Svake se godine na MDF-u, tijekom 15 festivalskih dana, izvede oko 360 programa. Svaki od tih programa pripremi i ‘usluži’ tehnička služba MDF-a, popularno nazvana ‘kičma-trans’, dvadeset mladića koji svakodnevno u dvije smjene rade iza kulisa dječjeg festivala i na svojim leđima doslovno prenesu šibenski MDF. I ove godine njihovih ruku djelo su složene mnogobrojne pozornice, dijelovi stagea za koncerte, red i mir iza kulisa mnogobrojnih pozornica na kojima svakodnevno, tijekom 15 dana, nastupaju baletani, plesači, pjevači, lutkari, i glumci. Oni prvi dolaze i zadnji odlaze. Njihov ‘vođa’ Zoran Erak otvorio je dušu i podijelio s nama zgode i nezgode ove vrijedne službe.
TEMPO OVOGODIŠNJEG MDF-a
– Kao i svake godine ima puno posla, program festivala se iz godine u godinu povećava, a mi ostajemo na istom broju ljudi. No, moram priznati, stižemo sve, nije bilo prezahtjevnih zadataka. Zadnjih par dana imali smo jak program, ali festival ne traje cijelu godinu, već par dana koje moramo profesionalno i odgovorno odraditi. Ove godine imamo dvije nove lokacije, Galeriju sv. Krševana i Mala loža pa nam je nezgodno, jer moramo svakodnevno micati razglas i ostale potrebne stvari.
PODJELA RADA U ‘KIČMA-TRANSU’
-Tehnička služba koncipirana je na slijedeći način; na ljetnoj pozornici nalazi se udarni tim, najstariji i najbolje plaćeni momci, i njima posao počinje u tri sata popodne i traje do ranih jutarnjih sati dok se posao ne završi. Zatim, ekipa trgovi i ulice kreće s radom u osam sati ujutro, ima ih 18, rade u dvije smjene, prva je od osam do dva sata, a druga od dva do deset i pretežno su tu srednjoškolci. Postoji ekipa u kazalištu, njih je deset, oni su isključivo samo za kazalište i za razglas na trgovima i ulicama koji mi ne možemo pokriti. Sveukupno nas je 40-ak.
SVI HOĆE RADITI
– Svake godine u kičma-trans se prijavi puno djece, nažalost sve ih ne možemo uzeti. Trudimo se da se u ovo doba recesije za svakog od njih nađe ponešto za raditi. Naš je cilj da se što više djece uključi u festival, nije tu toliko važno zaraditi novac, nisu to neke plaće, bit ovoga je druženje u današnje vrijeme kada su svi kući. Trudimo se da se što veći dio mladih uključi kako bi stekli radne navike.
– Ove godine prijavio se veliki broj djevojaka, samo što je njima teže na festivalu pronaći posao, tako da smo ih aktivirali na mjestima hostesa, asistentica, vodiča.
– Ostali smo na istoj razini rada, promjena u ekipi je bilo za razliku od prošlih godina, imamo problem s udarno ekipom, jer nam tamo trebaju biti momci stariji od osamnaest godina, jer se radi do kasno u noć. E tu nastaje problem, jer većina starijih traže sezonske poslove, pa se malo krpamo. Polako se uhodavamo, i dobili smo stvarno sve pohvale dosad, te nije bilo većih tehničkih problema.
‘PROBLEMČIĆI’
– Uvijek bude nekih lakših zastoja i problema, ali ne zbog nas iz kičma-transa, već zato što ova ljetna pozornica nije istih gabarita kao one na kojima je većina predstava uvježbana. Sve su to kazališne predstave i kada dođu u Šibenik na ljetnu pozornicu, to je skroz druga koncepcija. Naš posao je da nađemo tehnička rješenja za svaku scenu, tj. da pronađemo rješenje za njihove probleme, i naravno da budemo dobar domaćin prije svega. Mislim da odabir predstava na ljetnoj pozornici treba ići u dogovoru s tehničkom službom kako bi se što bolje organizirala i izvela predstava. Prije odabira treba ih pogledati i vidjeti da li ona odgovara pozornici koju imamo, uključiti tehničko osoblje koje na kraju ima najviše muka. Pokušava što više napraviti kada nam dođe scena koja ne odgovara, tako nam se dogodio problem s predstavom ‘Čudnovate zgode Šegrta Hlapića’, naime scena je bila prezatvorena za našu pozornicu, pa mnogobrojni gledatelji nisu mogli vidjeti. Jedino što smo mogli uraditi bilo je odigrati predstavu dva puta u večeri. Moramo paziti ubuduće na takve stvari, jer većinom su u publici bila mala djeca koja ne mogu čekati na izvedbu predstave u deset sati. Nadam se da se ovakvo nešto više neće ponoviti i još jednom ispričavamo se svima.
DRUŽENJE
– Druženje je najljepši dio ovoga posla, prijašnjih godina više je bilo tih trenutaka. Naime, ove godine izvođači odmah odlaze svojim kućama i ne ostanu u Šibeniku pa ih nemamo priliku bolje upoznati i pokazati im ljepote našeg grada. U gužvi su velikoj jer gostuju na raznim drugim festivalima i manifestacijama, pa nemaju vremena za odmor. Veliki broj ljudi koji su prijašnjih godina nastupali i dan danas mi se jave i ostali smo u sjajnim odnosima, to je ono dva-tri dana prijateljstvo, ali za cijeli život. Neformalno druženje stvara nove ideje i na taj način je festival postao ovako uspješan kao što je danas. Ovdje nije bit doći odraditi i otići kući.
ČUDNOVATE ZGODE KIČMA-TRANSA
– Nekada puno vremena moramo sjediti i čekati i bude nam jako dosadno, na primjer kada čekamo da probe završe. Tu dolazi do izražaja ta kreativnost u neradu koja uzrokuje neke čudne stvari. Svake godine bila je nova generacija koja je prvi put na festivalu, a mi stariji bi im uvijek smišljali spačke, tako smo ih jednom poslali da maknu zvono, koje se naravno nije moglo maknuti. Njih deset je to guralo i pokušavalo pomaknuti, a turisti bi ih slikavali. Jedne godine su Kanađani donijeli nekakvu veliku staklenu loptu, netko se igrao s njom i ona je, naravno, pukla. Kanađani su bili super i nisu se naljutili te su nam rekli da mogu i bez nje odigrati predstavu. Išlo se i na teniske terene po crvenu zemlju, nitko ne zna zašto, redovito se nekog npr. veže za stup, ali to su dječje ludosti i to je ok. Zafrkancije dok se ne radi ima na pretek, ali to nikada ne prelazi granice neukusnog. Drugima možda izgledamo neozbiljno, ali mi moramo malo prikratiti vrijeme u cjelodnevnom boravku u gradu – zaključuje Zoran Erak
