Šetnja po šetnici kanala sv. Ante postala je nezaobilazan ritual za sve više Šibenčana, naročito u dane vikenda, kad se do kanala ne dolazi samo nadisati čistog, morskog zraka, već se i ozbiljno rekreirati.
Sve je više onih koji svoje slobodne dane koriste za intenzivnu rekreaciju, a na šetnici im takvih sadržaja sigurno ne nedostaje.
– Najprije, šetnica je idealna za nas bicikliste, pogotovo one koji se malo ozbiljnije bave ovim sportom, jer je konfiguracija terena takva da u kratkom vremenu prolazimo od ravnih etapa do jako strmih uspona. Ova dva uspona iznad Hitlerovih očiju i do Vidikovca, najviše točke na šetnici, nije lako savladati ni iskusnim biciklistima – kaže nam Danijel, nekad aktivni cestovni biciklist, a sad ‘ozbiljan rekreativac’, kako sam kaže.
PREKRASAN POGLED
Šetnica je izvrsna i za pješačenje, i to i za laganu i za dosta težu varijantu, ovisno o raspoloženju u kakvom ste određenog dana.
– Volim tu prošetati se, priroda je prekrasna, a puno mi je držai ovaj dio kanala bliži Šibeniku, nekako je divljiji, ljepši, nema ni toliko ovih ružnih kasarni. A i nema toliko puno ljudi, strmo je, pa se većina šetača zadržava na području bližem tvrđavi sv. Nikole. Za tu se popeti treba ipak biti u solidnoj formi, a ni djeci nije lako doći do vidikovca. Ipak, jednom kad se popneš, sve se isplati, pogled je prekrasan – kaže Šibenčanin Ante.
Kaže i kako krenuti na šetnju možete s istočne strane, nakon vojarne u uvali Duboka, pa ste na najvišoj točki šetnice za 15-ak minuta, par uzbrdica i nizbrdica pa ste već kod Hitlerovih očiju, preko Terraneo plaže do krajnje i najatraktivnije točke šetnice, tvrđave sv. Nikole.
– Krenete li obrnutim smjerom, pogled na cijeli kanal i sam grad čeka vas kao poslastica na kraju. Sve što vam za ovakav đir treba je boca vode i dobro društvo. Dobro, ne treba ni društvo, često sam tu sam, kad se supruzi ne da, a ne da joj se često. Zato sretnem tu prijatelje iz grada, sad kad su pale vrućine sve je više Šibenčana u kanalu. Uglavnom, draže mi je i subotom ujutro tu prošetati, nego li piti kavu na rivi – smije se Ante.
Da se ne bi zaboravilo na djecu, i ona dolaze na svoje u uvali Škar, gdje je uređeno lijepo dječje igralište, a za one malo ozbiljnije postavljene su i sprave za vježbanje u Minerskoj.
JOŠ UVIJEK MISTIČNA STRANA KANALA
– Jako mi je drago tu doći s djecom, priroda je predivna, bude dosta obitelji pa djeca na igralištu lako nađu i društvo, da se mi stariji možemo malo odmoriti. Moram priznati, iako mi je ovo već valjda trideseti put da sam na šetnici, da još nekako osjećam nekakvo strahopoštovanje. Koliko sam puta s roditeljima prošla brodom kroz kanal i divila se ovim ljepotama, ali činile su mi se zabranjene za nas obične smrtnike, mislila sam da nikad neću ovuda prošetati. A sad, imamo ovu prekrasnu šetnicu, ali još se nisam do kraja navikla na tu ideju, da je od svih građana, ne samo za vojsku – kaže Sandra.
Svakog vikenda šetnicom prođe nekoliko tisuća Šibenčana, i sve prođe u najboljem redu, još nije zabilježen nijedan incident. Ta smirujuća priroda, kanal, more, stijene, u nekakvoj su opreci sa zgradama bivših kasarni, koje su služile za neke agresivnije stvari, ali smirujuća moć šetnice očito odnosi pobjedu.
Naravno, kad su mladi vandali u pitanju, tu pomoći nema, teško je smiriti pomahnitale hormone, pa se često ovog ljeta znalo dogoditi da se porazbijaju kante za smeće, sprave za vježbanje, rasvjeta.
Međutim, kako je ljeto prošlo, nema više ni takvih incidenata, pa ćemo mudro i samoljubivo zaključiti da to nisu napravila naša dobra i lijepa šibenska dica, nego neka sa strane, kojoj kanal nije toliko prirastao srcu. Bar se nadamo da je tako, iako nismo baš sasvim sigurni.
Sve se više poštuje i zabrana ulaska s automobilom duboko do Minerske, što se ranije nije uopće ‘fermalo’, pa se čini kako je šetnica sve više izobrazila svoje Šibenčane, najčešće i najdraže goste.
Savršeno za meditativnu rekreaciju
Staza duga 4,4 kilometra može poslužiti i kao biciklistička staza, staza za rekreativno trčanje, treking staza te je savršena za osmišljavanje biciklističkih i ostalih ruta, a penjači iz planinarskog kluba Sv.Mihovil nedavno su uredili i dva penjačka smjera na stijeni mula sv. Ante na šetnici.
Odlučite li se, ako to naravno još niste, stazu prvo prijeći i ispitati pješice, kao prosječnom šetaću za to će vam trebati oko sat vremena, uz često zadržavanje za fotografiranje, jer nećete moći odoljeti prekrasnom pogledu.
