Izbori u SDP-u su se zahuktali, ali čini se kao da se vode na parlamentarnoj razini. Čemu toliki politički entuzijazam među kandidatima, osobito za predsjednika GO SDP-a?
Demokratska igra ima svoja pravila, a osobito se ovo odnosi na izbore u SDP-u koji su potpuno otvoreni prema javnosti i članstvu. Članovi na njima samostalno odlučuju, što je ključ za aktiviranje, ne samo članstva već i javnosti da ih s pažnjom prati. S te strane, transparentnost nije loša stvar, ali sve to može imati i onaj negativan faktor. Može, recimo, doći do direktnog sraza među kandidatima za predsjednika. Ako će se sraz voditi oko stranačkog programa i modela njegovog provođenja, tada to spada u sferu konstruktivnog sukobljavanja, no ukoliko se sraz spusti na osobnu razinu, tada dolazi do teških riječi i do situacija koje nisu primjerene javnom političkom životu. Kod nas u šibenskom SDP-u, iako se s određenih razina na mene ide đonom, mogu kazati da sam zadovoljan dosadašnjim tijekom izbora.
Međutim, ne možete osporiti da su izbori na vidjelo izvukli ono što je SDP pokušavao sakriti – da u Šibeniku postoji neslaganje unutar stranke, da je jedan dio članstva nezadovoljan.
Rekao sam vam, držim da se u šibenskom SDP-u sukobljavaju programi, a ne ljudi ili frakcije. Samo to stranci može donijeti napredak, a sve ostalo put je za nigdje.
Bojite li se vi, kako vam to znaju prigovarati neki mediji, Željka Vujina kao svog protukandidata?
Imam nekakva iskustva i s vašim listom, pa nisam imao problema s ovim razgovorom. Nikad se u životu nisam nikoga bojao. Članovi su tu da izaberu i oni će to učiniti, s naznakom da će svojim odabirom odrediti i budućnost stranke u iduće četiri godine. Hoće li SDP ići uzlaznom ili silaznom putnjom, to će odlučiti članstvo. Vjerujem da će, čak i ako njihova odluka bude protiv mene, ona biti na dobrobit stranke.
Vaši kritičari drže da biste se trebali povući s mjesta predsjednika stranke iz moralnih razloga, jer ste izgubili vlast u Šibeniku.
Takve konstrukcije dolaze samo iz jednog pravca. Kada pričamo o izbornom gubitku, neke stvari ipak trebamo imati u fokusu. Ne tajim – da, izgubili smo izbore za gradonačelnika Šibenika i to nije sporno. Ali, paradoksalo je da smo na tim izborima dobili više glasova nego što smo ih osvojili 2009. kada smo na lokalnim izborima pobijedili. Dakle, da se to gledati iz različitih kutova. Ipak, ne želim puno ‘kemijati’, već se držati egzaktnih brojki. Otkako sam sa svojim timom preuzeo šibenski SDP 2006. godine, stranka bilježi porast članstva i podrške u javnosti. 2004. godine SDP je imao podršku oko 2,5 tisuće glasova, 2005. u koaliciji više stranaka osvojili smo 4,5 tisuće glasova, a na posljednjim lokalnim izborima dobili smo 5,5 tisuća glasova i to u puno manjoj koaliciji. Na koncu, kada pričamo o izborima, moramo znati da je neminovno da netko na njima pobijedi, a netko izgubi. A, uvjeravam vas, velike stranke ne rade na način da sjeku glave izbornim gubitnicima. Takav model ne primjenjuje se nigdje u svijetu, pa ni u Hrvatskoj.
Nego, što sugerirate, kako da se prihvati vaš izborni poraz?
Nemam ja što sugerirati. Tko razumije politiku, treba znati da se gubitak izbora definira ili kao apsolutni poraz, ili kao trenutni rezultat u srazu dvije stranke. Ako je to pravi gubitak, on bi se trebao očitovati u padu broja glasova birača, u padu popularnosti, u čitavom trendu koji prati stranku, što u Šibeniku nije slučaj. Šibenski SDP bilježi trend koji raste, a izbore je izgubio u jednoj od utakmica.
Vaši protukandidati Željko Vujin i Ivan Rajić, međutim, pozivaju se na vaše izjave u kojima ste netom nakon izbora prihvaćali kako netko treba snositi odgovornost za gubitak vlasti. Kako to komentirate?
Gledajte, da ja nisam izgubio izbore, njih dvojica mi sigurno ne bi bili protukndidati. Dakle, ako tako gledamo, ja već snosim posljedice tog poraza. Nemam neki drugi komentar. Sve ostalo o tome kazao sam u prethodnom odgovoru. Ne bježim od istine, niti od odgovornosti. Na koncu, evo, i s vama sada otvoreno pričam o porazu. Ali, izbore nisam izgubio, kao neki prije mene, na način da me ‘zakucalo u zemlju’, već u jednoj veoma teškoj i neizvjesnoj utakmici.
Kada je Ivan Klarin u Šibenskom tjedniku objavio svoju kandidaturu za predsjenika ŽO SDP-a, kazao je prilično suvereno kako ima potporu vrha stranke. Možete li vi to danas kazati?
Apsolutno. No, puno bitnije od toga za mene je imam li potporu članstva. A, vjerujem da imam. Proteklih godina imputiralo mi se svašta, od toga da nisam u dobrim odnosima s vrhom stranke, potom da neću u Sabor, da će me se kazniti zbog nekih poteza, tako da sam naučio kuloarske priče držati gdje im je i mjesto. Što se tiče Ivana, držim da je to čovjek koji svoju dužnost u Općini Tisno i u Saboru obavlja časno, a vjerujem u njega i kao čovjeka. Znate, prije dvije ili tri godine, iako se nikada nismo kačili, Ivan i ja smo jako malo komunicirali. Očito je to nekome bilo u interesu. Na sreću, prije dvije godine počeli smo razgovarati i otada je naš odnos krenuo uzlaznom putanjom. Zato sam odlučio podržati njegovu kandidaturu. Bez ikakve prijevare u glasu, da sam na mjestu vrha stranke, vjerujem da bih na isti način pokušao složiti križaljku kao što to oni čine sada, iskazivanjem podrške meni i Klarinu. Na ovaj način imate dva saborska zatupnika na čelu dviju stranačkih organizacija koje nose najveći dio stranačke priče na ovim prostorima. Na kraju, budimo do kraja iskreni, danas, gledajući s odmakom, mogu otvoreno kazati da je nedostatak komunikacije na razini gradski – županijski odbor SDP-a jedan od ključnih uzroka gubitka lokalnih izbora. Onih 400 glasova, za koliko nam je odmakla pobjeda, odnio je odnos gradske i županijske organizacije koji nije bio dobar.
Kada smo u nekoliko navrata mi novinari inzistirali da potvrdite kako ne komunicirate najbolje s predsjednicom ŽO SDP-a Anitom Barom, vi ste to uvijek demantirali, a danas taj odnos ispada ključan faktor u gubitku izbora. Hoćete li to malo pojasniti?
Da, demantirao sam to jer nije bilo ni vrijeme ni mjesto da se o tome govori. Niste valjda očekivali kako ću o unutarstranačkim problemima razgovarati u jeku političke kampanje za lokalne izbore!? Pa, to tada ne radite! Iole ozbiljan političar usred kampanje neće izjaviti kako ne funkcionira baš najbolje s predsjednicom ŽO-a stranke. Ali, s obzirom da su sad tema unutarstranački izbori, mislim da je došlo vrijeme da se unutar stranke detektiraju svi problemi. Pa, evo, kad već radimo inventuru kazat ću i kako su neki ljudi, koji su danas moji protukandidati, tijekom kampanje govorili da na izborima nisu ludi glasovati za Franka pa da ga u listopadu ne mogu smijeniti s mjesta predsjednika GO SDP-a.
Možmo li biti konkretniji?
Nećemo biti konkretniji. Mislim da će se takvi sami prepoznati.
Zašto mislite da ste baš vi taj koji može srediti odnose u stranci?
Jer sam pokazao da sam taj. Uzeo sam stranku 2006. godine sa 142 člana i 12 posto podrške. Danas stranka broji preko 500 članova i ima podršku veću od 35 posto. Imali smo i gradonačelnika, a vjerujem da ćemo ga imati opet za tri i pol godine. Organizaciju sam stabilizirao, a dokaz moje kompetencije na koncu su i unutarstranački izbori koji SDP-u nisu donijeli raskol. Uistinu i Ivan Klarin i ja želimo u stranci postići zajedništvo kojeg je nedostajalo na prošlim lokalnim izborima. Nas dvojica to možemo ponuditi.
Je li vama pobjeda na unutarstranačkim izborima jedini izlaz iz stranačke ropotarnice povijesti?
Najprije da razriješimo jedno – nisam karijerist! Nikad to nisam bio, niti ću to postati i to sam pokazao na svim svojim potezima. Kada sam procijenio da sam ne mogu pobijediti na izborima, zamolio sam dr. Antu Županovića, njega sam isturio u prvi plan i pobijedili smo zajedno. Osim toga, poznata je priča da se nisam ‘grebao’ za Sabor, niti sam hodočastio na razgovore u Zagreb, štoviše, nisam za to prstom maknuo, već su me prepoznali ljudi u vrhu stranke. Kada su svi, pa i vi mediji, ‘gatali’ tko će na listu, o tome sam šutio, i ostavio odluku predsjedniku stranke i glavnom odboru. A, kada su se odluke donosile, tog sam trenutka bio u Istanbulu. Nakon toga meni stavljati na teret karijerizam u najmanju je ruku neukusno. Jasno je da je posao na javnoj funkciji uvijek pod lupom i da je podložan kritici, ali uvjeravam vas da se posla hvatam samo ako vjerujem u upjeh. Tako je i s izborima u SDP-u – kandidirao sam se za predsjednika, ne zbog sebe, već zbog ljudi koji me okružuju i vjeruju mi, te zbog stranke, jer vjerujem da je to najbolje rješenje, odnosno, da sam ja u ovom trenutku najbolje rješenje za šibenski SDP.
Vezano za karijerizam, kada su stvari u gradskoj upravi počele zapinjati zbog vašeg saborskog mandata, mnogi su vam zamjerili što se niste odrekli Sabora…
Ne možemo stvari gledati plastično. Pogledajmo najprije što je napravljeno tijekom posljednje dvije godine našeg mandata u Šibeniku, a napravljeno je mnogo, usudio bih se kazati više nego posljednjih 20 godina. Od tvrđave sv. Mihovila, preko Banja, JEWL projekta, odnosno povlačenja novca iz EU fondova, čime se nova vlast hvali, a mi smo to odradili, nove ekološke javne rasvjete, s čime se također hvale, a i to smo mi odradili, do turističkog uzleta, spomenika Draženu Petroviću… Ovo govorim sada po prvi put, ali ljudi koji su samnom radili to znaju. Nije postojao nijedan vikend da nisam došao u Šibenik, nije potojao nijedan petak kad sam se vratio iz Zagreba, a da nisam, prije nego što sam otišao kući, obišao sva gradska gradilišta. Zbog plaže Banj, kada posao nije išao kako treba, dolazio sam i usred tjedna o svom trošku kako bih održao sastanak s izvođačima i pokrenuo radove. Ako netko želi raditi, može zadovoljiti obveze koje nose obje te funkcije, i ona zamjenika gradonačelnika i saborskog zastupnika.
Međutim, jasno se vidjelo da su problemi u gradskoj upravi krenuli kada ste otišli u Sabor. Mislite li makar da je bilo moralno povući se iz Zagreba zbog Šibenika?
Ne mislim da je išta štekalo u gradskoj upravi. Koliko god mi govorili o tome, na koncu car uvijek ostane gol. Vidite sad, kad su izbori završili, koji su to ljudi u gradskoj upravi dizali halabuku oko trivijalnih gluposti, a danas se nalaze na visokim funkcijama, ili su povratnici na funkcije pročelnika. Oni su uzbunjivali javnost jer im je, pokazalo se, to bilo u interesu. Svoj utjecaj u Saboru koristio sam tada, kao što sam i sada pomogao novom gradonačelniku Željku Buriću i spojio ga s ministrom financija kako bi se riješio problem TEF-a. Meni je interes moga grada uvijek bio ispred svega ostaloga i mislim da je moja funkcija u Saboru bila samo olakotna okolnost. Danas se, također, mogu zahvaliti ljudima koji su posljednjih godinu dana bivše vlasti bili pročelnici i koji su odradili ogroman posao. Takav da današnja vlast još uvijek radi samo na našim projektima.
Je li vas pogodio gubitak izbora?
Jasno da jest. Evo, hrvatske reprezentativce sada upitajte je li ih pogodio gubitak utakmice s Belgijom. Pogodi vas najviše zato što u taj posao dajete sebe, a izbore izgubite na laži, konstrukcijama da se ništa ne radi, a radi se. Ali, kažem, to je samo jedna od utakmica, a prvenstvo još traje…
Po čemu bi SDP pod vašim vodstvom ubuduće bio drugačija stranka?
Drago mi je što ste to pitali. U cilju demokratizacije stranke, a držim da je SDP postao jedna zrela i stabilna organizacija, ukoliko budem izabran, članovi će ubuduće na način na koji biraju svoje predsjednike, birati i kandidate za gradonačelnika i zamjenike, te ljude za listu za Gradsko vijeće. Žao mi je što ranije nisam ovako nešto uveo, ali mislim da nikad nije kasno. Dakako, morat ćemo uspostaviti neke kriterije kako bi bili zastupljeni svi ogranci, ali poanta je stranku dodatno demokratizirati.
Jeste li napravili analizu gubitka lokalnih izbora?
Jasno da jesmo.
Što je ona pokazala, što je presudilo?
Presudio je niz stvari, između ostalog i naklonjeni mediji koji su pisali u korist naših protukandidata, od vas nadalje.
Vi ste nam uvijek davali argumente…
Nemam namjeru ulaziti s vama u polemiku. Samo govorim svoj stav. Mi smo imali nekakvu soft kampanju. Čitavo vrijeme mislili smo da ljudi vide ono što se radilo u gradu, da vide gradilišta, dizalice i da shvaćaju da se ne radi ni o kakvom šminkanju, već o konkretnim projektima. Činjenica je da nismo dobro izreklamirali svoje projekte i namjere. Možda smo se prebukirali poslom, pa nismo imali previše vremena za komunikaciju s javnosti. Također, na protivnike nismo išli agresivno. Osobno sam prvi put u kampanji HDZ spomenuo tek u drugom krugu izbora. Možda smo trebali ići oštrije, tko zna, vjerojatno smo tu pogriješili. Utjecalo je i ono što sam spomenuo na početku – da je unutar stranke postojala frakcija koja nije radila protiv, ali je bila suzdržana i svojim komentarima među građanima je stvarala priličnu štetu. No, radi se o oko 400 glasova i nema se smisla vračati u prošlost. Iz svega ovoga izišla je jedna pouzdana činjenica – da su HDZ i SDP u Šibeniku danas ‘al pari’ i da nitko nema neku osjetljiviju prednost. Mislim da je bitno zbog grada ali i zbog stranaka da to ostane tako. To su dvije najjače stranke i one moraju uvijek biti blizu.
Izdajica u stranačkim redovima nije bilo?
Ne bi ih nazivao izdajicama, to je preteška riječ. Riječ je o ljudima koji su isticali određena uvjerenja, neki od njih sada su i kandidati za stranačke funkcije. No, o njihovoj političkoj mudrosti svjedoči činjenica što su se u tu priču upustili mjesec dana prije lokalnih izbora. Ako želite dobro svojoj stranci, to ne radite. To se radi u ovo vrijeme, kada se vode unutarstranački izbori i kada svatko ima pravo kazati: ‘Franko, pogriješio si, ne podržavam tvoj način rada i zato se kandidiram kontra tebe’. To je legitiman, čak i poželjan način komunikacije koji podržavam. Ali, usred lokalnih izbora krenuti s otvorenim kontriranjem, to ne sliči ni na što. No, takvu sam situaciju imao unutar stranke i, evo, sad o tome mogu otvoreno govoriti.
