Od sinoć se u Galeriji sv. Krševana može razgledati izložba skulptura akademskog kipara Roberta Jozića. Riječ je o pripadniku ‘grupe protagonista tradicijskog kiparstva koji ostaju vjerni praksi stvaranja i oblikovanja umjetničkih predmeta. Njegova je skulptura trodimenzionalni opipljivi predmet sa svojim likovnim, estetskim i skulpturalnim svojstvima’ kako stoji u pripadajućem katalogu.
No, autor kojemu je ovo prva izložba u jednoj šibenskoj galeriji sam je protumačio svoj rad ili barem onaj dio opusa koji je pripremio za šibensku publiku.
GUMENO SRCE, ARKA I 27
-Prvi put se predstavljam u Šibeniku. Zapravo, za ovaj prostor znam jako dugo, kao student često sam posjećivao izložbe starijih kolega. Međutim, prošlo ljeto javila se ideja da izlažem ovdje, a u razgovoru s ravnateljicom Modrušan, odlučeno je da to bude 2013. godina. Prvi put predstavljam radove koji nisu tematski vezani za jednu izložbu. Više je ovo presjek mog rada zadnjih nekoliko godina – objasnio je autor.
O koliko se ‘svježim’ radovima radi govori i podatak da najstariji izložak datira iz 2008. godine, a najmlađi dovršen je upravo ove, 2013. Iako bi se promatraču, posebno laiku, kada je razumijevanje umjetničkog izraza u pitanju, moglo učiniti da je riječ o apstraktivnim djelima, Jozić pojašnjava:
-Pitanje bi bilo što je to što je apstraktno. U svakom slučaju, radovi nisu baš čitljivi na prvu. Možda naziv pomogne u riješavanju zagonetke. Umjetnik ili, da kažem u svoje ime, ja u svojim radovima tražim da to nije neka banalna, čista stvar već da ima jednu skrivenu poruku i da se promatrač možda zapita ili da pokuša pronaći smisao cjeline – govori kipar.
‘Arka’, ‘Gumeno srce’, ‘Alter ego’, ’27’ samo su neki od naziva izloženih radova, a njihov autor otkriva što stoji iza svakog od njih.
-Rad ‘Gumeno srce’ sastoji se od starih, odbačenih guma od bicikla ili tako nečeg. To je otpadni materijal koji mi je poslužio da drvenu skulpturu odjenem u tu jednu formu i taj se naziv pojavio kao asocijacija. Kad sam ga pogledao na kraju cijele priče, ‘gumeno srce’ jednostavno se ‘dogodilo’. Mislim da promatraču, kada vidi stvar bez naziva, nije pove jasno, možda ga više privuku gume koje u skulpturi nisu toliko uobičajene. Kad se pročita naziv, ne treba biti neki poznavatelj likovne scene, a može se zaključiti o kakvom je radu riječ – zaključuje.
RADOVI NA JAVNIM POVRŠINAM
Jozićev ‘Alter ego’ sastoji se iz dva dijela koja naizgled možda nisu međusobno povezana jer je riječ o metalnoj, čvrstoj konstrukciji i bijeloj gipsanoj formi, no oni se, pojasnit će autor, nadopunjuju, poklapaju, stvaraju cjelinu.
-Svi su sebi imamo neku skrivenu, drugu priču, nešto što nas zaokuplja, neki naš svijet ili maštu i to se ovdje može pročitati – upućuje autor čiji se radovi mogu pronaći i na javnim površinama diljem Hrvatske.
-Rad koji sam predstavio u Šibeniku isključivo je moj autorski rad. S druge strane, tu su i radovi na javnim površinama. Zadnjih desetak godina surađujem s kolegom Filipom Tadionom i u proteklih godina ostvarili smo rezultate na javnim natječajima, gdje smo odnijeli prve nagrade pa samim time i pravo da izvedemo te radove – objašnjava. Neki od njih mogu se pronaći u Belom Manastiru ili, pak, u Zagvozdu.
