Pri postavljanju ovog pitanja ne mislim da su sve osobe koje su ikad igrale kladioncu u problemu, ali da su kladionice problem kojeg se svjesno prešućuje uistinu govore porazne statistike. U Šibeniku svaki kvart ima bar jednu kaldionicu, a neki i više njih. Uđete li u mnoge kafiće prvo ćete uočiti ogromnu plazmu preko koje se uvijek gleda teletekst. Nikad neću razumjeti kako čovjek od 50 ili 60 godina može igrati kladionicu s uvjenjem da će zaraditi brdo novaca, i uvijek svima fali baš taj jedan par. Zar nitko od njih ne primjećuje da kladionice posluju jako dobro i da se redovito otvaraju? Ali o svemu tome vjerojatno ne bih razmišljala da ne gledam djecu, mlade, kako hrle u kladionicu kao u hram Božji.
Razmišljajući o problemu kladionice shvatila sam da kod mnogih u toj dobi to nije maldenački sportski gušt, već da se kod mnogih radi o bolesti koje hrvatsko zdravstvo, mediji i ini prešućuju.
PREŠUTNI PROBLEM
Dok ćemo na svakom koraku vidjeti koliko je pušenje štetno za zdralje, kako se na spomen legalizacije marihuane dižu glasovi svih društvenih dušobrižnika, o kladionicama i njihovom lošem utjecaju na mlade nigdje ni retka. Koliko je ovaj problem prešućen najbolje pokazuje činjenica da su rijetka mjesta gdje možete potražiti pomoć kod ovisnosti o klađenju i kockanju, a posebice kod mladih osoba.
Za razliku od ovisnosti o alkoholu, opijatima i sličnom, kod ovisnosti o kladionicama i kockanju nema klasičnih fizičkih simptoma, već su oni isključivo psihičke naravi. Žalosno je i tužno da se kao jedini centar za liječenje pri zdravstvenim ustanovama nalazi u Zagrebu, pa mi se kao logično nameće pitanje zar problema s kockom nema svugdje u Hrvatskoj ili smo mi Dalatinci imuni na to? Normalno da nismo, i da je to jedan od problema koji svi prešućuju, te se danas djeci igranje kladionice, upaljeni teletekst servira pod normalno i to od najranije dobi. Ponekad mi se čini da je sasvim normalno odgajati dijete da igra kladionicu, jer to je samo igra na sreću. Nažalost, nije normalno i pitam se koliko je naša svijest iskrivljena ako djecu od malena učimo na takve stvari. Zašto se onda čudimo kad djeca postanu mladići i hrle u kladionicu kao u hram Božji.
‘OBIČNA IGRA’
A nitko im ni kroz školovanje, ni kroz tv, ni medije, nigdje nije pričao kolika se opasnost krije iza te ‘obične igre’. Iako se mnogi neće složiti sa mnom, da smo upola pričali o štetnosti kaldionica i klađenja koliko se pisalo i pričalo o štetnosti marihuane, mislim da bi mnoge kladionice bile zatvorene, a televizije bez upaljenog teleteksta. Koliko je jaka ovisnost o kladionicama i kocki najbolje svjedoče psihijatri koji kaže da se je teže ‘skinuti’ s ovisnosti o kockanju i klađenju nego o ovisnosti o heroinu, te izjave dr. Ante Bagarića –psihijatra koji se najintezivnije bavi liječenjem ove ovisnosti – koji navodi da u Hrvatskoj vlada epidemija ovisnosti o kocki i kladionicama. U Hrvatskoj, osim institucijskog liječenja, najveći dio na sebe su preuzele terapijske zajednice poput zajednice Susret, dok većina nas šuti i ne reagira dok gledamo kako djeca ulaze u sportsku kladionicu.
