Na moju žalost, čak je pet ili šest posto više zaposlenika koji su tu došli iz raznih, ali razumljivih razloga.
NEDOSTAJE STRUKE
Kada govorimo o novozaposlenima, je li istina da su za vrijeme vašeg prethodnika zapošljavani cvjećari, TV tehničari i ostali kadrovi koji nemaju baš neke posebne veze s Vodovodom i njegovom djelatnošću?
Nažalost, razumijemo i znamo zašto su ti ljudi zapošljavani. Po mojoj procjeni, Vodovod sada ima oko 50 ljudi viška i oko 20 ljudi manjka. To je inače problem u svim hrvatskim firmama – nedostaje ljudi od struke s velikom praksom i dobrim znanjem, a u drugim sektorima ima viška. Vidjet ćemo što će nam donijeti budućnost. Konzultantska tvrtka iz Europe radi nam snimanje i predložit će nam moguća rješenja oko eventualne reorganizacije. Osim toga, prema zakonu koji očekujemo, iako to ne priželjkujemo, mi iz šibenskog Vodovoda morat ćemo preuzeti neke manje vodovodne sustave koji su dosad djelovali autonomno, pa će nam za to trebati kadra.
Očekujete li da ćete taj problem riješiti novom sistematizacijom ili otkazima?
Najlakše bi bilo davati otkaze, no nastojat ćemo to izbjeći koliko je god moguće, bez obzira kako je tko zaposlen. Pokušat ćemo najprije kadar reorganizirati, vidjet ćemo tko zadovoljava uvjete za odlazak u mirovinu ili uz otpremninu. Ipak, do nekih će otkaza morati doći. Neki ljudi jednostavno ne mogu pratiti razvoj tvrtke. A čekaju nas ogromni projekti i zahvati.
Možemo li već navesti o kojim je projektima riječ?
U završnoj je fazi usuglašavanja dokumentacije s konzultantima i EBRD-om za veliki projekt izgradnje vodoopskrbne mreže Ražina Gornjih i Donjih, TLM-a, Podsolarskog i Poda. Pred novu godinu očekujemo natječaj za izvođenje radova. Riječ je o vrijednosti od oko deset milijuna eura koje ćemo namaknuti iz kredita EBRD-a, s tim da će Vodovod preuzeti deset posto, a Hrvatske vode 90 posto investicije. Za strukturne fondove EU-a pripremamo projekt završetka izgradnje šibenskog uređaja za pročišćavanje s kompletnom odvodnjom za Brodaricu, Krapanj i Zablaće. U roku od najviše godinu dana projekt bi trebao imati financijsku konstrukciju, te bi trebao biti objavljen natječaj za izvođača radova. Također, iako dosad nismo u tome sudjelovali, mislim da ćemo morati preuzeti projekt izgradnje uređaja za odvodnju za Vodice, Tribunj, Tisno i Murter. Imamo u pripremi i mnogo manjih projekata i rekonstrukcija. Prioritet nam je vodovodnom mrežom pokriti sva naselja koji je nemaju, poput Konobe i Brnjače u Grebaštici Gornjoj.
Spomenuli ste da će Vodovod morati preuzet neke manje odvodnje. O čemu se radi?
U prvom redu o vodičkoj odvodnji koja je nekad bila pod nama pa se odvojila, najvjerojatnije drniškom Radu d.o.o. i sličnim sustavima. Niti to nama odgovara, niti odgovara manjim sredinama koje ćemo preuzeti, ali to ćemo morati učiniti prema novim zakonima koje je usvojila Vlada RH. Ministarstvo je dosad, doduše, trebalo izići sa svojim naputcima za servisna područja, no do danas to nisu učinili, tako da je teško predviđati ishod. Ovo je samo moja pretpostavka temeljena na onome što je dosad rečeno. Iz ministarstva su kazali kako bi Hrvatska optimalno trebala imati 25 vodovoda, a mi ih u Hrvatskoj imamo preko 130.
Sviđalo se to nekome ili ne, vi ste u novoj šibenskoj povijesti jedan od najdugovječnijih političara. Možete li iz svog iskustva analizirati kakvo je stanje u lokalnom HDZ-u nakon izbora?
Solidno. Nema velikih problema. Uvijek ima raznih struja i pojedinaca koji ne razmišljaju isto, ali oko ovih smo se izbora ujedinili čak i oko izbora kandidata. Svima nam je bilo važno da vratimo Šibenik, imali smo dobre kandidate i izvukli pobjedu. Sad se polako, po mom ukusu i presporo, slaže križaljka – biraju se novi pročelnici, direktori tvrtki…
Jednom kad sam prije lokalnih izbora razgovarala s Antom Kulušićem, vašim županijskim stranačkim predsjednikom, rekao mi je kako će se za Šibenik voditi bitka kao ’91. Je li to bilo tako?
Upravo tako. Bila je neizvjesna situacija. Šibenik je takav kakav je, u ovom se gradu nikad nije zadržao kontinuitet vlasti, od 1993. naovamo. Zato smo se s osobitom pažnjom posložili za ove izbore. Odradili smo, kako Kulušić kaže, ratni dio pripreme i rezultat je bio na našoj strani.
Zašto je Šibenik tako politički prevrtljiv?
Šibenik je uvijek bio ekstreman. Ja bih rekao da mi glasujemo ‘protiv’, nikad nismo ‘za’. Vlast se ovdje uvijek mijenjala. Možda previše tražimo od vlasti, a možda smo jednostavno takav narod. Pokazali smo to i ’91. Za razliku od naših susjeda koji su bježali s bojišta, mi smo uvijek išli naprijed, za inat.
Mnogo se pričalo o tome kako je stranka unutar sebe imala onih koji u vrijeme izbora nisu radili za kandidata HDZ-a, današnjeg gradonačelnika Željka Burića?
Te se stvari ne rade transparentno, pa je teško u bilo koga uprijeti prstom. Ali sasvim je sigurno bilo podmetanja, nezadovoljnika, sumnjičavaca. Ipak, ne mislim da ih je bilo puno. Doduše, moram kazati kako smo na izborima osvojili oko 10,5 tisuća glasova, no kako sada vidim po čestitarima koje srećem kroz grad, trebali smo imati barem 25.000! Ali, dobro, i to je politički folklor. Evo, ne znam nikoga tko je glasovao za Stipu Mesića, a deset je godina bio predsjednik.
Da se vratimo još malo na tematiku Vodovoda, koliko je neplatiša vode na području kojim upravljate?
Nemam brojku dužnika, ali cifra koju duguju uvijek se vrti oko 35 milijuna kuna. Dio ćemo uspjeti naplatiti, a dio, nažalost, nikad nećemo. Danas svi štite neplatiše. Kada vaš susjed ne plaća, on nije heroj, neće njegov račun platiti afganistanska vlada, već ćete vi i ostali građani plaćati za njega. U našim glavama vodu sasvim drugačije tretiramo od, recimo, troška mobitela. Voda je nešto što moramo imati, ali ne moramo platiti. Naplatu možemo podignuti u nekoliko postotnih poena, ali značajno racionalizirati ne možemo. Međutim, sve na stranu, mogu kazati kako nam naplata čak i nije loša u odnosu na ostale tvrtke iz naše domene.
Tko duguje više – građani ili pravne osobe?
Najviše duguju sitni gospodarstvenici. Ima dosta i prijevara. Gospodarstvenik ugasi tvrtku, a dok ga uhvatite prođe vrijeme i desi se niz komplikacija na kojima se iscrpljujemo. Nisu uvijek ni gospodarstvenici krivi. Ljudi u ovim teškim vremenima nešto zamisle, a ono ne krene. Doduše, ne kriveći nikoga, osobno ne znam koji je to biznis danas u Hrvatskoj isplativ.
Vi nemate namjeru uskakati u šahtove i provjeravati brojila?
Ne, nemam tu namjeru. A neću niti zamjenika gradonačelnika Šibenika slati da uskače u šahtove. Može biti miran.
Kakva je bila potrošnja tijekom ljeta?
S obzirom da je bila kišna godina, u početku godine bila je smanjena, ali već desetak godina ustalili smo se na godišnjoj potrošnji od osam milijuna kubika. U kolovozu smo prodali 1,4 milijuna kubika, dok je u ostalim mjesecima prosjek 700 tisuća kubika ili u zimskim mjesecima oko 400 kubika.
Osjetimo turizam, dakle?
Tako je. Evo, Solaris nam je jedan od najvećih potrošača, kako zbog gostiju, tako i zbog zelenila koje održavaju. Ako je nama u Šibeniku prosjek od 120 do 140 litara vode po stanovniku na dan, onda svaki turist potroši barem dvostruko jer oni ne paze.
Vodovod je i ranije imao evidentiran problem gubitka vode. Koliki je on danas?
Oko 50 posto vode izgubimo i po tome smo u hrvatskom prosjeku. Svi mi znamo da je to problem ali, kako bi se reklo, koliko para, toliko glazbe. Najbolji primjer je gradska jezgra u kojoj ima i po 130 godina starih cijevi, a kako biste promijenili samo jednu trebate uložiti i do tri milijuna kuna. Nadam se da će i to biti jedan od programa koje ćemo nominirati na europske fondove kako bi se rekonstruirala čitava infrastruktura u staroj jezgri po fazama. Upravo se otvara fond koji se vezuje za gradove pod zaštitom UNESCO-a,a u koji bismo se mogli priključiti sa Trogirom, Dubrovnikom i Splitom.
Kolika je šteta od gubitka vode?
Ne govorimo o velikim iznosima, prije svega zato što mi na Krki imamo hidropumpu koja je pokretana vodom, dakle snagom prirode, te na nju ne trošimo. Samo mali dio pumpamo strujom, klasičnom pumpom. No, pokrenuli smo sada ispočetka program sanacije gubitaka koji ćemo morati nekako provesti, ako zbog ničega, tada zbog ekstremnih situacija kakvih imamo, recimo, u Kistanjama gdje nam je gubitak vode 90 posto. Možemo ili uložiti 200 milijuna kuna u njihovu mrežu, ili ljudima ne davati vodu, a mislim da to i nije neka dilema u 21. stoljeću.Iako ima malu prodaju, šibenski Vodovod ima ogromno područje, od zaleđa Marine, preko Oklaja i Kistanja, pa do Draga na zapadu. To je silna mreža koju treba održavati, ali nastojimo je stalno unaprjeđivati. I ubuduće ćemo veliki dio novca ulagati kako bismo smanjili gubitke na razumnu razinu, na oko 20 posto.
Kazali ste da evidentirate i krađe?
Tako je, ima ih mnogo, pogotovo na rubnim područjima. Najveći problem kod ove teme jest što i država ne poima krađe vode kao veliki bauk. Ne gleda se da čin treba osuditi, već svi odmahuju rukom na kubik ili dva vode. To će biti teško rješavati.
NEPOPRAVLJIVA ŠTETA
Svojevremeno ste bili uspješni predsjednik NK Šibenik. Kako komentirate pad kluba u treću ligu i milijunske dugove?
Mislim da do toga nije trebalo doći. Svatko ima neke objektivne i subjektivne razloge zašto se to dogodilo, ali mislim da se ovo nije smjelo dopustiti. Mislim da smo svi skupa trebali puno više napraviti da klub ostane makar u drugoj ligi i bez tolikog duga. Mislim da je minimalan nivo Šibenika onaj čvrstog drugoligaša i povremenog prvoligaša.
Može li se uperiti prstom u nekoga i kazati ‘ti si kriv za šibenski nogometni fijasko’?
Ne mogu govoriti, pošto nisam u klubu ni na kakvoj funkciji otkako sam 2004. otišao. Ali, normalno je da je za svaki takav slučaj krivo vodstvo. Hipotetski, kada bi Vodovod sada bankrotirao pod mojim vodstvom, naravno da inkasatori za to ne bi odgovarali već bi to bila odgovornost direktora. Je li bankrotu kumovala gospodarska, prirodna ili ina neprilika, ili jednostavno nesposobnost vodstva to prestaje biti važno jer je napravljena velika šteta koja se više ne može popraviti. Ali, ako ćemo biti iskreni, mnogo je faktora uvjetovalo ovakvom razvoju situacije – od politike, do Blaževića koji je otišao u Hajduk, a pred parlamentarne izbore isprovocirao štrajk, i te dvije stvari jako su povezane… Kada smo nakon toga pali u drugu ligu, nekom je možda bilo u interesu da nas dodatno degradira. Ne mogu tvrditi da je bilo sivih sila koje su sa strane vrebale na šibenski nogomet, ali znam da je među našim političarima bilo i onih koji su nevolju kluba koristili za vlastiti politički probitak, huškali Funcute na prosvjede pred lokalne izbore i sve dodatno pogoršali. Govorim o bivšem vodstvu grada Šibenika koji su direktno organizirali prosvjede Funcuta, što je bilo vrlo ružno. Možemo se svi pripetavati, ali kad dođemo na razinu da se nekom slomi glava ili noga, tada to prestaje biti šala. Osim toga, netko se igra s nečim što je za sve nas u Šibeniku ideal. Zanimljivo, nitko se nije niti oglasio kada se dogodio scenarij sa KK Šibenik – klub je nestao, osnovan je novi, a nitko od Funcutaništa nije kazao.
Želim, također, istaknuti kako će se Grad i Županija morati pozabaviti sportom i izgraditi jasan stav o tome što žele. Imali smo tri kluba – nogometni, vaterpolo i košarkaški – koji su išli na prvenstva u svijet, zakoračili stepenicu više, pa zagrizli više no što su mogli i po istoj špranci zapali u probleme. Ako ćemo se dizati na svjetski nivo, grad to mora jasno definirati i staviti u proračun.
Je li korektno da se politika na takav način koristi sportom?
To je apsolutno odvratno. Bez obzira što će tko kazati, s bivšim sam gradonačelnikom bio u klubu, pokušavao sam u klub u ono vrijeme uvući političara visokog ranga Ivana Ninića. Kada se nešto želi gurati moramo biti svi na jednom mjestu. Nikad prije među svima nama nije bilo netrpeljivosti, bez obzira kojoj smo opciji pripadali. No, prije četiri godine, kada su vlast preuzeli Ante Županović i njegovi zamjenici, Šibenikom su proširili nekakvu agresiju. Grad je sve donedavno bio potpuno zatrovan. Ljudi su se počeli dijeliti na stranke i međusobno su prestali razgovarati, počeli su se vrijeđati se, ratovati osobno. Toga nikad nije prije bilo. Nažalost, teško ćemo se više vratiti u ono mirnodopsko razdoblje jer u ovom malom gradu zaista nam nisu potrebni ratovi. Sve bi trebalo ostati u okvirima političkog ‘fajta’, a ne da jedni drugima dižemo pozdrave, izmišljamo kaznene prijave oko nečeg što se nikad nije desilo, i širimo tenzije.
