Prošlogodišnjim zatvaranjem punionice vode u Gotalovcu, Coca-Cola, kojoj je Vlada za crpljenje vode iz termalnih bunara na tom mjestu dodijelila 20-godišnju koncesiju, svima je prilično jasno stavila do znanja kako Hrvatska, kao jedna od vodom najbogatijih područja u Europi, ipak nije El Dorado i zemlja u kojoj je ulaganje u iskorištavanje neprocjenjivog i svima dostupnog prirodnog bogatstva kategorija kojom bi se jednim dijelom uvelike punio državni proračun, otvarala nova radna mjesta i povećavao izvoz. U prilog tome ide i podatak kako je povlačenje iz biznisa s vodom najavila i Podravka, a ne ohrabruje ni podatak kako je Frank, iako s odobrenom koncesijom, zaustavio svoja višemilijunska ulaganja u ovaj posao.
Što je tomu razlog i zašto crpilišta vode u Hrvatskoj ne donose značajniji profit? Lako bi se moglo zaključiti kako su državni nameti opterečujući faktor koncesionarima ali brojke resornog Ministarstva poljoprivrede govore nešto drugačije. Prema podacima za 2012. godinu, budući da za 2013. još nisu gotovi, 23 aktivna koncesionara zahvatila su ukupno 457.716 od ukupno ugovorima danih 1.315.270 prostornih metara vode godišnje. Za to su na ime naknada za koncesiju uplatili malo više od 14 milijuna kuna. Iz ovoga se vidi kako koncesionari crpe samo 30 posto dozvoljenih kapaciteta, ali se i dade zaključiti kako se dio problema može prebaciti i na njihov račun, te na činjenicu kako, prema svim dosad napravljenim istraživanjima, voda u bocama nije ništa bolja ni kvalitetnija od one sa špine. Ostaje, dakle, problem tržišta. Hrvatsko sasvim sigurno ne spada u red potencijalno isplativog te preostaje jedino orijentacija na strana tržišta, pogotovo u zemlje koje same ne mogu zadovoljiti svoje potrebe za vodom. Ovaj problem već dugi niz godina, dokumentirano iznosi i bivši gradonačelnik Skradina Nikica Širinić koji smatra kako bi Šibenik, ali i cijela županija, uz malo truda i s dobrom strategijom, mogli bogato unovčili litre i litre vode koja nam svakoga dana otječe u more.
– ‘Copića vrilo’ kod HE Jaruga svakodnevno izbacuje 85 tisuća litara vode u rijeku Krku. Na godišnjem nivou radi se o 13 milijuna kubika vode, od kojih se samo polovica iskoristi za potrebe građana dok ostatak odlazi u more. To znači da svakoga dana bespotrebno u more prolijevamo oko 50 tisuća kubika, a godišnje i do sedam milijuna kubika pitke vode – govori Širinić. Upravo je nevjerovatno koliko nam novca prolazi kroz prste i koliko ne znamo iskoristiti prirodna bogatstva koja imamo. Šibensko-kninsko područje, navodi, osim turizma, može se uhvatiti jedino još za vodno bogatstvo, a svoju tezu opravdava nizom faktora, od gospodarskog i proizvodnog fijaska koji je županija doživjela, preko činjenice da imamo jednu od kvalitetnijih voda u svijetu, ali i blizine luke koja se nalazi u gradskom centru, a preko nje bi se najjeftinijim putem šibenska voda mogla isporučivati prema budućim partnerima.
No, Širinić smatra kako samo dobro napravljena strategija na najvišem državnom nivou s ciljanim tržištem, arapske zemlje i Katar pogotovo, može dati konkretne rezultate.
TRŽIŠTE DIKTIRA
– Tržište je najvažnija karika u svemu. Bez obzira na veliko bogatstvo prirodne vode koje imamo, ako nemamo tržište za plasman proizvoda, onda nam ništa ne vrijedi. Prilika koju bi mogli i trebali iskoristiti, svakako je organizacija rukometnog i nogometnog svjetskog prvenstva u Kataru kojemu bismo mogli prodati milijune litara naše vode i pri tome dobro zaraditi – smatra Širinić, naglašavajući kako bi se i početno ulaganje moglo kompenzirati s krajnjim kupcem. No, kako neslužbeno doznajemo, planovi privatnih investitora na ovu temu postoje, oni su još prije šest mjeseci dostavljeni i u šibensku gradsku upravi i u Županiju šibensko-kninsku. Investitor je predložio osnivanje zajedničke tvrtke koja bi bila u javno-privatnom vlasništvu, a čija bi osnovna uloga bila ispumpavanje viška vode u cisterne i njezin transport i prodaja u zemljama koje vodom oskudijevaju. Od lokalnih vlasti očekivalo se samo da projekt podrži i pokrene inicijativu za ovakav posao. No, do danas nitko iz Grada Šibenika niti Županije na ovu temu nije se oglasio, kamoli projekt podignuo na razinu višu od ideje. Možda nam, zaista, ipak ne treba nikakva proizvodnja, izvozno orijentirana ili ne.
Popis naknada za korištenje vode
jednokratna koncesijska naknada za zahvaćanje izvorskih, mineralnih i termomineralnih voda *
jednokratna koncesijska naknada za zahvaćanje voda za tehnološke i slične potrebe *
godišnja koncesijska naknada količina zahvaćene vode radi stavljanja na tržište u izvornom obliku **
godišnja koncesijska naknada količina zahvaćene vode za tehnološke i slične potrebe ***
naknada za korištenje izvorskih, mineralnih i termonineralnih voda **
naknada za zaštitu voda *****
naknada za korištenje voda za tehnološke potrebe ***
vodni doprinos ****
Cjenik za naknade i koncesije
* jednokratna koncesijska naknada = najmanje 50 posto od ukupnog iznosa godišnje naknade za zahvaćenu količinu vode
** naknada za količinu zahvaćene vode koja se stavlja na tržište = 30 kuna za prostorni metar
*** naknada za zahvaćene vode radi tehnoloških procesa = od 0,32 kune do 1,6 kuna za prostorni metar, ovisno o kakvoći vode
**** vodni doprinos za proizvodne tvrtke = 9,3 kn/m3 u priobalju i područje Zagreba; 1,85 kn/m3 u područjima posebne državne skrbi: ostala područja 5,6 kn/m3
***** naknada za zaštitu voda = 0,90 kn/m3 za ispuštene otpadne vode; 0,0009 kn/m3 za ispuštene rasladne vode
