" "
Više

    " "

    INTERVJU: Anton Dobra: Vrijeme je da netko kaže istinu – za razvoj turizma u Šibeniku nije zaslužan TZ već privatnici!

     

    Sezona nam je završila. Možete li je analizirati s ugostiteljskog aspekta?

    Brojke pokazuju stalno povećanje turističkih dolazaka i noćenja, međutim situacija na terenu nije baš takva. Sve ovo vrijeme nitko ne želi kazati pravu istinu o šibenskoj sezoni. Brojke same po sebi nama ništa ne znače. Ugostiteljima je najvažnija takozvana stavka ‘Z’, odnosno zaključak na kasi, koji pokazuje koliki je promet. Istina je da nisu ostvareni prometi koji su se očekivali, da nam je, unatoč svim statistikama kojima se razmećemo, vanpansionska potrošnja vrlo mala, restorani su maksimalno podbacili. U Šibeniku u sezoni se ne troši, jedna obitelj naruči jednu pizzu i jednu mineralnu i na to se svodi naš turizam. Iako se čini da su nam restorani puni, na stolovima ne možete vidjeti ni butelju kvalitetnog vina, ni škampe, niti oboritu ribu, već pizzu, njoke ili špagete. A to ne može napuniti kasu ugostiteljima, niti šibenski restorani na tome mogu graditi imidž. Samo su rijetki, koje podržavam, koji se drže svoje politike i njih definitivno treba nagraditi, poput restorana Pelegrini i sličnih.

    TURISTI ‘ŠETAČI’

    Želite reći da nas turističke statistike koje kazuju da je Šibenik u plusu ne trebaju suviše veseliti jer je turistički efekt daleko ispod očekivanja?

    Apsolutno! Šibenik ima turiste ‘šetače’ koji uz grupnog vodiča samo naprave đir našim ulicama i odu, a mi ih evidentiramo kao goste. Oni nemaju niti pola sata vremena da sjednu, popiju piće, kupe suvenir, kamoli pojedu ručak i ostave nam svoj novac. S druge strane, među gostima koji nam spavaju u centru grada ima i onih koji troše, ali ukupno gledajući vanpansionska potrošnja nije niti izbliza proporcionalna onome što govore turističke brojke.

    Može li, osim udruga vodiča koje organiziraju posjet Šibeniku, odgovornost za takvu organizaciju turizma snositi i gradska Turistička zajednica?

    Naravno da može i mora. TZ-u je bitna samo statistika na kraju sezone, stalno se priča o pozitivnim potezima TZ-a, no nikad se ne kaže kako su ta institucija i njezini djelatnici propustili dovesti goste koje mi želimo iz zemalja iz kojih dolaze gosti potrošači. Nije TZ zaslužna za to što se u staroj gradskoj jezgri ove godine otvorilo 200 novih kreveta niti za to što se obnovilo 20 fasada. Umjesto što se uvijek hvalimo institucijama i njihovim zaslugama, mogli bismo za promjenu početi hvaliti poduzetnike u turizmu, obitelji koje ulažu svoj novac, poput obitelji Lepej, Pašalić i ostalih, a na čijim leđima, a ne na TZ-u, počiva šibenski turizam. Na ovaj način, s ovakvim modelom rada, tipom turizma i gostiju koji nam dolaze, Šibenik neće napredoivati.

    Što možemo očekivati od šibenskog turizma ukoliko nastavimo ‘jahati’ u ovom pravcu?

    Ništa dobro. Laiku koji prođe preko rive i vidi pune restorane, činit će se da sve funkcionira. Ali, za razliku od prijašnjeg vremena, kada se turizam planirao, danas ugostitelji žive na margini, jedva spajaju kraj s krajem, opterećeni su raznim nametima, prirezima, porezima, rentama. Sezona im dođe samo za plaćanje dugovanja koja su nagomilana ranije. Najveći problem leži u činjenici što nemamo nikakvu strategiju razvoja turizma u gradu Šibeniku, što ne znamo što želimo, na koga apeliramo, koga želimo dovesti i kakav vid turizma želimo razvijati.

    Tko bi trebao donijetio strategiju?

    Turistička zajednica grada Šibenika i nitko drugi. Po meni, grad ne ide u dobrom smijeru. Vidi se to jasno na primjerima malobrojnih koji su ustrajali na svojim strategijama pa su se istaknuli u masi. Opet ću spomenuti restoran Pelegrini i njegovog vlasnika koji je imao plan i jasnu strategiju, pa je nakon nekoliko godina postao jedini ugostiteljski objekt u Šibeniku za koji zna svaki gost koji se spusti s autoputa. Umjesto da takve primjere nagradimo nekakvim sredstvima i istaknemo kroz marketing koji je na koncu i dobar marketing za Šibenik kao turističko središte, mi nakon sezone opet hvalimo institucije i mašemo suhoparnim brojkama. Isti primjer imamo i sa sloganom ‘Šibenik grad festivala’. Imamo 30 festivala koji se ponekad čak i paralelno održavaju, ali nijedan jaki brend koji reklamiramo, a koji će privući goste sa svih strana Hrvatske i Europe. Na svih tih 30 festivala uvijek ćete vidjeti ista, šibenska lica.

    Grad Šibenik uložio je oko šest milijuna kuna novca svih građana u objekt na Banju, u kojem ste vi koncesionar sa svojim Makari klubom. Ipak, taj objekt nije bio obuhvaćen zabavnim programom tijekom ljeta. Zašto?

    Možda zato što sam ja koncesionar. Možda da je netko došao iz nekog drugog grada ili iz unutrašnjosti, možda bi se tada TZ i Grad potrudili obuhvatiti ga programom. Ovako, svaki dan plaćam događanja koja organiziram iz svog džepa. Za razliku od nekih drugih ugostitelja u staroj gradskoj jezgri kojima Grad i TZ u njihovom dvorištu svake druge večeri organizira razne koncerte i događanja. Dok se plaža Banj s objektom mjesecima prije najavljivala kao mjesto na koje će se prebaciti šibenski noćni život, to se nije dogodilo. To je definitivno propust, i TZ-a i Grada. To je ipak gradska plaža, reprezentativan objekt i smatram da se tamo morao organizirati dio programa.

    NAMJERNO ZAPOSTAVLJANJE

    Jesu li vas uopće ove godine iz TZ-a i Grada kontaktirali da se uključite u taj ljetni đir s ostalim ugostiteljima koji su bili obuhvaćeni programom?

    Ne, nije me kontaktirao nitko, kao da se na Banju ništa ne dešava. Kazao sam već da ne mogu vjerovati da se baš ni jedan koncert nije mogao prebaciti na Banj od cijelog programa ‘Đir u Docu’. Zato smatram da je to napravljeno namjerno.

    Što mislite, tko vas je ‘uciljao’?

    Ne znam, ali odgovorno tvrdim da se pogoduje nekome drugome i da se veliki novci iz proračuna TZ-a i Grada stavljaju ispred određenih ugostiteljskih objekata. Na kraju, vidi se po svemu što se ovog ljeta događalo u kojem smijeru puše taj interesni vjetar, te u čiji se lonac novac slijeva.

    Pretpostavljam da mislite na Azimut. Mnogo se o tome pričalo, sporne su bile dozvole koje je tom ugostiteljskom objektu izdao gradonačelnik Željko Burić, a po kojima ima pravo dva puta tjedno do jedan, a dva do dva sata ujutro na otvorenom puštati glazbu do 95 decibela, koja je po zakonu predviđena za zatvorene prostore disko klubova. Jeste li vi dobili takvu dozvolu?

    Nisam, pridržavam se onoga što su mi kazali u gradskoj upravi, dakle maksimalno do dva sata u zatvorenom prostoru. No, nije to pogreška samo Grada, odgovornost za slučaj Azimut snose i razne inspekcije i inspektorati koji nisu provjeravali stanje na terenu, a bili su to dužni činiti. Inače, samo da bude jasno, podržavam Azimut, ali privilegije koje su mu donijele dozvole za rad do kasnih sati nisu nimalo korektne.

    Imali ste, međutim, u Makari klubu nekoliko puta probleme iako ste se pridržavali strožih pravila nego Azimut?

    Da, vjerojatno je netko prijavio da mu smeta buka iz Makarija, mada je prvi susjed 500 metara dalje, a iznad objekta se glazba ne čuje. Ta glazba mogla je smetati samo konkurenciji ili zlim dušama kojih u ovom gradu, hvala Bogu, ima podosta.

    Mislite li da je izdavanjem dozvole poput one kakvu je dobio Azimut, gradska uprava pogodovala jednom ugostitelju nauštrb svih ostalih?

    Naravno da je pogodovano. Kao zamjenik gradonačelnika Burića na mjestu predsjednika TZ-a i prije sam mjesecima upozoravao na situaciju koja se oko Azimuta događa, te na revolt drugih ugostitelja. Svako ima pravo na san, možda u stanu iznad tog kluba živi neko malo dijete, ljudi koji rade od sedam. U posljednje vrijeme oko Azimuta nije bilo moguće živjeti. Također, stepenice koje su trebale biti uvertira u katedralu, objekt pod zaštitom UNESCO-a, na koje je valjalo staviti klape ili glazbenika na gudačkim isntrumentima, također su bile uzurpirane za potrebe ugostiteljstva, i to, neka se nitko ne naljuti, kako bi se na njima pilo vino iz kanistara od pet litara. Ispalo je da je samo to kultura, a da do prije dvije godine nitko u Šibeniku za kulturu nije čuo! Da me netko osobno ne shvati, ali Šibenik je i prije Azimuta imao kulturnu povijest, djelatnike u kulturi i kulturnu scenu. Da šibensko turističko vodstvo imalo promišlja o budućnosti, onda bi baš na tom mjestu, na stoljetnim stepenicama, osmislilo sadržaj koji bi goste pratio do luksuznih restorana uz šibensku katedralu sv. Jakova, spomenik nulte kategorije, a umjesto benkovačkog kamena čiji metar četvorni košta 38 kuna, plato na kojem je sada Azimutov štekat popločalo bi kvalitetnim kamenom, i na tom mjestu uvjetovalo bi ugostiteljskom objektu ponudu vrhunskih vina koja bi se nadovezala na gastronomsku ponudu na trgu katedrale. Griješilo se i griješi se i dalje, vrijeme će pokazati tko je bio u pravu.

    Smatrate li da bi trebalo postaviti neke standarde koji bi onemogućili sustav u kojem ima svetih krava, dok su drugi manje važni?

    Zakon je isti za sve, a po istom bi principu trebali djelovati i gradski pravilnici. Bio sam nedavno u Dublinu koji je prepun događanja, no glazbenici sviraju na male zvučnike koji ne trešte i ne remete mir nikome. Nemaju oni u centru grada zvučnike od pet tisuća vati kao mi. Kada smo organizirali ‘Đir u docu’ ljudi su nam se dizali sa štekata jer im nije pasala ta glazba. Nijedan gost koji nam je stigao u grad ove sezone nije došao zbog tih koncerata. Ne znaju gosti tko je Stampedo, niti tko su Majčine dušice. Jedini koncert koji je opravdao očekivanja bio je Neno Belan, no što je s ovima prije, na koje je također potrošen novac? Vječni anonimusi! Umjesto da plaćamo 200 tisuća kuna za program tijekom ljeta, zašto Grad ili TZ ne bi napravili natječaj za sve ugostitelje pa nagradili s 50 tisuća kuna one koji ponude najbolji program? Na taj način grad bi imao nekoliko poznatih imena i dobro utrošen novac po programu koji je odabran, umjesto da se dovodi no name bendove i pišu kvačice na programu.

    DOGAĐANJA ZA ŠIBENČANE

    Mislite da ta događanja nisu polučila efekte?

    Među gostima nisu. Stranac je došao doživjeti grad Šibenik i njegovu jezgru kakva je stoljećima bila, atmosferu starog grada. Umjesto da to shvatimo, pa im u staroj jezgri ponudimo ekskluzivne sadržaje, dobru kuhinju, primjerenu glazbu, mi stalno radimo zabave za Šibenčane. Niti na jednoj zabavi, uključujući i tvrđavu, niste vidjeli nijednog stranca. No, da smo doveli, recimo, Julia Iglesiasa, Annie Lenox ili nekog izvođača koji može privući ljude iz Beča, Praga, Budimpešte, tada bismo mogli pričati o turističkoj promidžbi. Čak i da karta bude 500 eura, gosti koji bi došli na takav koncert bi ostali prespavati u gradskoj jezgri, pojeli nešto u restoranima, a mi bi nakon što to prođe podvukli crtu i konačno umjesto minusa zbrojili plus. No, toga se nitko neće sjetiti, iako samo zbrajamo minuse.

    Jesmo li uopće spremni na ozbiljni turizam kada zapinjemo na najsitnijim koracima?

    Ma kakav turizam!? Krenite od elementarnog, šibenske rive, koja ima najljepši položaj, a nije ni na koji način eksploatirana, štoviše, ona je ruglo grada, a trebala bi biti njegova slika. Na tom dijelu imamo rasvjetna tijela iz 50-ih godina, na dijelu do Banja rasvjete nema uopće. O dolačkom mandroču i slici koju on pruža neću pričati. A sve bi moglo drugačije. Zar ne bi bilo bolje da nam se čitavom dužinom rive vezuju nautičari s jahtama, pa da svaku večer imamo promenadu gostiju koji imaju debeo novčanik? Da ugostitelji svaki dan imaju friške škampe i bifteke jer znaju da će ih te večeri potrošiti? Naravno da bi bilo, ali danas gosti koji žele takvu uslugu idu u Skradin jer se taj grad, s daleko manje kapaciteta od Šibenika, profilirao u destinaciju koja njeguje kulturni turizam, s dobrom gastronomijom i enologijom.

    Dakle, vraćamo se na strategiju koje nemamo?

    Dakako. Bez toga ne ide ništa. Mi bismo sve, a ništa konkretno. Malo bismo se kulturno promovirali, pa bismo njegovali alternativu, pa bismo bili grad festivala, a ništa od toga nismo niti dobro izreklamirali niti prezentirali. Svake godine uzimamo samo ono što nam se nudi, umjesto da pet, šest godina radimo na jednom pravcu i da ga izgradimo do kraja. Pa, ne možete u gradu koji ima spomenik pod zaštitom UNESCO-a i jezgru koja je spomenik kulture, dozvoliti da vam gosti sjede na bačvama i bancima! Toga nema više niti u Pakistanu.

    Pričali smo maloprije o vanpansionskoj potrošnji. Smatrate li da gost, i da može, nema gdje potrošiti u Šibeniku?

    Bit je u sadržaju, uslugama koje nudimo. Gost u jedan dan vidi centar Šibenika, a što onda? Moramo mu ponuditi organizirano posjet nacionalnim parkovima, nekim mjestima koja su nam u blizini, razmišljati o predsezoni i posezoni pa ponuditi berbu maslina, grožđa, lovni turizam… Uporno nudimo sunce i more i na tome stajemo, a ne shvaćamo da su nam Istra i Toscana toliko blizu da s takvom ponudom gubimo utakmicu.

    NEDOVOLJNA PROMOCIJA

    Koliko koristi Šibenik ima od turističkih sajmova, promoviramo li se u dovoljnoj mjeri?

    Kad dođete na sajam donesete kataloge, flajere, plakate, a po meni, to nije dovoljan vid prezentacije jer je usmjeren samo na posjetitelje koji su zainteresirani da pokupe vaše materijale. Smatram da bismo sredstva trebali usmjeriti na konkretnije brendiranje destinacije. Zašto, umjesto što plaćamo manifestacije kojima se odazivaju samo Šibenčani ne bismo platili neko veliko ime koje će privući na desetke tisuća posjetitelja iz svih okolnih zemalja i zbog kojeg će se čuti za Šibenik? Zašto, recimo, umjesto Stampeda i ostalih sličnih bendova uz pomoć sponzora, nismo doveli Rolling Stonse zbog kojih bi se rijeka ljudi slila u naš grad? Kad je Santana svirao u Zadru svatko je čuo za taj grad, a na koncert je stiglo sto tisuća ljudi. To je reklama. Jedan jumbo plakat ispred Beča, to je reklama. Na koncu, ako smo dosad radili ovako, i vidimo da nije učinkovito, pa pokušajmo iduće godine nešto drugačije.

    Mislite, promijenimo strategiju?

    Upravo tako. To je toliko jednostavno, ali mi se uvijek držimo istog pravca i živimo na incidentima. To nije put koji će promijeniti stanje u gradu i županiji. Ponavljam, grad Šibenik se ne budi zbog TZ-a, niti zbog njegovog direktora, već zbog ljudi, privatnika, koji su shvatili da mogu zaraditi neku kunu od turizma. Oni su uložili u svoje kapacitete, no njih nije nitko stimulirao, javno pohvalio niti od njih napravio primjer drugima. Šibeniku obrtnici i poduzetnici nisu na prvom mjestu, iako od njih sve počinje, oni privređuju, pune proračun i od njih grad živi. Vrijeme je da to konačno shvate oni koji imaju mogućnost donositi odluke.

     

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    Do nedjelje suho, barem djelomice sunčano i toplo

    Sljedećih dana vjetrovito, ali do Uskrsa većinom suho, uz dosta sunčanog vremena, na kopnu i osjetan porast temperature zraka, zatim opet promjenjivije. Do kraja...

    FOTO Na Veliki četvrtak u šibenskoj katedrali održana...

    Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz...

    Provedite dan u Azimutu! Popodne obavite ‘šoping’ na...

    U klubu Azimut program u petak, 29. ožujka počinje već u popodnevnim satima tradicionalnim buvljakom u 16.30 sati a potom kreće koncert riječkih Ministranata...

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati...

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...

    NAJNOVIJE

    Do nedjelje suho, barem djelomice sunčano i toplo

    Sljedećih dana vjetrovito, ali do Uskrsa većinom suho, uz dosta sunčanog vremena, na kopnu i osjetan porast temperature zraka, zatim opet promjenjivije. Do kraja...

    FOTO Na Veliki četvrtak u šibenskoj katedrali održana misa posvete ulja

    Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz...

    Provedite dan u Azimutu! Popodne obavite ‘šoping’ na buvljaku a navečer plešite uz Ministrante

    U klubu Azimut program u petak, 29. ožujka počinje već u popodnevnim satima tradicionalnim buvljakom u 16.30 sati a potom kreće koncert riječkih Ministranata...

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati ‘šudar’ ili izraditi svoj ‘škanjel’

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...