Ceremoniji prisutni: obitelj i prijatelji – Lea Dekleva, jazz orkestar HRT-a, Silvije Glojnarić, Alen Slavica, Miroslav Tadić, klapa Maslina, Ivo Pattiera i Gabi Novak & Matija Dedić i Lu Dedić. Na slavlje je pristigao i puk – vjerosipovijest: Ljubav.
Jedan od vrhova Šibenika zaprimio je opus Najvećeg pera Grada znanog kao Šibenik.
S obzirom da je Arsen prisutan, kaže: – ‘ajde napiši Rupe, Perković i ostalo’ – . Dakle i Rio i Rusije puste i daleke? – ‘Ma daaaj, di ćeš, koji Brazili, Rusije, tu su moji iz Varoša, Baldekina, Crnice, Dubravica, Dubrave, Prgometa, to mi daj, to su moji’ –
Arsene, super je… – ? – ‘Čekaj’ – (i stavi ruku na rame)… – ‘Jel’ ti znaš šta san ja za Bob Dylana?‘ Šta? – ‘Ja san za njega Bob Dylan’. – I otiđe negdje. A da. Iza pozornice prisutnima kolegijalno dati toplu riječ podrške :’ – Ma nema ni od tebe kruva. –
Slavi se 78.-i rođendan. Umjesto u Teslinoj 39 (da mi je opet leć’ u krevet) – na kuli, čiji pogled puca na stotine sunčanih i kišnih milja daleko uz prve zvukove jedne tople ljetne večeri 2016.-e.
Gospon Glojnarić sa svojim jazz orkestrom maestralno otvara procesiju s temom ‘Ni ti ni ja’. – ‘Koliko san puta reka Matiji, vrag ti odnija jazz’. – A uvijek s ponosom i dodatnim serioznim momentom, hvali svog sina. Naravno njemu iza leđa. O kako samo božanstveno zvuči slavljenikova glazba u divno šibensko večer. Glazba, samo tremonto glazba… još nitko ne pjeva.
Laura, Glembajevi… Matija pliva kroz melodiju. Preočito. Aditiran moment. Ćaća je tu… Priključuje se savršeno uigran big band orkestar Hrt-a. Arsen i dalje glumi nezainteresiranost, dok u backstagu priča o konobašima baze od ko zna kada; čuje da je sve kako triba. Matija i orkestar su veličanstveni.
– ‘A molin te vidi nje, vidi nje… a nije loša, nije loša…’ –
‘Tvoje tijelo, moja kuća’ .. Lea Dekleva prvi put na sv. Mihovilu. Tremu kompenzira opijenost stihovima koje otpjevava sugestivno sa svojim osobitim glasom, prateći samu sebe na klaviru.
Takvi stihovi, glazba… Magično je. Na trenutke vokalni dio remeti savršenost kompozicije, ali onda opet Dedićeva lirika koja je jaka kao vjetar, voda, zrak… Pa trenutak gdje sve staje. Na sceni su Lea, Gabi i i i Lu. Arsen je na rubu emocije, a onda će, malo je reći zaljubljeno: -‘a vidi moje Tuke 1’-. Lu je predivna.
Gabrijela Novak Dedić grli Leu i unuku Lu i uz sina i orkestar kreće u maestralni smooth passing jazz. Par klasičnih standarda koje suprug ispraća s drugačijom pozornošću. Kad je vidio da je sve ok, rekao je: ‘ -To vam je moja Gabica, ujutro čisti, kuva, pere, brine se oko svih nas, a onda ovako pjeva, nije loša, a?’ – Okreće se ali svako malo kaže: ‘Jel dobra, nije loše, nije loša, Kokice…-‘ Uleće mu lik nešto mlađi od njega i pita ga: – ‘Jel se ti mene sjećaš?’ – ‘Naravno da ne’. I pita ga : – ‘ I kako si mi?’ – AD: – ‘ Očajno, hvala na pitanju’. –
Gabi je svjetska, bijela jazz diva i šibenska nevista. Neke od titula za ovu ‘ženu hrabrost’. U nešto manje od sat vremena Arsenovi evergreeni uz aranžmane sjajnog maestra Silvija Glorjnarića. Arsenal nadopunjuje virtuoz Miroslav Tadić. Miluje gitaru, a kao da sviraju 3 gitarista istovremeno. Naravno, impresivno, perfekcionistički, ako može bolje…?
-Čekaj, sad će mi zet, Tuka 2 mi je paprena, uuuu, biže vražja’- Alen Slavica je između ostalog za svoj meni izveo ‘Loše vino’ – opako zahtjevnu pjesmu, za koju je signore napisao tekst i odmah se prisjetio intligentnog mladog bosanca koji je 1976.-e, s 26 godina naručio tekst i došao po njega ali….je usput priupitao: ‘ – Imate li još šta šta bi…, a ja mu onako bacin nedovršen, ali ukompletiran tekst ‘Sve će to o mila moja, prekriti ruzamrin, snjegovi i šaš’ i posli vidim da je tekst na ploči napisao G. Bregović.Ali dobro ga je doradio, bez daljnjeg. Ajde, ajde, sve što je tuđe nije mu strano.’ –
AD nema partiju kredita prema nikom. – ‘Smirite se, dajte, evo mi moj mali.’ – Ivo Pattiera. (E, Ivo Pattiera je jedan od najboljih pjevača. Već godinama sam uvjerenja da bi živio komodno i ako hoćete i bogato da je npr. u Americi. Ovdje na javnoj televiziji njemu, Terezi i ostalima vama koji plaćate pretplatu prostor zauzimaju nedefinrane čovjekolike osobe, samozvani bendovi iz garaža). Nakon skromnog i samozatajnog Ive, dolazi Branko Bubica i njegovi Maslinaši koji uspješno privode procesiju kraju.
Vidilo se puno svita, ja san negdje u tom metežu izgubio Arsena ili je on već otišao, poljubio unuku Emu, upoznao Lu sa svojom Cvitom i otišao kući miran, sretan i zadovoljan, jer je sve bilo i je kako triba biti.
Hvala AD.
Photo: Josipa Bolanča
