Prije 29 godina 48.000 ljudi moralo je napustiti svoje domove u Pripjatu nakon što je eksplodirao četvrti reaktor nuklearne elektrane u Černobilu zbog greške u rukovanju i propusta u sigurnosti.
Oko dva sata ujutro 26. travnja 1986. godine u eksploziji je poginuo jedan radnik čije tijelo nisu nikad našli, nekoliko sati kasnije preminuo je još jedan radnik, a u idućih nekoliko tjedana umrlo je još 28 ljudi.
Vjeruje se kako je od posljedica zračenja umrlo najmanje 4000 ljudi, a posljedice je osjetilo još pet milijuna ljudi od kojih su mnogi patili od tumora i deformacija. Radijacija je najviše zagadila Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju.
Ljudi i dalje žive u Zabranjenoj zoni
Nuklearno gorivo gorjelo je desetak dana i oslobodilo radioaktivnost jednaku eksploziji od najmanje 200 bombi bačenih na Hirošimu. Sovjetski savez pokušao je sve zataškati, a evakuacija stanovništva počela je tek dan kasnije.
Osim stanovnika Pripjata svoje domove moralo je napustiti još 110.000 ljudi koji su živjeli u radijusu od 30 kilometara od elektrane. To je područje zapečaćeno. Iako je to strogo zabranjeno, dvjestotinjak ljudi i dalje žive unutar Zabranjene zone jer su odbili napustiti svoje domove.
Situacija u Ukrajini usporila izgradnju novog sarkofaga
Iznad reaktora je napravljen betonski sarkofag koji je trebao čuvati okoliš od daljnje radijacije. Sagrađena je i betonska barijera debljine 200 metara. Elektrana je potpuno prestala raditi tek 2000. godine.
Ukrajina je 26. travnja 2012. godine počela izgradnju novog betonskog sarkofaga koji će pokriti uništeni četvrti reaktor nuklearne elektrane. Ove godine su trebali završiti s radovima, ali situacija u Ukrajini loše je utjecala na financiranje projekta.
Vegetacija buja, vratile se ugrožene životinje
Istraživači su primijetili da je posljednjih godina vegetacija probujala, a područje su počele nastanjivati životinje koje su bile pred izumiranjem. Prošle su godine u zaštićenu zonu postavili 40 kamera kojima su snimili kunu zlaticu, risa, srnu, ali i smeđe medvjede koji u tom području nisu viđeni već 100 godina.
Zračenje više od uobičajenog, ali nije smrtonosno
Danas, 29 godina nakon tragedije, razina zračenja je još 10 puta viša od uobičajene, ali više nije smrtonosna te nije opasno u njoj provesti kraće vrijeme. Radnici rade unutar Zaštićene zone obično rade po tri tjedna, a zatim su tri tjedna slobodni. Razine zračenja se mijenjaju drastično iz dana u dan, a na njih utječu razni faktori poput brzine vjetra.
Turizam u Zabranjenoj zoni cvjeta
Bivši predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič najavio je 2010. godine da će Zabranjenu zonu otvoriti za turiste. Danas turizam unutar Zabranjene zone cvjeta i za cijenu od 150 dolara možete provesti dan u razgledavanju Černobila i okolice. To područje godišnje posjeti 10.000 turista, a posjeti su dozvoljeni samo u angažmanu neke od turističkih agencija. Do Zabranjene zone dolazi se autobusom iz Kijeva, a vožnja traje dva i pol sata.
Avanturisti koji se upute tamo moraju biti svjesni da će biti izloženi promjenjivim razinama zračenja, a ako žele mogu odsjesti i u jednom od hotela unutar zaštićene zone. Radi se o obnovljenim hotelima, jer ukrajinski zakon zabranjuje izgradnju novih hotela na tom području.
Preporučljivo je da posjetioci nose maske kako ne bi udahnuli radioaktivne čestice. Razgledavanje ‘grada duhova’ vode turistički vodiči, a posjetioci moraju potpisati izjavu da neće ništa dirati, ali ni sjediti na podu. Za vrijeme obilaska moraju proći više kontrolnih punktova te ih se skenira na radijaciju. Ako se oglasi alarm, zaštitari moraju posebnim praškom očistiti zagađenog turista od radioaktivne prašine.
Fotografi obožavaju Černobil
Stanovnici su svoje domove, školu i radna mjesta morali napustiti naglo tako da je Pripjat grad zarobljen u vremenu. Zbog toga je omiljeno mjesto fotografima, a zabavni park je najfotografiranije mjesto u Černobilu. Organiziraju se i posebne turističke ture namijenjene fotografima.
Šalković podmitio stražare da uđe u Zabranjenu zonu
Naravno, postoje i oni koji u Černobil ulaze potajno. Jedan od njih je i pisac Hrvoje Šalković (41) koji je Černobil posjetio 2009. Tada organizirane ture nisu bile česte i posjetitelji su svoj dolazak trebali najaviti mjesecima prije i tražiti posebnu vizu za ulazak. S obzirom na to da je Šalković nije imao i nije je uspio nabaviti nakon što je već prošao prve rampe, morao je podmititi vojnike kako bi ga pustili unutra.
– Na prvoj rampi podmitiš čuvare s par eura, pa je druga rampa nakon 30 kilometara. Postoje neke prepreke i sam put do Černobila je sablastan jer je cijelo to područje prilično pusto – ispričao je za 24sata.
– Kao da ideš kroz Novi Zagreb, a sve one zgrade, neboderi i parkovi su potpuno prazni – opisao je Šalković put do Černobila.
Ipak, zaštitari ga nisu pustili da sam razgledava u svom autu već ga je pratio vojnik Saša koji mu je ispričao kako je on odrastao u Černobilu, a sada tamo živi i sa suprugom i dvoje djece. Svi su zdravi, kaže. Nekoliko stotina ljudi vratilo se tamo živjeti zbog neke nostalgije.
– Rekli su: ‘Mi se vraćamo pa makar umrli’ – govori Šalković kojem je prisutnost stanovnika Černobila bila utješna.
– Zdravi su, normalno izgledaju, pa valjda neće ni meni ništa biti – pomislio je kad ih je vidio.
Hrvoje nam kaže kako ga nije bilo strah boravka u Zabranjenoj zoni jer se prije toga informirao o mjerama opreza, ali nije nosio nikakvu zaštitu.
– Drago mi je što sam tamo bio, što sam to vidio. Ipak je to nešto što je obilježilo 20. stoljeće, ali ne bih se tamo vratio jer je toliko tjeskobno i tmurno – zaključio je Šalković.
IZVOR: 24sata
FOTO:Internet
