Ove školske godine otvorena je škola na otoku Zlarinu, područno odjeljenje škole Meterize, a prvi razred će pohađati tek jedna učenica, Ema Jeličić. Škola na Zlarinu otvara nakon trogodišnje pauze, a jedinoj učenici na otoku će nastavu držati Marijana Burić.
Prvi dan škole za svakog je prvašića posebno iskustvo, a posebice kada si jedini u školi. I učiteljica Marijana se prvi put susreće s ovom situacijom i ne krije uzbuđenje.
-Svaka školska godina i za učitelje donosi velike novosti jer upoznajemo novu djecu i ponovno se susrećemo s djecom kojoj smo predavali, a ove godine se prvi put susrećem s radom jedan na jedan. Vjerujem da će Ema u ovom slučaju svakako profitirati jer u biti će dobiti nešto slično privatnom učitelju koji je u potpunosti posvećen samo njoj. Dvije godine će biti sama u školi i tada dolazi još šest prvašića, među njima i njezina mlađa sestra. S jednim učenikom je svakako lakše raditi, ali sve to ima svoje pluseve i minuse. Prije svega tu je problem transporta jer smo vezani brodskom prugom na koju vremenske prilike mogu utjecati. Ovo je puno veći izazov jer su drugačiji uvjeti rada, škola nije u potpunosti opremljena kao primjerice ona na Prviću, i učitelj se u ovoj situaciji mora snaći. Mora izmisliti nova didaktička sredstva, a i tjelesni će biti nešto drugačiji nego kada ima više djece, naravno. Učitelj u ovoj situaciji nije samo to već i prijatelj, s djetetom provodiš i veliki odmor. Što se tiče gradiva i tu nailazimo na specifičnu situaciju jer gradivo ne ide dalje dok ga dijete ne usvoji, odnosno ukoliko ga usvoji može ići brže – priča nam Marijana Burić koja smatra da treba poticati izolirana mjesta poput otoka i zaleđa jer, kako kaže, lako je tu živjeti ljeti, ali treba izdržati zimu kada nema nigdje ničega.
Kako za Emu tako je i za Marijanu, ovo u potpunosti prvi dan škole gdje će malenoj Emi biti i učitelj i prijatelj.
-Velika je ovo stvar za Zlarin budući da tu ima dosta mladih obitelji koje na otoku rade i ne misle seliti na kopno. Kada ujutro pošaljete dijete u Šibenik u šest sati i ono se vrati u tri, nije to lako. Učiteljici Marijani radno vrijeme diktira brod tako da ona dolazi onim u 9 i 30, a povratak je u podne i po ili kasnijom linijom, ovisno koliko se taj dan radi. Ovo je velika stvar za otok koja će pomoći da se život na Zlarinu održi – rekla nam je ravnateljica Margit Vrbičić.
