Meni je potpuno nezamislivo da samo se dogovorili naći u 18 sati, a da sam ja u četiri do osamnaest još bio doma. Ovo ovdje je opušteniji, sporiji i normalniji ritam. I onda još hodaš tim ulicama koje su zaista prekrasne – rekao je o Šibeniku poznati hrvatski glumac Janko Popović – Volarić koji novinske stupce više puni zbog svog izgleda, žene ili snimanja sapunica negoli zbog svog kazališnog djelovanja koje ga je dovelo u Krešimirov grad. Janko se u Šibeniku sprema za ulogu u predstavi ‘Pir malograđana’ u produkciji šibenskog teatra.
POVRATAK KAZALIŠTU
U zadnje vrijeme manje vas ima na malim ekranima. Odustajete od svijeta sapunica i posvećujte se kazalištu ili je nešto drugo u pitanju?
Bilo je dosta televizije. Nakon pet godina snimanja bez pauze htio sam se baviti onim čime sam se bavio prije akademije. Super mi je bilo snimati, ali u kazalištu sam napravio veoma malo toga, pa bih to htio popraviti.
Stižu li još uvijek ponude za snimanje sapunica i filmova?
Pristao bih na snimanje koje će teći sporije, u smislu da imamo vremena za probe i pripremu kao što je slučaj u kazalištu. Mislim, snimaju se i filmovi i serije u kojima se nađemo prije snimanja pa probamo kako će to ići. Meni je to sve super, ali dosta mi je svakodnevnog tempa koji znači preživljavanje i pokušavanje ostati koncentriran.
Obično glumci teže stranim produkcijama. Jesi li jedan od takvih?
Mislim da se to ljudima dogodi, prije nego što oni to sami naprave. Naravno da bih volio snimati nešto vani, ali ne radim na tome.
Kako utječe na glumca kad radiš svoj posao, snimaš sapunice ili filmove, a publika ne reagira?
Ogromna je razlika između filma i sapunica jer su naše sapunice gledane i vani, u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, dok ‘Larin izbor’ gledaju i Arapi. Što se filma tiče, cjenjeniji su vani, nego u Hrvatskoj. I žao ti je kad misliš da je film dobar, a ljudi ga ne pogledaju. Svakom bude žao jer glumac priča priču za publiku koja bi ju je trebala čuti, a ona to ne želi.
FOTOGRAFIRAM, IGRAM KOŠARKU
Je li gluma sama po sebi dovoljna da inspirira na stvaranje, da vrijeme provodite daleko od obitelji?
Apsolutno! Prevrijedna je. Ali, i to je posao kao svaki drugi, samo ja imam neko čudno radno vrijeme. Gluma je inspirativna do boli.
Jesi li i ti jedan od svestranih hrvatskih imena koji, osim što glume, plešu, pjevaju, crtaju?
Zna se dogoditi da snimim neku reklamu. Odradim neke stvari u kojima opet glumim, ali tijelom si maneken. Uglavnom, nisam radio puno drugih stvari za novce. Sa strane fotografiram, igram košarku, ali ne za novce.
Strahuju li domaći glumci i glumice da u određenoj životnoj dobi više neće biti zanimljivi redateljima jer nisu dovoljno mladi ili jer nisu seks simboli?
To je individualno, ali generalno mislim da je teže glumicama jer kod nas tog šovinizma još uvijek ima, pa su u jednom trenutku glumice odbačene kao starije, iako su još vrlo mlade. Glumci tu imaju više sreće.
Jesi li povlačenjem s TV ekrana uspio izbjeći da te javnost percipira samo kao lijepo lice, zgodnog muškarca?
Prošlo je premalo vremena, ali nadam se da jesam. Sad će biti godinu dana da sam prestao snimati. Ne veseli me to, ali mislim da me ljudi doživljavaju kao onog tko glumi u sapunicama. Znaš ono, imaš glumce i one koji glume u sapunicama. Nadam se da ću se toga riješiti.
Šibenčani su naviknuti da su imena hrvatskog glumačkog, glazbenog, umjetničkog i inog svijeta porijeklom iz Šibenika. Pa, imaš možda rođake u Šibeniku?
Nemam, moja veza sa Šibenikom je više zlarinska veza. Kao dijete godinama sam ljetovao na Zlarinu pa tako znam i Šibenik, ali zapravo sam ovdje bio veoma malo. Bio sam u drugim dalmatinskim mjestima, ali ne i ovdje, gdje mi je lijepo.
