Svaki dolazak u Šibenik za tebe i tvoju obitelj je pretpostavljam veliko zadovoljstvo. Kada se u takvim prigodama organizira i kakav koncert zadovoljstvo je još i veće, a vidjeti cijelu obitelj Dedić na pozornici, pravo bogatstvo. Kao dio proslave obilježavanja dana grada Šibenika, svetog Mihovila, svojim nastupom i vi ste dali svoj doprinos, pa me zanima koliko i što za tebe predstavlja Šibenik?
Za mene i moje Šibenik je najdublja emocija. Povijest familije i svetinja, odnosno glavna poveznica svih bitnih odnosa unutar porodice. Neizbrisive i trajne uspomene Jadrije, neraskidiva prijateljstva, druženja i još veliki broj onih sitnih stvari koje se nesvjesno uvuku pod kožu i u velikom broju slučajeva čine razliku.
Ispravi me Matija ako griješim, ali čini mi se kako je ovo tek prvi zajednički koncert Arsena, Gabi i tebe u Šibeniku. Ne vjerujem da se radi o nekakvom namjernom propustu, ali nije li bilo prigode da se vaš nastup nekim povodom, ili bez određenog povoda, organizira i prije?
Drago mi je prvenstveno zbog grada da su se konačno pojavili novi ljudi preko kojih će se ubuduće odvijati kulturni plan vezan uz Šibenik. Sposobni, sa novim vizijama i idejama. Sve skupa rezultiralo je predivnim projektom koncerata na tvrđavi sv. Mihovila, a samim time i našim prvim zajedničkim koncertom. Zvuči možda i nevjerojatno ali to je činjenica. Vjerujem da će ubuduće i ostalim izvođačima koji su odavno trebali imati priliku nastupati u Šibeniku, tvrđava, odnosno ljudi koji ju vode, to i omogučiti. Ne moramo se zamarati pitanjima i analizama zašto to nije bilo prije, bitno je da su neke loše okolnosti za Šibenik napokom proslost. Grad je u najmanju ruku lagano procvjetao. Azimut, jazz festival, tvrđava i još puno drugih stvari o kojima se priča i izvan Šibenika.
O glazbenoj karijeri Arsena i Gabi dalo bi se dosta toga napisati, a iako u godinama kada glazba možda više i ne zauzima prvo mjesto i prioritet, oboje su još uvijek aktivni. Ti si međutim, reklo bi se, u naponu snage. Na kojim projektima trenutno radiš?
Moji su zbilja nevjerojatno vitalni u svojim godinama. Ima tu još kolega iz generacije koja je definitivno neuništiva. Ja sam ušao u 40-te i pomalo ubirem plodove rada, iskustva i promjena životnih navika. Da, ne mogu se žaliti. Radim paralelno na dosta projekata što uz sebe veže i svojevrstan napor, ali i garantira kontinuiran posao. Za sada uspješno balansiram između komercijalnijih nastupa i strogo zacrtanih formi u sklopu jazz i klasičnih projekata.
Do sada si imao prilke surađivati s velikim brojem vrhunskih glazbenika. Postoji li netko tko te se dojmio i zbog čega?
Moram priznati da ipak na mene ostavljaju najveći dojam velika svjetska imena sa kojima sam imao priliku i sreću nastupiti i snimati, i to zbog svoje skromnosti, predanosti radu, općenite jednostavnosti kojom plijene s obzirom na svoju reputaciju u svijetu glazbe.
Postoji li netko s kim bi volio surađivati i iz kojeg razloga?
Sade Adu je osoba koju obožavam, kao i njenu glazbu. Sa njom bih bio presretan na pozornici.
Iako si se školovao i profilirao u vrhunskog jazz pijanistu, nije ti nepoznata suradnja s izvođačima iz drugih glazbenih pravaca. Pronalaziš li zadovoljstvo i u takvim oblicima suradnje ili je to nešto što odradiš ako baš moraš?
Imam sreću da su kroz dosadašnju suradnju me zavolili mnogi glazbenici. Od Olivera, Gibe, Massima ili Zorana Predina. Daju mi veliku slobodu i ja sam im na tome zahvalan. Kako sam spomenuo već prije Sade, naravno da postoji još dosta imena iz svijeta glazbe koje volim što naravno objašnjava činjenicu da volim glazbu općenito, nevezano uz žanr i da ako je kvalitetna mogu naravno i uživati svirajući je.
Obitelj zauzima vrlo važno mjesto u tvom životu. Što ti znači obitelj i koliko te promijenila uloga supruga i oca?
Spomenuvši ranije bitne promjene u stilu života koji sam vodio do unazad 7-8 godina, sve to je rezultat privrženosti mojoj ženi i kćeri. One su na prvom mjestu te je glazba za mene isključivo i jedino sredstvo kojim čistim dušu i lakše funkcioniram u stvarnom životu bez velikih pretenzija o velikim karijerama. Stečenim renomeom u regiji i nešto šire, kao i posljedicom marljivog svakodnevnog individualnog rada, od mog posla familija i ja živimo te sam na tome zahvalan onoj tajnoj sili koja me štiti i koja mi to omogućava.
