Marko Pejčinoski sa svojom bečkom grupacijom Euris novi je većinski vlasnik Tvornice valjanih proizvoda šibenskog TLM-a. Nakon kupnje 82,5 vlasničkog udjela od Hypo banke, Pejčinoski je na nekoliko dana boravio u Šibeniku i dao ekskluzivni intervju za Šibenski tjednik. S ovim austrijskim biznismenom, rodom iz Makedonije, razgovarali smo na terasi Solarisovog hotela Ivan.
Poznato je da je vaša bečka grupacija Euris postala većinski vlasnikom Valjaonice TLM-a, kupivši od Hypo banke 82,5 posto vlasničkog udjela. Zapravo vi ste ovim kupoprodajnim ugovorom kupili Aluflexpack i postali vlasnikom Valjaonice i suvlasnikom Adrial Plusa TLM-a. Što je bilo od presudnog značaja da ste se odlučili na ovu kupnju?
Točno je da smo mi pretprošli petak, točnije 10. kolovoza, završili ovu transakciju, kupivši Aluflespack. Naime, ta tvrtka sa sjedištem u Zadru u međuvremenu je bila odvojena na dvije tvrtke. Mi smo kupili onaj dio Aluflespacka koji se odnosi na Tvornicu valjanih proizvoda i na Adrial Plus TLM-a. Za ovaj naš poslovni potez presudno je bilo to što mi već više od 17 godina radimo s Tvornicom lakih metala, poznajemo tu šibensku tvrtku u dušu, znamo sve njezine prednosti i sve njezine nedostatke. S TLM-om smo počeli raditi dok je još bio u državnom vlasništvu. U međuvremenu, ulaskom Aluflespacka preko Hypo banke u Valjaonicu, pratili smo njezin razvoj i kad je tender raspisan, odlučili smo sudjelovati u njezinoj vlasničkoj strukturi. Najvažniji razlog bio je što nismo u Valjaonici vidjeli nikakve promjene nabolje, bez obzira na to što je ta tvornica privatizirana. A smatramo da Valjaonica ima potencijala, da ima ljude koji znaju raditi svoj posao. Međutim, malo se učinilo na restrukturiranju te tvrtke, malo se radilo na organizaciji poboljšanja poslovanja. To je bio najbitniji razlog našeg ulasku u Valjaonicu.
VRIJEDNOST JE TAJNA
Ako nije poslovna tajna, kolika je vrijednost realiziranog kupoprodajnog ugovora i koje vas banke prate.?
Molim vas, mi smo se dogovorili da, što se tiče vrijednosti kupoprodajnog ugovora s Hypo bankom, držimo to poslovnom tajnom. Mi smo s kupoprodajnim ugovorom preuzeli sve obveze prema domaćim bankama koje ima TVP-a. Inače, u ovoj investiciji prati nas Erste banka s kojom naš Euris uspješno posluje već 22 godine, a važno je napomenuti da smo u ovaj posao ušli i s privatnim kapitalom.
Kao dugogodišnji najveći klijent Valjaonice, zasigurno poznajete situaciju u toj tvornici. Koje ćete prve konkretne poteze povući oko Tvornice valjanih proizvoda i kakvi su vam planovi s Adrial Plusom? Drugim riječima, koje se investicije mogu očekivati?
Pa, prije svega, u Valjaonicu će već slijedećeg tjedna doći naša tehnička ekipa. Ona će detaljno snimiti sve strojeve TVP-a te će s domaćim stručnjacima izraditi jedan elaborat s kojim će se precizno definirati u što se to treba investirati. Potom ćemo poraditi na reorganizaciji unutar tvrtke i nakon toga ćemo, korak po korak, povlačiti daljnje poteze. Što se tiče Adrial Plusa, situacija na tržištu je takva da se ne mogu očekivati neke značajnije investicije. Međutim, mi ćemo se zalagati unutar konzorcija da se zemljište koje pripada Adrial Plusu, a mislim na bivši pogon elektrolize, očisti i da se napokon sanira to ruglo koje tamo godinama stoji.
Namjeravate li postaviti nove ljude u Upravi TVP-a ili ćete dati povjerenje dosadašnjoj upravljačkoj garnituri?
Mi smo pristalice politike da radimo s ljudima koji su dosad bili u upravljačkim strukturama tvornice, jer smo uvjereni da oni znaju raditi svoj posao. ovom prilikom želim naglasiti da ćemo nastojati promijeniti mišljenje kod tih ljudi, ali i kod radnika u proizvodnji, na način da oni tvornicu počnu shvaćati kao svoju, da suosjećaju s njome i da misle na njezinu budućnost, a time i na budućnost svoje djece. Daleko je najvažnije da se osigura uspješno poslovanje tvrtke i u dalekoj budućnosti.
OSTAJE STARA UPRAVA
No, kako smo doznali, Matjaž Gorjup, više nije predsjednik Uprave TVP-a. Je li to točno?
Da, istina je. Našim potpisivanjem kupoprodajnog ugovora s Hypo bankom i preuzimanjem tvornice, Matjaž Gorjup više nije predsjednik Uprave Valjaonice. Za početak ćemo zadržati ostatak Uprave u postojećem sastavu, a u međuvremenu ćemo je i dopuniti novim kvalitetnim ljudima. Novog predsjednika Uprave ćemo naknadno odrediti i u ovom trenutku ne mogu govoriti o konkretnim imenima.
Hoće li radnici zadržati svoja stečena prava iz postojećeg Kolektivnog ugovora potpisanog između Sindikata i dosadašnje Uprave Valjaonice?
Da, to uopće nije upitno. Ja sam već s gospodinom Ozrenom Matijaševićem, predsjednikom Hrvatske udruge sindikata, obavio razgovor na tom planu. Oba sindikata koja djeluju u TLM-u bit će naši socijalni partneri s kojima ćemo se dogovarati. Bez obzira što krećemo s restrukturiranjem tvrtke, u ovom trenutku ne namjeravamo otpuštati radnike.
Vaš Euris slovi kao trgovačka kuća koja je dosad iz Valjaonice kupovala samo limove. Znači li to da će se Valjaonica ograničiti samo na proizvodnju limova, a ukinuti proizvodnju ostalog dosadašnjeg asortimana – poput tankih traka i folija?
Ni u kojem slučaju. Takve najave dolaze iz usta ljudi koji uopće ne poznaju ovaj posao. Prije svega, nema nikakve razlike između tankih traka i folija s jedne, i limova s druge strane. Mi ćemo itekako širiti proizvodnju postojećeg proizvodnog asortimana TVP-a, te ćemo je paralelno i usavršavati. Ujedno, u proizvodni proces uvesti ćemo još nekoliko novih legura koje europsko i svjetsko tržište traži.
Dakle, nema bojazni o smanjenju proizvodnog pogona i otpuštanju radnika!?
Ne, nikako. Tvornici valjanih proizvoda TLM-a bit će vraćen stari sjaj po kojem je ona bila poznata prije dvadeset i više godina. Štoviše, namjera nam je zaposliti određeni broj novih radnika, u prvom redu mislim na mladi i školovani kadar.
U AUSTRIJU OTIŠAO IZ RADOZNALOSTI
Jedno privatno pitanje. Kada ste otisnuli iz Makedonije i krenuli u svijet biznisa u Austriji?
S rodne sam grude za Austriju otišao nakon završetka građevinskog fakulteta. Bilo je to davne 1972. godine, dakle, u Austriji i tamošnjem poslovnom svijetu već sam punih četrdeset godina. Prvih petnaest godina radio sam u jednom projektantskoj tvrtki, a kasnije sam se okrenuo drugim poslovima. Iz Makedonije sam otišao u Austriju jednostavno iz puke radoznalosti za zapadni svijet. Zanimalo me kako su to stvari postavljeni na zapadu. Odrastao sam i školovao se u jednom sistemu koji nas je učio da je to jedini idealan sistem i da su sva drugačija društva na zapadu nepravedna i loša. Kad sam, ponavljam, iz radoznalosti došao u Austriju, ubrzo sam shvatio da me naš ‘domaći’ sistem u nekadašnjoj državi posve krivo učio i da to nije tako. Prve veće novce sam zaradio u već spomenutom projektantskoj tvrtki, u kojoj sam bio odlično plaćen za posao koji sam radio. Negdje, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća sam se osamostalio i krenuo sam u poduzetničke vode, što se na koncu pokazalo više nego uspješnim potezom.
U poslovanju Eurisa spominje se i ime vašeg sina Lorana. Kakva je njegova uloga u Eurisu?
Euris je naša obiteljska tvrtka. Moj sin Loran mi je poslovni partner i odgovoran je za financijski dio posla u Eurisu. Između mene i njega postoji stopostotna suglasnost oko poslovnih poteza tvrtke. Hvala Bogu, nemamo nikakvih međusobnih problema oko načina i vođenja poslovanja Eurisa.
Kupnjom TVP-a, vezali ste se i za Šibenik. Što na kraju možete poručiti šibenskoj, ali i hrvatskoj javnosti?
Za ovih nekoliko dana otkako smo postali vlasnici TLM-ovih tvrtki, čujem raznorazna mišljenja i nekakve strahove. Ukoliko su ti strahovi dobronamjerni, usmjereni za dobrobit tvornice, ne bi mi bilo krivo. Međutim, nekakva svoja negativna mišljenja iznose pojedini ljudi koji uopće ne poznaju ni tvrtku, ni njezino poslovanje, a daju si i za pravo da vode računa o potencijalnim budućim upravljačkim kadrovima i drugim stvarima. To ne doprinosi ničemu. Uvjereni smo da će TVP TLM-a, koja je, na žalost, u vrlo teškoj situaciji, postati tvrtka kojom će se Šibenik ponositi, te da ćemo itekako doprinijeti i oživljavanju Tvornice prešanih proizvoda TLM-a.
