Kako biste ocijenili dosadašnju suradnju, odnosno iskorištenost europskih fondova od strane lokalnih vlasti u Hrvatskoj?
U predpristupnom razdoblju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nisu imale priliku intenzivno sudjelovati u korištenju EU sredstava. Razlog tome je činjenica da su predpristupni programi bili prvenstveno namijenjeni središnjoj državi i ispunjavanju kriterija za članstvo. Pozivni natječaji za projekte općina, gradova i županija bili su uglavnom namijenjeni za deset županija od posebne državne skrbi, što je u skladu s Kohezijskom politikom jer se snažnije želi investirati u manje razvijene kako bi što prije dostigli ostale. U tom kontekstu, lokalnim jedinicama se kroz predpristupne programe pomoći pomagalo u pripremi projektne dokumentacije, osigurali bi se i isfinancirali stručnjaci koji su zajedno s lokalnim stručnjacima radili na pripremi projekata. Tim pristupom se, paralelno uz pripremu projekata, gradio kapacitet na lokalnoj razini za pripremu novih projekata.
Jesu li naši lokalni čelnici uopće informirani i dovoljno educirani za iskorištavanje svih sredstava koje nudi Europska unija?
Lokalni čelnici vrlo su aktivni i nastoje naučiti što više jer shvaćaju da će europski fondovi biti najvažniji izvor financiranja u sljedećem desetogodišnjem, a negdje i dužem razdoblju. Kontinuirano šalju na edukacije zaposlenike, grade timove stručnjaka koji znaju predložiti i pripremiti projekte. Za izgradnju kapaciteta nedostaju im sredstva, a isto tako i za pripremu projekata koja je poprilično skupa – tri do pet posto vrijednosti projekta treba uložiti u pripremu. Tu je zakazala Vladakoja ne pomaže financijski niti znanjem jedinicama lokalne i područne samouprave da intenziviraju pripreme. Usto, Vlada kasni sa svim. Još 1. srpnja postali smo država članica i isti dan su mogli raspisati prve pozivne natječaje za financiranje projekata lokalnih jedinica. Mi smo u listopadu, a nema još ničeg.
Već nekoliko mjeseci radite u Europskom parlamentu. Jeste li u tom periodu pripomogli predstavnicima izvršne vlasti u Hrvatskoj kroz lobiranje za određene projekte?
Rado bih im pomogla kada bi oni imali predanih ozbiljnih projekata koje treba poguratiu Europskoj komisiji. U Europskom parlamentu govorila sam upravo na tu temu i zatražila od Europske komisije da s posebnom pažnjom i brzo analizira projekte iz Republike Hrvatske jer smo u specifičnoj situaciji. Država članica postali smo na samom kraju financijske perspektive 2007.-2013. i da bismo iskoristili sredstva dodijeljena za tih pola godine, važna je brzina svih – Vlade u pripremi i slanju projekata, Europske komisije u odobravanju projekata. Napisala sam pismo povjereniku Hahnu i uskoro ćemo se i sastati, a sve s ciljem da ubrzam Komisiju i Vladu jer je to za našu državu, rast i razvoj neophodno. Organizirala sam 20. rujna međunarodnu konferenciju ‘Izazovi korištenja EU fondova u RH’ na kojoj su kolege iz Slovenije, Latvije i Europske komisije podijelili svoja iskustva s nama i ukazali na važnost povezivanja središnje države s jedinicama lokalne i područne samouprave u definiranju strateških prioriteta, donošenju odluka oko projekata, pripremi projekata i, što je posebno važno, izgradnji kapaciteta za što brži odabir i provedbu projekata.
Gradu Šibeniku prijetio je raskid ugovora od strane Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije oko projekta uređenja ljetne pozornice na tvrđavi sv. Mihovila. Rokovi završetka radova su ipak prolongirani, no mogu li se ovakve situacije izbjeći i kakve bi zapravo posljedice snosio Grad Šibenik?
Provedba projekata nije nimalo jednostavna, osobito kad je riječ o lokacijama koje su vrijedna povijesno-kulturna i arheološka nalazišta. Sve može biti zaustavljeno i prolongirano iz različitih razloga jer tek kad se ‘lopata zakopa’ postane jasno što se zaista na nekom području nalazi. Prolongiranja radova su, u slučaju otkrivanja nepredviđenih nalazišta, česta. Ovdje je problem što Grad nije dobro upravljao projektom, pa je dopustio da predugo čeka. Srećom promjenom vlasti na gradskoj razini i to je riješeno. Duga prolongiranja nisu poželjna jer europski novci imaju vrijeme u kojem trebaju biti iskorišteni i kadabi svi projekti kasnili, mi bismo kao država izgubili dio sredstava. Posljedice u slučaju loše provedbe projekta i nenamjenskog korištenja sredstava u pravilu su gubitak EU sredstava. Tada Grad ili bilo koji drugi nositelj projekta koji nije izvršen u skladu s ugovorom mora vratiti EU sredstva koja su za projekt dobivena i kompletno financiranje samostalno izvršiti. U ovom slučaju, kada je odobren produžetak rokova završetka projekta, Grad ništa ne gubi, ako sve odradi kako je ugovorom definirano.
Rođena ste Šibenčanka, držite li da su grad Šibenik i njegova uža okolica dovoljno iskoristili svoje potencijale?
Šibenik i čitava županija imaju jako puno potencijala koji su zasad malo iskorišteni. To je područje s velikim turističkim potencijalima. Pri tome mislim svakako na povijesnu jezgru Šibenika ali i na bogato kulturno nasljeđe i prirodne ljepote okolnih mjesta. Od Meštrovićevog mauzoleja, Kninske tvrđave, Zmajevog oka, netaknute prirode Murtera, Žirja, Prvića do nezaobilaznih bisera hrvatskog turizma – nacionalnih parkova Krke i Kornata. Veliki su vodni, energetski i poljoprivredni potencijali čitavog kraja koje treba staviti u funkciju rasta i razvoja.S optimizmom možemo gledati u budućnost jer se kvalitetnim i strateški usmjerenim radom čitavo ovo područje može značajno razviti. Pred nama su razdoblja rasta.
Može li se zaista problem stare gradske jezgre u Šibeniku riješiti financiranjem iz europskih fondova?
Obnova starih gradskih jezgri prihvatljiva je za financiranje iz Europskog fonda za regionalni razvoj, kroz njegove različite inicijative (uobičajeno URBAN). Mnoštvo je primjera projekata iz država članica u okviru kojih su se obnavljale cijele gradske četvrti, ali u okviru nekog od prioriteta ovoga fonda. Naime, financiranje ovakvih, financijski vrlo velikih projekata, bilo je omogućeno onim projektima koji su dokazali da će se kroz investiciju u obnovu starih gradskih jezgri podići standard življenja lokalnom stanovništvu, da će se zaštititi kulturna i povijesna baština, da će se udovoljiti zahtjevu za ulaganjima u energetsku učinkovitost obnovljenih zgrada, da će se podići atraktivnost područja za življenje, ali i kao nova turistička ponuda. Šibenik sve ovo može dokazati, pa ne vidim prepreke za realizaciju.
Možete li konkretno navesti primjere nekih područja u Šibensko-kninskoj županiji koje smatrate nedovoljno iskorištenima, a koja bi se mogla valorizirati kroz fondove Europske unije?
U mom uredu upravo analiziramo upitnike koje smo poslali općinama, gradovima i županijama s ciljem uočavanja potencijala koje treba iskoristiti i za koje je važno pripremiti projekte za financiranje iz EU fondova. Temeljem analiza radit ćemo ciljane konferencije po županijama na kojima ćemo obrađivati primjere projekata i područja financiranja koja su istaknuta kao prioriteti za određenu županiju. Prvo krećemo sa Šibensko-kninskom županijom. Konferencija je predviđena za 25. listopada i održat će se u Vodicama, a pozvane su sve općine i gradovi s područja županije, poduzetnici, neprofitne organizacije, proračunski korisnici, građani, svi zainteresirani za tematiku EU fondova.
Ono što sad mogu reći temeljem komunikacije s općinama, gradovima i Županijom te analize prikupljenih upitnika jest da su većina projekata koji se navode za moguće financiranje iz EU fondovau području osnovne infrastrukture, što pokazuje da u županiji postoji značajna potreba podizanja osnovne socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture. Tako se na području županije priprema više projekata obnove osnovnih i srednjih škola, izgradnja bolnice u Šibeniku, izgradnja športskih rekreacijskih centara. Prema broju pripremanih projekata značajno je navesti područje vodoopskrbe (sanacija/zaštita vodocrpilišta, izgradnja vodoopskrbnih sustava, vodozahvat pitke vode na Krki, izgradnja brane i akumulacije i navodnjavanje Petrovog polja itd.), a nekoliko projekata priprema se iu području pročišćavanja otpadnih voda i kanalizacijskih sustava. Izgradnja/rekonstrukcija županijskih i lokalnih cesta također je istaknuta kao jedan od prioriteta s ciljem boljeg prometnog povezivanja svih dijelova Županije.
Na području Županije pripremajuse i projekti s ciljem jačanja konkurentnosti lokalnih malih i srednjih poduzetnika (nekoliko industrijskih zona, Centar za aluminij, izgradnja Pomorskog inovacijskog centra, projekti izgradnje/obnove javne turističke infrastrukture s ciljem jačanja turističke ponude). Projekt gospodarenja mineralnim sirovinama vrlo je interesantan jer mu je cilj da se temeljem stručnih i znanstvenih podloga prikaže potencijal i mogućnosti razvoja gospodarstva na temelju iskorištavanja mineralnih sirovina na području općine Promina te pregled daljnjih istraživanja potrebnih za potpuno definiranje svih mineralnih resursa, mogućnostima proizvodnje mineralnih sirovina iz primarnih i sekundarnih izvora, razvoja rudarske djelatnosti te saznanja o potrebama i opravdanosti proizvodnje neke mineralne sirovine, odnosno o optimalnom korištenju prirodnih mineralnih resursa.
U području ribarstva svakako valja istaknuti projekt Ribarske luka Rogoznica za čiju se izgradnju i opremanje također mogu povući EU sredstva.
Vruće pitanje u Hrvatskoj je regionalizacija države. Hoće li nam jedan takav administrativni preustroj pripomoći u povlačenju sredstava iz EU, ali i pripremi projekata?
Prijedlog novog Zakona o regionalnom razvoju ništa po tom pitanju ne mijenja. Uvodi se pet planskih područja, ali i dalje ostaje ista podjela na dvije statističke regije, županije, općine i gradove.
Administrativni preustroj sam po sebi u ovom trenutku ništa ne znači. Vlada se trebala uhvatiti posla, u uskoj suradnji s jedinicama lokalne i područne samouprave identificirati ključne prioritete, osigurati izvore financiranja i preplaviti Hrvatsku ulaganjima u pripremu projekata. Čeka nas 8,5 milijardi eura od 2014. do 2020., a pola milijarde eura do kraja 2013. je već tu. Vlada gleda i ne zna otkud bi krenula. Podsjećaju me na Buridanovog magarca koji stoji pokraj dva stoga sijena i ne može se odlučiti s kojeg početi jesti, pa na kraju umre od gladi.
