Dvadesetak vodičkih mladića u srijedu navečer u prijateljskoj atmosferi dogovaralo je posljednje detalje oko proslave Velikog tjedna u svom mistu. Pred njima su posebni dani. Najveći kršćanski blagdan, Uskrs, slave odjeveni u rimske vojnike i tijekom tri dana čuvaju Kristov grob te postaju atrakcija koja je odavno prešla granice mista. Oni su Vodički žudiji, družina koja već više od stotinu godina postoji u Vodicama. Svoju službu žudije započinju na Veliki četvrtak, kada obučeni u rimske vojnike sa buzdovanom i sulicama pristupaju oltaru te nastavljaju čuvati Isusov grob sve do uskrsnuća. Na Veliki petak prisustvuju u procesiji kroz mjesto prateći Isusa koji nosi teški križ. Kada zvona na Veliku subotu zazvone simbolizirajući Isusovo uskrsnuće, stražari od straha padaju na zemlju i bježe.
Žudije su ponos Vodičana, a časna zadaća biti dijelom ove dugogodišnje tradicije, između ostalih, pripala je Jakovu Barišiću, Benjaminu Aleksiću, Stanku Šprljanu, Roku Skočiću, Marku Juričev Martinčev, Branimiru Mariću i Dinu Juričev Sudac. Kada ih upitate zbog čega su se odlučili postati žudijama, zajednički nazivnik njihovih odgovora je – čast.
ODE SAN STALNO, NE BI TIJA IĆI DOMA
-Ovo je lipo iskustvo i veliki plus u životu. U školi svi znaju da sam žudija i svi me u tome podržavaju – govori nam Dino, jedan od najmlađih žudija u ekipi. U svojoj službi ‘svjež’ je i Benjamin.
-Kada sam bija mlađi, bilo mi ih je lipo gledati pa sam se odlučija pridružiti, a sada mene drugi gledaju – smije se.
-Kada sam bija mali onda sam s materom dolazija u crkvu i uvik san njih gleda. Bili su nešto posebno, to kako se unesu u ulogu. Uvik sam tija biti žudija i jedva sam čeka kada će doći ta godina da im se mogu pridružiti. Ode san bija stalno, ne bi tija ići doma, ode san ruča i čistija, dok im se nisam pridružija – dijeli svoju priču s nama Stanko.
Taj mladenački zanos i velika želja postati čuvarom Kristova groba, u kojega su za Uskrs uprte oči cijelog mista, razlog je zbog čega ih je većina pristupila žudijima. Sazrijevanjem, priča nam zapovjednik žudija Marko Juričev Martinčev, razmišljanje im se promijeni.
-U svima nama leži to da ti netko kaže bravo, ali s vremenom ti se stvari poslože i vidiš koliko je zapravo časno da si tu, da si član nečeg što u Vodicama traje već više od 100 godina. U Vodičkim žudijama ima nas oko 30-ak što je odlična brojka kada se u obzir uzme da su to sve momci s prosjekom 22, 23 godine. Okupiti mlade da dolaze negdje i da dobrovoljno daju svoje slobodno vrijeme za nešto što je vezano za crkvu i vjeru je već uspjeh, a kamoli bilo što drugo – smatra Marko. Osim što se trude očuvati tradiciju koja im povjerena, ovi mladići nastoje i biti svijetli primjer svojim vršnjacima. Trude se, govore nam, koliko god mogu živjeti svoju vjeru.
ŽIVJETI VJERU
-Jedan žudija prvo mora biti kršćanin i katolik. Redovito ići na misu i primati svete sakramente te mora biti primjer mladima kako da se ponašaju i kako da žive, iako je to teško u ovo vrijeme – priča nam Jakov dok svi uglas odgovaraju kako se trude u ovo moderno doba biti bolji ljudi.
-Svi nastojimo prvo biti bolji ljudi, potom bolji kršćani, a onda kroz našu družbu i običaje drugima prezentirati našu vjeru – dodaje Marko.
Žudijom se postaje sa 14 ili 15 godina, a gornja granica su 33 godine. Najveći dio posla žudije obavljaju za uskršnje blagdane, no tijekom cijele godine nastoje biti na raspolaganju župniku i časnim sestrama vodičke župe.
-Nastojimo maksimalno biti tu i trudimo se uz sve svoje aktivnosti i obveze biti primjer zajednici – kaže Branimir.
NAJMLAĐE ŽUDIJE
Koliko je ova tradicija važna Vodičanima, svjedoči kako postoji i nešto mlađa skupina žudija. Svi dječaci i mališani koji još ne mogu pristupiti žudijima, u odore se oblače dva puta u godini za Veliku subotu i na Dan grada Vodica te sudjeluju u procesiji. Vodički žudiji mogu se pohvaliti i organizacijom ‘Festivala vodičkih žudija’ koji postoji već 14 godina, a svake godine održava se u drugoj župi te okuplja čuvare Kristova groba iz cijele Hrvatske.
-Festival je u svojim početcima brojio osma župa, a ove godine prijavljeno ih je 38! I nije da se mi jednom godišnje samo okupljamo, već se svatko od nas u svojim župama nastoji trgnuti, držati do važnih stvari i dati drugima najbolje od sebe – zaključuje Marko.
Dvadesetak žudija svoj je sastanak u srijedu, pred početak obilježavanja Vazmenog trodnevlja, završilo kratkom molitvom, a potom su se svi uputili na korizmeni koncert u župnoj crkvi. Utanačili su posljednje pripreme, tko bdije prvu noć, tko drugu, kada je termin okupljanja…No, nije im teško, govore za kraj. Sve to rade u čast svoje vjere i na ponos svojih Vodica.
