Učenik 8. razreda OŠ Tin Ujević Lovro Ercegović drugu godinu zaredom napisao je najbolji literarni rad na Natječaju za likovne, literarne i foto radove koji je raspisala Državna uprava za zaštitu i spašavanje, a na temu katastrofa i snaga zaštite i spašavanja. Lovrin dvogodišnji uspjeh dogodio se pod mentorstvom njegove nastavnice hrvatskog jezika Boje Sladić, koja je njegov talent otkrila sasvim slučajno.
-Budući da se Lovro aktivno bavio sportom od petog razreda, nisam ga uključila u literarna natjecanja, jer je bio prezauzet. U sedmom razredu, odmah početkom školske godine, svojim učenicima zadala sam sastav na temu ‘Radujem se susretu s tobom’. Kada sam pregledavala radove, posebno me dojmio Lovrin rad u kojem je pisao o svojoj ljubavi prema djedu. Lovro mi je ispričao kako ga pokojni djed Drago posebno inspirira u pisanju, jer mu je upravo on za svog života prenio ljubav prema hrvatskom jeziku. Posebno me dojmilo što nigdje nije spominjao da on nije živ. Sastav je pun metafora što mu daje jednu posebnu vrijednost-priča nam profesorica.
Kada je profesorica Sladić shvatila da se u njezinom učeniku krije veliki talent, odlučila ga je motivirati za daljnjim pisanjem te su njegovi radovi sudjelovali na brojnim natjecanjima.
-Lovrini radovi osvojili su brojne nagrade kao i pozitivne kritike onih koji su ih čitali. Lovre je tako na Svečanoj sjednici Dana civilne zaštite u HNK-u u Šibeniku pročitao svoj nagrađeni rad, nakon čega je dobio gromoglasni pljesak stotine okupljenih. Sudjelovao je i na Lidranu, ove godine s radom moj ‘Moj did i moj djed’. Njegov rad poslali smo na Dane Ante Kovačića (Susret Ivice Kičmanovića) i nadamo se još jednom uspjehu-kazala je profesorica Boja Sladić.
Lovro se i dalje aktivno bavi sportom, prvo je to bio nogomet, a sada tenis. Kako nam je ispričao kada se hoće za sve se može pronaći vremena. Ovaj 14-godišnjak uz sve svoje hobije, odličan je učenik u svim predmetima.
-Kao i svi mladi volim se zabavljati i družiti, ali za svoje obveze i hobije uvijek pronađem vremena. Znam kada je vrijeme za učenje, kada je za trening, a kada za zabavu. Inspiracija za pisanjem mi dođe sasvim spontano i onda sve što trebam je papir i olovka kako bi prenio svoje misli. Za to je najviše zaslužan moj djed Drago, koji mi je prenio ljubav prema hrvatskom jeziku. Ne bih volio da nestane taj nagon koji me vodi dok pišem. Želja mi je upisati gimnaziju nakon osnovne škole, vidjet ću koliko ću imati vremena za pisanje i tko će mi biti mentor, jer to puno znači. Moja profesorica Boja, uvijek me potiče i svojim natuknicama budi inspiraciju za novim sastavom-priča nam Lovro.
Iako je rano predviđati budućnost, pitali smo Lovru gdje se u budućnosti vidi te postoje li uzori u njegovom životu.
-Nakon gimnazije volio bi upisati Medicinski fakultet, iako mi mnogi kažu da bi trebao ići negdje gdje mogu pokazati svoj talent u pisanju, primjerice novinarstvo. Ima još više od četiri godine pred sobom pa se puno toga može i promijeniti. Tu je i tenis s kojim se mislim ozbiljno baviti, naporno treniram pa se nadam i dobrim rezultatima. Pisci koje rado čitam, veliki su mi ujedno i uzori, kao na primjer, Tin Ujević, Antun Gustav Matoš i Dostojevski-na kraju je dodao Lovro.
