– Majko moja, pa ja imam goste. Malo mi tko dolazi i dica su mi daleko, a sad ste vi došli k meni. Joj, joj, uđite, uđite. Evo, imam keksa i soka, sjedite. Nisam vam se danas nadala, ali sve je čisto. Vidi kakva mi je frizura. Da sam znala da ćete doći, bila bi se puno ljepše uredila, daj mi moj šeširić molim te – raspričala se Veronika Kandijaš (91) kad su joj se na kućnim vratima na otoku Zlarinu pojavili neočekivani gosti. A u posjet vitalnoj raspjevanoj starici stigla je mala grupa volontera šibenskih umirovljenika, Danica Miljković, Selka Živković, Danica Šupe i Ivka Bračulov. Ove šibenske umirovljenice svoje slobodno vrijeme žele provesti aktivno, volontirajući u sklopu programa međugeneracijske solidarnosti ‘Dnevni boravak i pomoć u kući starijim osobama na području grada Šibenika i šibenskih otoka’, u okviru Centra za pomoć i njegu grada Šibenika. One obilaze starije umirovljenike sa šibenskog područja kojima je pomoć neophodna, poput Zlarinjanke Veronike Kandijaš.
SPOMENARI ZA PRIJATELJICE
– Meni nikad nije dosadno, posla u vrtu uvijek ima, brinem se ja za svoje biljčice posebno dok je ovako lijepo vrijeme, a kada zahladi onda ću raditi spomenare za moje prijateljice i plest ću košare – priča nam Veronika, pjevušeći stare pjesme Vice Vukova i Miše Kovača, dok joj dvije volonterke peru prozore i obavljaju sve ono što godine Veroniki ne dopuštaju. Teta Vera, kako je na Zlarinu zovu, živi sama, jer joj rodbina posvuda po svijetu. Ipak, unatoč poznim godinama, nikada joj nije dosadno, kaže, mašući fotografijama svojih praunuka.
– Joj, kako sam vam ja samo plesala… I sada mogu, pogledajte, samo godine mi ne daju, ostajem brzo bez daha – počela je, na naše veliko iznenađenje, skakutati teta Vera.
U Dnevnom boravku aktivno je oko dvadesetak volontera koji nesebično i s puno pažnje brinu za oko 20 starih i nemoćnih s otoka Zlarina, 14 korisnika na Kapriju, 50 na Žirju i 16 na Krapnju te čak 100 u gradu Šibeniku. A, kako i ne bi kad vide koliku radost stariji otočani i građani vraćaju na pažnju volontera, osobito u rujnu kad odu posljednji turisti, nautičari, djeca, unuci i ostala rodbina, a oni ostanu sami u pustim kućama.
– Ovo radimo zato što možemo i to nas čini sretnima. Ne želimo svoju starost protratiti. Doći će dan kad ćemo i mi biti ovako stari slabi i nemoćni. Ovim ljudima treba društvo. Kod tete vere ćemo, kako što vidite, samo oprati prozore, jer gospođa ima problema s kralježnicom, i malo ćemo ćakulati – otkrivaju volonterke Danica i Selka. Tvrde da su otoci zimi posebno hladni i pusti. Na Zlarinu je prosječna starosna dom 70 godina, a na susjednim otocima, posebno najudaljenijem Žirju, još je gore. Prosječna dob stanovnika je viša, a mnogi od starijih otočana su posve sami u svojim domovima, nerijetko i teško bolesni i u nemoći.
Zbog toga je od iznimne važnosti pomoć koju tim ljudima pružaju gerontodomaćice i cijela ekipa volontera koje, kroz program pomoći starijim osobama na otocima, financira Ministarstvo socijalne politike i mladih te dijelom Grad Šibenik.
– Ovaj program je spas za mnoge od ovih ljudi. Trenutno našu pomoć koristi oko 200 osoba, od kojih pola obitava na šibenskim otocima. Nastojimo im pomoći kako god možemo. Iz Šibenika im donosimo hranu, lijekove, čistimo im, peglamo, sve što im je potrebno. Osiguramo im popravak sitnijih kvarova ili im cijepamo i slažemo drva. Usto, pokušavamo im na sve načine olakšati život pa ponekad umjesto njih u Šibeniku pribavljamo potrebne dokumente, mirovinu, ugovaramo im liječničke preglede i tome slično – nabraja Tatjana Bračanov, voditeljica Programa MSPM ‘Dnevni boravak i pomoć u kući’ Šibenik.
I za vrijeme našeg posjeta bilo je radno. Čistilo se dvorište, pralo se suđe, kuhao ručak, peglala roba, ali i dogovaralo branje grožđa.
NEK SE SUŠI
– Ja sam ga mislila ostaviti nek’ se sasuši, ionako je bilo vruće ovo lito. Mislili smo da neće ni roditi, kad ono loza puna grožđa. Ako hoćete slobodno ga poberite, jedite, ja se ne mogu baviti s tim – kazala je Antula Juhas (82), inače iznimno zahvalna ekipi volontera.
– Da samo znadete koliko ovo nama znači. Na otoku nemate nikoga, a vidite kako su mi drva složili, Bog vam podarilo svu sreću – dodaje Antula. Želja joj se ispunjena.
– Svi bi volonteri na otok, to im dođe kao jednodnevni izlet. I trebate vidjeti te žene od 65 i više godina kako cijepaju drva i pomažu. To je definitivno nezaboravno iskustvo – kaže Božena Bilić voditeljica ‘Dnevnog boravka’. Događa se, priča, da imaju i hitne intervencije. Tada u pomoć uvijek uskače Pomorska policija PU šibensko-kninske.
– To je čak sada jedna od njihovih uobičajenih zadaća, prevoženje teže pokretnih otočana u Šibenik na liječničke preglede – dodaje Božena Bilić. Naravno, sve to sada obavljaju redovnom brodskom prugom jer su travnju 2010. u požaru u marini u Solarisu izgubili brod Jadran plovila tipa Marco Polo dug 9,25 metara s motorom VM od 171 kW.
Nekada se na otoke išlo tri puta tjedno, no danas se ide jednom tjedno, a svaka gerontodomaćica (a ima ih osam) zadužena je za 25 korisnika domaćinstava. Problema, tvrde, nema, a i ne smije ih biti jer zimski mjeseci ovim starim ljudima na otocima znaju biti dugi i teški…
Nives Skorić je otočka gerontodomaćica, odnosno osoba koja je stalno angažirana na Zlarinu za pripomoć starijima.
– Di mi je Nives, to je naš anđeo! Brza je, cilo selo prođe kroz nekoliko sati. Da smo je tražili nako vridnu ne bi je dobili – zaključuje Milka Kaloper (80) dok je sa smiješkom primala skromnu pomoć Caritasa.
SAZNANJA TKO TREBA POMOĆ ODASVUD
Program Dnevnog boravka u kući Šibenik broji 60-tak korisnika i 200 korisnika Pomoći u kući starijim osobama. Program se provodi na području grada Šibenika i otocima Žirju, Kapriju, Zlarinu i Krapnju te na Brodarici.
– Svrha programa je omogućavanje kvalitetnijeg života starijim osobama i njihovo što duže zadržavanje u vlastitom domu i odgađanje skupljeg institucijskog smještaja. Osobe uključene u program su svi oni stari i nemoćni kojima, nažalost, iz različitih razloga njihova djeca ili skrbnici nisu u mogućnosti pružiti pomoć. Potrebe su definirane životnom situacijom, obiteljskim i zdravstvenim poteškoćama korisnika – objašnjava Tatjana Bračanov, Voditeljica Programa MSPM ‘Dnevni boravak i pomoć u kući’ Šibenik.
Tvrdi da informacije o budućnim korisnicima koji ispunjavaju kriterije najčešće pristižu od patronažne službe, liječnika obiteljske medicine, sestara iz Ustanova za zdravstvenu njegu u kući koje imaju uvid u njihov zdravstveno stanje, socijalni status i obiteljske poteškoće, Centra za socijalnu skrb ili osobno na temelju preporuke sadašnjih korisnika.
– Uključivanje u Program obavlja se prema kriterijima u odnosu na socijalni, zdravstveni i ekonomski status. Uglavnom su to osobe koje žive u skromnijim uvjetima, lošijeg zdravstvenog stanje, bez djece ili kojima djeca ne žive u istom mjestu – zaključuje Tatjana Bračanov.
