Najavljena Vladina racionalizacija postojećih brodskih linija do dalmatinskih otoka, u nekim slučajevima čak i njihovo ukidanje otočanima je zadalo velike glavobolje.
Na buru, jugo i malu mogućnost zarade otočani su se navikli, podnose i nedostupnost liječnike skrbi, nedostatak škola i zabavnih sadržaja, ali odsječenost od kopna siguran je put u raseljavanje i polagano gašenje svakog otočkog života. Nisu ih previše utješile ni nekonkretne najave zamjenika ministra mora, prometa i infrastrukture Zdenka Antešića, pomoćnika ministra za pomorstvo kap. Nikole Mendrila i ravnatelja Agencije za obalni linijski pomorski promet Ive Baldasara sa sastanka održanog u Šibeniku prošlog tjedna, koji su obećali kako će razmotriti zahtjeve šibenskih otočana, te će ih nastojati ispuniti, ostavivši i dalje na snazi svoju odluku o prebacivanju pola milijuna kuna vrijedne subvencije na lokalnu šibensku vlast za liniju Krapanj – Brodarica.
POVEZANOST IONAKO LOŠA
Otočani su ljuti i ne razumiju zašto ih nitko nikada ne pita za mišljenje. Ukidanje i smanjenje linija koje život znače, tvrde, potjerat će i ono malo radno sposobnog stanovništva s otoka u grad.
– Mi smo u šoku. Ukoliko prođe ovaj prijedlog u dogovoru sa Žirjanima pisat ćemo peticiju, vikat ćemo, žaliti se… Možda nas napokon netko čuje – poručuje Dinko Jelovčić, predsjednik Mjesnog odbora otoka Kaprija. Otkriva da je Jadrolinija već opteretila otočane novim nametom, naplatom brodske prtljage, unatoč činjenici što svi imaju pravo na 20 kilograma besplatnog prijevoza, a kako bi redukcija linija u bilo kakvom obliku bila samo posljednji udarac koji otočani ne bi pretrpjeli. Osobito bi se to reflektiralo na mlado stanovništvo. Na šibenskim otocima trenutno živi oko 1100 stanovnika, a najmlađa skupina čini tek od tri do 13 posto stanovnika.
SELIDBA SIGURNA
– Na Zlarinu nakon 20. godine nemate što raditi. Selite se u Šibenik ili negdje drugdje, ovisno gdje radite. Ja bi slobodno rekao da u Šibeniku imate preko 1.000 Zlarinjana koji vikendom ili blagdanima dolaze na otok, jer je to jedini način da budu u svojim vikendicama i kućama, s roditeljima. Smanjenje kapaciteta broda na liniji Vodice-Prvić-Zlarin-Šibenik mi bismo bili uništeni. Nama je ponekad i sadašnji brod Tijat malen. Kad kapetan uvidi da je previše ljudi ukrcano na Prviću, produži za Šibenik, pa se vraća na Zlarin. Sad zamislite koliko ljudi vikendom posjećuje otoke – kaže Vladimir Buneta, predsjednik Mjesnog odbora Zlarin. Otkriva da nedjeljni povratak u Šibenik otočani nazivaju ‘sprovodom’, što je samo dokaz koliko su vezani za otok. Kao veliki problem ističe svakodnevnu opskrbu, koja malim brodom više neće biti moguća.
– Istina, imamo trajekt dva puta tjedno, ali na njega nije moguć ukrcaj rasutog tereta – zaključuje Buneta.
Još su veći problemi koje bi redukcija linija stvorila stanovnicima najudaljenijeg šibenskog otoka Žirja.
– Žirje je naš najveći otok i prepun je potencijala za razvoj. Umjesto da nam iz Ministarstva šalju savjetnike koji će nas naučiti kako povući novac iz EU fondova i uložiti u nasade poznate žirjanske šljive, vinograda i maslina, oni nam uzimaju i ono malo što imamo. Osjećamo se kao građani drugog reda – ogorčen je Anton Dobra, prvi čovjek MO-a Žirja.
Još jednu tužnu otočku baladu najpragmatičnije će sažeti Ivana Rainer, Slovenka koja je nedavno preselila na otok Kaprije.
– Mladi čovik ode nema što raditi, mogućnosti zaposlenja su vrlo slabe, opskrba živežnim namirnicama loša, a za lošeg vremena i povezanost sa Šibenikom ponajčešće onemogućena. Brod se jednostavno pokvari ili ne dođe i to mi najteže pada. Otok nema bankomata, a i nije moguće plaćanje karticama, samo gotovina. Ne daj Bože bolesti, liječnika možete dobiti dva puta tjedno na nekoliko sati. To vam je, ukratko, život na otoku – priča Ivana Rainer.
