Zadnji put s Mehmedom Alispahićem razgovarali smo na kraju prošle sezone, kada je odrađivao posljednje utakmice u narančastom dresu i već pomalo spremao stvari za selidbu u metropolu, gdje ga je Zdravko Mamić nestrpljivo čekao da se pridruži modrim trupama. Od tada do danas život ovog sjajnog nogometaša iz Bugojna, koji je s Erminom Zecom, još jednim Bugajancem, činio jedan od najubojitijih tandema u HNL-u, na čijem je ‘pogonu’ šibenski prvoligaš uzletio sve do Europe, drastično se promijenio. Jer, otići iz Šibenika u Dinamo je kao presjesti iz ekonomske u business klasu. Meho i sam priznaje kako je razlika između ova kluba kao nebo i zemlja i da mu nije bilo lako priviknuti se na nova pravila i zahtjeve.
ŠIBENSKI DANI
– Dinamo je prava institucija, koji funkcionira poput najvećih europskih klubova, to se osjeti na svakom koraku. Sve je na vrlo visokom nivou, od organizacije i uvjeta, pa do onog sportskog, igračkog dijela. Da o financijskim uvjetima ne govorim. Stoga su i zahtjevi puno veći, jer to je klub od kojeg se svake sezone očekuje dupla kruna i igranje u Ligi prvaka, odnosno, u najgorem slučaju u Europskoj ligi. Trebalo mi je neko vrijeme da se prilagodim tim novim pravilima, ali na bolje se nije teško naviknuti – kaže bivši šibenski fantazista koji se vrlo rado odazvao razgovoru za naše novine. Kaže, drago mu je da ga u Šibeniku nisu zaboravili.
– U vašem gradu sam proveo nekoliko sjajnih godina, upoznao puno dragih ljudi, a sa Šibenikom smo bili najveći hit 1.HNL. Imali smo stvarno odličnu momčad, igrali najljepši nogomet u zemlji i zato mi nije jasno kako se sve to ‘urušilo’ u tako kratko vrijeme. Redovito pratim i čitam što se događa na Šubićevcu i ne mogu vjerovati da se klub u par godina srozao tako nisko da je upitna i njegova budućnost. Teško mi je to objasniti – razočarano će Alispahić, dodajući kako mu je najviše žao igrača i trenera Gorana Tomića, s kojim se često čuje. A upravo bi Alispahićev primjer mogao ponuditi objašnjenje zašto je šibenski prvoligaš danas tu gdje jest. Naime, kao što je poznato, Alispahić je u Dinamo otišao bez ikakve odštete. U prošlogodišnjem intervjuu Meho je kazao kako mu je žao što Šibenik na njemu nije ništa zaradio. Zašto nije, pitajte upravu, kazao je tada.
Danas, prema stranici Transfermarkt, 25-godišnji veznjak vrijedi oko dva milijuna eura. Međutim, ta će cifra sigurno rasti, jer ako netko zna kako dobro prodati igrača, onda je to Zdravko Mamić. Sjećamo se kako nam je u jednom razgovoru Dinamov glasnogovornik Tomislav Marčinko, nakon što je ovaj odigrao prve utakmice u modrom dresu, kazao – Alispahića ćemo za nekoliko godina prodati za 15 milijuna eura. Dobro, vjerojatno je malo pretjerao, ali da će Dinamo zaraditi na Mehinom transferu to uopće nije sporno. Međutim, njemu se, kaže, ne žuri iz Dinama.
– Ugovor mi traje još tri godine i sigurno ću i sljedeće sezone ostati na Maksimiru. Ovdje mi je jako lijepo, klub redovito igra u Europi i koliko znam, niti oni imaju namjeru prodavati me. Prioritet je prodaja nekih starijih igrača, koji su duže u klubu. Naravno da se jednog dana i ja želim okušati u nekoj jačoj ligi i bit će mi drago ako Dinamo zaradi od moje prodaje. Kad već Šibenik nije – ističe Alispahić.
UTAKMICU NA SANTIAGU BERNABEU PAMTIT ĆU CIJELI ŽIVOT
Nedavno se Meho u Dinamovom dresu vratio na Šubićevac. Kada je preda kraj utakmice izlazio s terena, šibenska publika ispratila ga je dugotrajnim pljeskom.
– Uh, moram priznati da mi nije bilo lako, izmiješale su mi se razne emocije, ipak sam u narančastom dresu doživio neke od najljepših trenutaka u svojoj karijeri. Stoga sam bio presretan kada me je publika ispratila pljeskom, znači da cijene ono što sam dao za klub. Nije baš lako kao stranac ‘kupiti’ navijače. Zato se i ovim putem želim zahvaliti šibenskoj publici na tom potezu i na njihovoj podršci dok sam igrao na Šubićevcu – s puno će emocija Alispahić.
Na žalost, njegovu prvu sezonu u Dinamu obilježila je teška ozljede ruke koja mu se desila u trećem pretkolu Lige prvaka. Naime, u utakmici protiv Helsinkija pukla mu je ruka.
– Bio sam stvarno očajan kad mi se to dogodilo. Ustalio sam se u prvih jedanaest, igrao vrlo dobro, zabio nekoliko golova i onda se desio taj nesretni lom ruke. Možete zamisliti kako sam se osjećao. Izborili smo Ligu prvaka, a ja sam morao pauzirati nekoliko mjeseci i gledati utakmice na televiziji – kaže Alispahić. Na sreću, uspio se oporaviti na vrijeme da i on osjeti kako je to igrati u najjačem klupskom nogometno natjecanju na svijetu. A debitirao je ni manje ni više nego na Santiagu Bernabeu, protiv Mourinhovih ‘galacticosa’.
– Bilo je to ostvarenju mojih snova, igrati na jednom od najpoznatijih stadiona, protiv jedne od najjačih momčadi na svijetu. Taj ću dan pamtiti dok sam živ – kaže Mehmed koji nije uspio zamijeniti dres s nekom od Realovih zvijezda.
Ali, bit će prilika. Pred Alispahićem je još puno velikih utakmica.
I Jurčić i Čačić vrhunski su treneri
Kad je došao u Dinamo trener je bio Krunoslav Jurčić kod kojeg se vrlo brzo izborio za prvih jedanaest. Sada je i kod Ante Čačića u najuužem krugu prvotimaca. Pitali smo ga usporedbu dvaju trenera.
– Teško mi je o tome govoriti. Oboje se vrhunski treneri. Imaju različite načine rada, metode i taktičke zamisli, i od obojice sam puno naučio – diplomatski će Alispahić.
