Zadnjih nekoliko godina veliki broj mladih odlučio je otići ‘trbuhom za kruhom’ preko granice, a Irska je jedna od ‘top destinacija’.
Da li je tamo ‘dolina zelenija’ i život uistinu toliko bolji, pitali smo Anu Slipčević, Šibenčanku sa irskom adresom.
Po struci magistra inženjerka informacijske i komunikacijske tehnologije, diplomirala je na FER-u 2010. godine i već nekoliko godina živi i radi u Dublinu.
Ana nije tražila Irsku, već je Irska našla nju – kontaktirao ju je recruiter koji je naišao na njezin linkedin profil i tako je priča počela. Može li se Irska nazvati ‘rajem za Hrvate’ pitali smo je.
– Iskreno ne bih nazvala Irsku rajem za Hrvate. Kvaliteta života uvelike ovisi o struci i poslu koji radiš. Nazvala bih ju možda rajem za IT stručnjake, budući da IT poslova ima na izbor, a IT inženjera nedovoljno. Zašto? Pretpostavljam da firme biraju Dublin i Irsku za svoje sjedište ponajprije radi sposobnog radnog kadra, jako ugodne radne atmosfere (Irci su jako ljubazni i friendly, kako privatno tako i na poslu) te nižih poreza koje plaćaju u toj zemlji. Prednost je da si nagrađen za svoj rad i možeš napredovati sukladno tomu, a ne koristeći veze i poznanstva. To je dovoljna motivacija sposobnim ljudima za dolazak.
U Irskoj, konkretno Dublinu, postoji veliki broj hrvatskih kafića, restorana, frizerskih salona s popustom za ‘naše’, a nedavno je tamo otputovao i misionar jer je brojka Hrvata koji su tamo prijavljeni svaki mjesec sve veća i veća.
Podaci govore da je 2012. godine tek 12 Hrvata zatražilo i dobilo radnu dozvolu u Irskoj, a od ulaska u EU govorimo o brojci od nekoliko tisuća. I ta brojka konstantno raste.
Živiš u Dublinu, gradu u kojem je veliki broj Hrvata, ali i Šibenčana. Jesi li s njima u kontaktu?
Poznajem nekoliko Hrvata ovdje u IT-u, ali ne mogu govoriti o nekim posebnim druženjima. Vidimo se kako tko uhvati vremena.
Jesi li zadovoljna životom u Irskoj?
Zadovoljna sam. Dublin ima kao i svaki grad svoje prednosti i nedostatke. Primjerice, javni prijevoz je koma, stanovi su jako skupi, ali isto tako grad je jako živ, uvijek ima zanimljivih događanja kao koncerata i showova komedija, ljudi koje vidiš na ulici su nekako sretni, nasmiješeni i ljubazni, što čini ovaj grad jako homey i ugodnim za život. Pozitivne strane pobjeđuju negativne, definitivno. Dublin je poprilično multikulturalni grad, te je dosta jednostavno upoznati nove ljude i steći kontakte. Iako je otprilike veličine Zagreba po broju stanovnika, osjeti se i dalje ugođaj malog friendly grada što ga čini još posebnijim.
Anina velika strast su putovanja i većinu slobodnog vremena odvaja na njih. Nedavno je posjetila Island, zemlju koja se ne svrstava u top pet onih koje će ‘obični turisti’ posjetiti. Francuska, Španjolska ili Italija su destinacije koje će većina izabrati kao svoje odredište i o kojima se puno više zna i piše. ‘Šibensku Irkinju’ smo zamolili da s nama podijeli doživljaje Islanda.
Island se ne ubraja u ‘razvikane turističke destinacije’. Nedavno si bila tamo, kakav je tvoj doživljaj te zemlje?
Putovanja su moja najveća strast! Razvikane turističke destinacije poput Italije ili Španjolske su sigurno vrijedne posjeta, ali ako želiš nešto drukčije što nisi imao priliku vidjeti u tisuću filmova i slika u časopisima, Island je jedna od top destinacija. Nijedna slika ili čitanje o Islandu ne može predočiti dovoljno doživljaj kad si tamo! Uistinu je magično mjesto gdje vidiš prirodu u punom sjaju. Iskreno, ostavit će te bez riječi! Meni je ovo konkretno bio drugi posjet toj zemlji i zanimljivo je da je jedina zemlja koju ne mogu dočekati ponovno posjetiti.
Što je to što te toliko oborilo s nogu?
Imam osjećaj da bih mogla napisati cijeli roman.Dakle, kako sam spomenula, ovo je bio moj drugi posjet zemlji vatre i leda. Međunarodna zračna luka je Keflavik, udaljena nekoliko kilometara od Reykjavika. Najveće turističke atrakcije se nalaze na jugozapadu zemlje, što je super, jer vožnja nije preduga (kad kažem nije preduga, mislim da se najudaljenije atrakcije mogu dostići za nekih 6-7 sati vožnje). Najpoznatija atrakcija je tzv. Golden Cirlce, ruta od nekoliko stotina kilometara. Ruta kreće iz Keriða, jezera vulkanskog kratera poznatog po tomu što su stijene crvene, a ne crne kako je to kod većine vulkana. Tu se možeš prošetati unaokolo te ukoliko nema snijega, spustiti do dna gdje postoje čak i klupice za sjesti i uživati u pogledu. Ruta se nastavlja prema Geysiru, koji je aktivan svakih 5-7minuta i to vidiš tako da izbaci vodu do nekoliko metara u visinu. Šetajući do gejzira dobiješ dojam koliko je ova zemlja jedinstvena – mali gejziri i para svud oko tebe, veliki gejzir ispred tebe, potočići vruće vode sa svih strana, zbilja shvatiš da ovakvo nešto nije uobičajeno. Nakon zadržavanja i uživanja u pogledu na gejzir, ruta de nastavlja prema Gulfossu, najmoćnijem vodopadu na Islandu. U toplijem dijelu godine šetnica vodi gotovo do samog vodopada te možeš doživjeti njegovu punu snagu stojeći samo nekoliko metara od njega. Zimi je pogled zbilja drukčiji i magičniji, vodopad je dobrim dijelom zaleđen, šetnica vodi do malog brdašca s prekrasnim pogledom na igru vode i leda, nevjerojatna ljepota prirode.
Nakon uživanja u pogledu, nastaviš rutom prema nacionalnom parku Thingvellir, koji je najpoznatiji po jezeru Þingvallavatn unutar kojeg se dodiruju američka i euroazijska tektonska ploča. Tu možeš uzeti turu ronjenja koja te vodi na dno te možeš iskusiti jedinstvenu priliku boravka između dvije tektonske ploče. Ovo je bilo previše za mene, dovoljno je hladno vani da bi se ohrabrila ući u mrzlu vodu. Za one hrabre, svi koji su probali kažu da je vrijedno posjeta. Za manje hrabre, vožnja kroz park je prekrasna, cesta je poput svile od nanosa snijega kojeg vjetar raspuhuje i sunce obasjava tako da sjaji kao biseri. Ruta završava u selu Hveragerði eko selo koje svu energiju dobiva iz vrućih gejzira. U središtu sela je elektrana/toplana koja pretvara energiju i toplinu iz gejzira u struju i grijanje za domaćinstva. Island je zemlja koja svu energiju dobila prirodnom putem, što je sasvim jasno obzirom na moć koju priroda demonstrira u toj zemlji.
Jesi li posjetila Plavu lagunu?
Druga najpoznatija atrakcija Islanda je Plava laguna (Blue Lagoon), prirodni bazen u polju lave. Tu možeš plivati u geotermalnoj vodi okružen parom i opustiti se od svih pustolovina. Meni je osobno Plava laguna OK, ali je prenatrpana turistima i možda precijenjena za ono što nudi. Stoga mi je Tajna laguna (Secret Lagoon) puno draža, lako je dostupna iz Golden Circle, manja je, znatno manje posjećena i prirodnija. To je ujedno i najstariji bazen na Islandu, moram priznati da me je oduševila. Čitavo vrijeme možeš čuti šum gejzira oko sebe i jednostavno se opustiti.
Uz te dvije najveće atrakcije, Island ima znatno više za ponuditi. Bitno je znati da je za posjet ostalim dijelovima dobro imati 4×4 automobil, budući da ima off road vožnje, a neke ceste nisu baš raščišćene u zimskom dijelu godine. Tako smo se mi zaputili južno cestom 1, koja je glavna cesta koja okružuje Island te se proteže uz samu obalu. Prva postaja nam je bila Seljalandsfoss, slap koji je najpoznatiji po tomu što se može prošetati iza njega. Dakle, gledaš slap s unutrašnje strane i dobiješ ujedno i blago tuširanje budući da je vodopad visok i voda se svom snagom obruši prema dolje. Prekrasno smile emoticon
Put dalje nastavlja prema DC-3 olupini aviona, američkog vojnog aviona koji je prisilno sletio na obalu Islanda 1979. godine. Čitava posada je preživjela i ostavila olupinu aviona za sobom. Ovo nije označeno na niti jednoj karti niti postoji putokaz za to, pa je pronalazak prava pustolovina. Skrene se sa glavne ceste te vozi po crnoj pješčanoj plazi do samog mora. Tu je prizor jedinstven, stara olupina u bijelom snježnom pokrivaču isprekidanom crnim pijeskom na mjestima gdje se snijeg otopio. Možeš ući u avion, prošetati se te jednostavno sjesti u blizini i uživati u aplokaliptičnom pogledu. Shvatiš još više kako je Island zbilja posebna zemlja.
Vožnja dalje vodi do Skógafossa, koji je najljepši slap Islanda. Uz strme stepenice se možeš popeti do vrha, uživati u pogledu na slap i još jednom se diviti snazi prirode. Još jednom, Island je magičan.
U blizini se nalazi Mýrdalsjökull glacijer, gdje se može uzeti tura vožnje snowmobila. Iskustvo jedinstveno, adrenalin visok! Nakon kratkih uputa vodiča kako upravljati snowmobilom, penjete se na vrh glacijera. Adrenalin je vrlo visok jer voziš brzo, ujedno nastojiš držati ravnotežu da se snowmobile ne preokrene. Srećom sa sobom sam imala vozača utrka pa nam je put bio znatno lakši smile emoticon ujedno smo bilo i najbrži grin emoticon Pogled s glacijera je nevjerojatan – zaustavite se na jednom od vrhova, ispred tebe se pruža pogled na Eyjafjallajökull, vulkan koje je eruptirao 2010.godine i prekinuo zračni promet u Europi te na Surtsey, drugi najmlađi otok na svijetu, nastao erupcijom podvodnog vulkana. Veličina otoka se mijenja s godinama, što radi duge erupcije koja poveća površinu, što radi smanjenja tijekom neeruptivnih godina. Nevjerojatno, otok ima oko 5000 stanovnika.
Uživajući u pogledu, stojiš na debelom snježnom pokrivaču ispod kojeg se nalazi vulkan koji je sljedeći na listi eruptivnih vulkana, erupcija je već trebala biti, pa se na okolnom području živi u pripravnosti, s vježbama evakuacije svakih 5 godina te konstantnom dnevnim mjerenjima. To područje pogode dnevno oko 3 potresa, ali Islanđani vole život na rubu pa im je to sasvim normalno. Dok se spuštate snowmobilom niz padine glacijera, pogled je zapanjujući, suhi snijeg sjaji obasjan suncem, ispred tebe je ocean, a ti juriš niz sniježnu padinu. Još jednom, magični Island.
Vožnja dalje vodi do Dyrhólaey, klifa s kojeg se pruža prekrasni pogled na crne pješčane plaže. Tu možeš sjesti na jednu od stijena i uživati u šumu valova koji se razbijaju o stijene i u igri bijele pjene na crnom pijesku. Magično smile emoticon
Put dalje nastavlja prema Viku, malom selu, koje je poznato po promatranju polarne svijetlosti. Od tud je dobar pogled te ukoliko je prognoza za polarnu svijetlost povoljna, vrijedno je ostanka i čekanja. Nažalost, nama je bilo oblačno pa smo ovaj put propustili taj prizor.
Put obalom dalje vodi do Vatnajökull glacijera, najvećeg glacijera na svijetu. Nakon šetnice od nekih sat vremena, konačno stižeš do samog glacijera, opet nevjerojatno čudo prirode. Dok je posjet zimi ograničen na sigurnu udaljenost od glacijera gdje gledaš u taj zeleni izbrazdani led i misliš si kako je to moguće, prizor u proljeće je bitno drukčiji. Tad sigurno šetaš po samom glacijeru, koji je dijelom sniježan, a dijelom pretvoren u jezero sa santama leda. Šetnja je moguća i zimi, ali samo s vodičima i adekvatnom opremom.
Vožnja dalje vodi do Jökulsárlón glacijer lagune, poznata laguna gdje se voda i otopljeni ledenjaci spuštaju iz jezera Jökulsárlón u ocean. Mjesto vrvi tuljanima koji bezbrižno plivaju i uživaju u netaknutoj prirodi. Također, možeš se prošetati crnom pješčanom plažom koja obiluje ledenjacima raznih oblika i nevjerojatno svijetleće plavkaste boje. Uz malo spretnosti možeš se popeti na neki od njih te si reći eto, stajala sam na ledenjaku.
Vožnja dalje kružnom cestom broj 1 vodi prema sjeveru Islanda, koji je znatno nepristupačniji i podložniji olujama. Preporučam hrabrima sa super džipovima, naš mali džip ne bi izdržao.
Obično je glavni grad neke zemlje prvo mjesto koje ćeš posjetiti i koji nudi dosta toga. Kakva je situacija tu?
Najveće razočaranje Islanda je Reykjavik, gradić koji ima odličnu kavu, neobičnu crkvu i to je otprilike to. Ali, na Island ni ne ideš očekujući magične gradove.
Što je ono što ovu zemlju čini toliko posebnom da je jedva čekaš opet posjetiti?
Što ovu zemlju čini još posebnijom su ljudi i njihovi zanimljivi običaji. Dakle, ima ih svega 350 tisuća, žive u kolibama praktički na rubu svijeta, gdje nitko ni ne zalazi, nešto malo sela koje imaju su minijaturna s kućama koje izgledaju kao velika skladišta. Domove ne zaključavaju jer kriminala na Islandu gotovo uopće nema, njihova policija ne nosi oružje, baš kao ni Irska. Roštiljaju i jedu sladoled cijelu godinu, kao da su u tropima. Vole hranu koju nije baš rasprostranjena u ostatku Europe, kao kitove i glave raznih životinja (isprobati za one hrabre). Zemlja obiluje islandskim konjima, posebnoj sorti konja nalikuje dlakavim ponijima, koji bezbrižno šetaju i ponekad malo blokiraju promet prelazeći cestu. Inače, gužve u prometu ne postoje, šale se da prometa jedino ima pred dućanima alkoholom petkom popodne. Super džipovi su normalno sredstvo prijevoza, koje bi vjerojatno bilo zabranjeno u bilo kojoj europskoj zemlji.
Kao i svaki Nordijci, nisu baš pričljivi, ali ako ih nešto upitaš, jako su ljubazni i voljni pomoći. Vole se šaliti na svoj račun, kao npr. Island postaje poznat svaki put kad je erupcija vulkana, pošaljemo svoje smeće Britancima i slično. Također, jezik je vrlo poseban i možeš odustati od pokušaja razumijevanja istog. Šale se kako Eyjafjallajökull nitko ne može izgovoriti, pa je najlakši način da stranci kažu vrlo brzo ‘I forgot my yogurt’, budući da zvuči jako slično.
Kao i u ostatku nordijskih zemalja, alkohol se ne prodaje u dućanima s prehranom, već u posebno specijaliziranim trgovinama. Država drži visoke poreze na alkohol kako bi spriječila ljude od pretjerane konzumacije. Lijepo funkcionira, ali ako si turist koji bi samo htio času vina sa svojom večerom na putovanju, misija nije bas jednostavna. Radno vrijeme dućana je od 9, 10 do 16, 17 sati popodne pa odlazak u isti moraš isplanirati unaprijed.
Smiješna nacija, valjda i moraju biti tako opušteni obzirom na mjesto gdje žive.
U zimskim mjesecima imaju tek 4-5 sati dnevnog svjetla.Turistički su najposjećeniji u ljetnom periodu iako ističu da nude puno toga i u drugim periodima. Da li je kraći dan utjecao na razgledavanje?
Da, Island spada u skupinu nordijskih zemalja, što znaci iznimno duga noć u zimskim mjesecima i gotovo trajni dan u ljetnim mjesecima. Budući da sam imala priliku vidjeti zemlju u proljeće i zimu (dva putovanja do sada u različito doba godine, veljača i travanj) moram priznati da izgleda potpuno drukčije. U veljači je sve bijelo, snježno i zaleđeno s ponekad iznimno snažnim vjetrom, dok je u travnju snijeg nestao i jedino što vidiš su crna brda i planine (planine su ustvari glacijeri) iznimno neobičnih i izvitoperenih oblika. Ponekad naiđeš na mjesto s čitavim spektrom boja, kao npr uz vulkansko jezero. Turistička ponuda je drukčija ovisno o doba godine, ali Islanđani kažu da je najbolje vrijeme posjeta baš zima, jer je veća ponuda sadržaja i zemlja je u punom sjaju. S ovim se slažem, prizori su dosta apokaliptični i ponekad imaš osjećaj da si ušetao u scenu filma post katastrofe. Ponuda aktivnosti je genijalna, od šetnja po glacijerima, vožnje snowmobila po glacijerima ispod kojih je vulkan, šetnja u ledenim spiljama, kupanju u prirodnim vrućim termalnim spaovima, off road vožnje po snijegu, ledu i crnim pješčanim plažama, spuštanju u vulkanski krater pa sve do gledanja oči u oči s Eyjafjallajökullom.
Duljina dana je bitan faktor, ali u velječi je zalazak sunca oko 19.30h, a smrači se oko 20.10h, što je već jako dugo.
Bez obzira na doba godine kad posjetiš Island, svakih par kilometara ćete iznenaditi sa novim prizorima i ostaviti bez daha. Samo budi spreman/na na lude islandske džipove, ili kako ih oni zovu – super džipove svud po cesti!
Island je specifičan jer na jednom mjestu možemo vidjeti sante leda, gejzire i vulkane, zovu ga zemlja leda i vatra.
Definitivno, zemlja vatre i leda! Dok se voziš po zamrznutim cestama istodobno nailaziš na gejzire iz kojih se diže para kilometrima u visinu. Osjećaj je neopisiv, i pravog pustolova ostavi bez riječi. Brojne lagune i prirodni spa-ovi koje imaju su prekrasni. Neopisiv je osjećaj dok se kupaš u prirodno vrućoj vodi obavijen parom, šum gejzira pored tebe i bijeli pokrivač gdje god pogledaš. Čarobno, priroda u punom sjaju!
Island je idealna destinacija za osobe koje traže nešto drugačije od tipičnih turističkih destinacija?
Definitivno, ako si lud pustolov kao ja, Island je tvoja idealna destinacija (radi svih već navedenih stvari). Podići će tvoj adrenalin, uživati ćeš punom parom, ostat ćeš bez riječi i ostavit će te željnog sljedećeg posjeta!
