Državno odvjetništvo, policija i sudstvo generalno su zakazali u razrješavanju ratnih zločina nad srpskim civilima počinjenima nakon vojno-redarstvene akcije Oluja 4. i 5. kolovoza 1995. godine. Ocijenili su to pravni stručnjaci, počevši od branitelja haških optuženika, odvjetnika Ante Nobila i Gorana Mikuličića, do nevladinih udruga za ljudska prava. Nakon puštanja na slobodu generala Ante Gotovine i Mladena Markača, kojima se, uz također oslobođenog generala Ivana Čermaka, jedinima sudilo za udruženi zločinački pothvat u Oluji, Republika Hrvatska ima dodatnu obvezu raščistiti nered u svom dvorištu. Prema podacima Građanskog odbora za ljudska prava, ubijeno je oko 600 civila i srušeno preko 22 tisuće kuća, za što do danas nitko nije odgovarao.
RAZMAŽENA DJECA NA TERENU
‘Jedan totalni, totalni kaos! Operacija je izvedena uredno i na najvišoj razini u vojničkom smislu, a poslije akcije, poslije bitke – kaos! Totalno razmažena dica, opuštena! Bez ikakve odgovornosti!’ Dan nakon vojno-redarstvene akcije Oluja i oslobođenja Knina, 6. kolovoza 1995. godine grmio je general Ante Gotovina na podređene tijekom brifinga Zbornog područja Split. Sastanak su snimali za evidenciju Ministarstva obrane, a već tada general je bio ljut zbog pljačke na terenu.
– Govorim ono što se vidi u gradu, to je sramota! Sramota! Barbari, vandali ne rade ovako. Oni koji su plaćeni po ratnom plijenu i ratuju po ratnom plijenu – uzrujan je bio Gotovina. Pljačka i vandalizam bili su tek uvod u kasnije ratne zločine, zbog čega je pred međunarodnom zajednicom akcija Oluja dobila pečat zločinačke akcije. I dok je obrana generala uporno isticala da haaške optužnice nikad ne bi bilo, da je hrvatsko pravosuđe procesuiralo zločine, udruge za ljudska prava opet upozoravaju kako počinitelji ratnih zločina nad srpskim civilima nisu sankcionirani, a u brojnim su slučajevima ostali neidentificirani.
Još je u srpnju ove godine Vrhovni sud presudio da je Republika Hrvatska odgovorna za ubojstvo devetero starijih osoba srpske nacionalnosti koji su u selu Varivode 28. rujna 1995. godine likvidirani iz vatrenog oružja ispred vlastitih kuća. Sud je tako presudio u predmetu Jovana Berića koji je od RH tražio naknadu štete zbog ubojstva roditelja Radivoja i Marije Berić.
Suci Vrhovnog suda, zaključili su da je nad srpskim civilima izvršen teroristički čin iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana, odbacivši time odluke sudova u Kninu i Šibeniku. Ta odluka u izvjesnom smislu otvara put svim žrtvama terorizma u potrazi za pravom na odštetu.
Stoga nije ni čudo što se rasvjetljavanje slučaja Varivode našlo napokon na listi prioriteta Državnog odvjetništva.
Kako smo već pisali, policija već neko vrijeme pokušava povezati hrvatskog branitelja i bivšeg pripadnika 113. brigade Božu Bačelića sa zločinom u Varivodama
i Gošićima, tijekom kojeg je 28. rujna 1995. godine ubijeno ukupno 16 srpskih civila. No, ne ide im sjajno. Iako je cijeli svežanj dokumentacije svojedobno uručen policiji i odvjetništvu, danas im nedostaju dokazi.
Podsjetimo, Bačelić je jedan od osumnjičenih za ubojstvo dvoje staraca na Prukljunu kod Skradina. Pred pravosuđem je bježao pet godina, da bi potom u veljači ove godine bio uhićen na temelju Interpolove tjeralice u Njemačkoj. Trenutno je u ekstradicijskom pritvoru Županijskog suda u Splitu.
POD ZAŠTITOM MOĆNIKA
Prije Domovinskog rata Božo Bačelić, pravog imena Redžep Đinđić, bio je građevinski radnik. Živio je i radio u Grebaštici. S početkom ratnih sukoba mijenja ime i vjeroispovijest, te se probija vrlo brzo u Hrvatskoj vojsci. Nije dugo trebalo da stekne zaštitu ne samo tadašnjih formalnih, nego i neformalnih policijsko-obavještajnih struktura. Upravo zahvaljujući zaštiti visokopozicioniranih dužnosnika, Bačelić je dugo vremena prolazio nekažnjen za niz zločina počinjenih u Domovinskom ratu. S blagoslovom jednog istaknutog djelatnika iz domene Ministarstva pravosuđa, te obavještajnih krugova, Bačelić se kratko skrivao po lovištima u Lici, a zatim po Njemačkoj, sve dok netko nije ‘propjevao’.
Kako doznajemo od dobro upućenog izvora iz MORH-a, Bačelića i njegov odred ročnika policija povezuje s nekoliko neslužbenih akcija čišćenja terena na potezu od Knina do zadarskog zaleđa. Izvor tvrdi da je Bačelić zapovijedao mladim i nestabilnim vojnicima, koji su pod pritiskom odlazili s njim u akcije, a danas zbog toga trpe teške psihičke posljedice. Osim s Varivodama i Gošićima, istražitelji Bačelića nastoje povezati s akcijama na Zrmanji. Zanimljivo je to da su cijelu dokumentaciju za slučaj Varivode policija i državno odvjetništvo zaprimili odavno, no sada su ti spisi, koji obuhvaćaju vojne kartone s imenima, brojevima oružja, te evidenciju zaduživanja oružja, naprosto – iščezli. Navodno policija zato nikako ne može pronaći automat Škorpion kojim su bijeni civili, ali ni poveznicu između automata i Bačelićevog odreda.
Županijska državna odvjetnica ŽDO – Šibenik Živana Beroš Dodig, koja vodi slučaj, navodno se boji da bi optužnica protiv Bačelića mogla ‘pasti’, upravo zbog činjenice da im nedostaje puška, ali i ostali dokazi. Ivica Petrić, razvojačeni branitelj već godinama upozorava na nepravilnosti koje su napravljene tijekom istrage ubojstava civila u Gošićima i Varivodama. Tvrdi kako obdukcija nad tijelima nikad nije napravljena, kako zrna koja su zaostala u tijelima ubijenih nikad nisu izvađena niti uspoređena sa čahurama pronađenim na mjestu zločina. A da jesu, navodi Petrić, vjerojatno ne bi – niti odgovarala! Veli kako je riječ o sustavnom prikrivanju odgovornosti određenih struktura koje svoje uporište imaju u legitimnim istražnim tijelima RH.
Petrić govori kako su za likvidaciju srpskih civila u mjestu Gošići upotrebljavana oružja slabije snage od onog čije su čahure pronađene. Veli da su čahure podmetnute kako bi se sakrilo pravo oružje kojim su počinjena ubojstva. Da su egzekutori pucali jakim kalibrom čije su čahure pronađene pored tijela ubijenih, tvrdi Petrić, sve rane bile bi prostrijelne, nijedno zrno ne bi ostalo u tijelima, a rane bi bile kudikamo teže.
Otkrilo se i kako su u Gošićima i Varivodama u vrijeme ubojstava viđeni maskirani pripadnici specijalnih vojnih postrojbi, a spekuliralo se kako su tamo poslani da bi ubili srpske civile i odaslali poruku svim ostalim Srbima u Hrvatskoj, neposrednu i jasnu, onakvu kakvu je potvrdio Vrhovni sud u presudi s početka ove priče. No, do danas nisu pronađeni niti krivci, niti njihovi nalogodavci. Kao što navodi naš izvor iz MORH-a, policija i DORH raspolažu dokazima, saznanjima i materijalima koji bi mogli usmjeriti istragu u pravom smjeru, no nažalost, istraga još uvijek nema smjera. Štoviše, zbog manjka dokaza niti državna odvjetnica Živana Beroš Dodig nema materijala za optužnicu protiv odgovornih.
TKO JE PRIKRIVAO?
Otkrivanje egzekutora na terenu tek su početak, od njih treba krenuti kako bi se razotkrilo tko je i s kojim interesom sve ove godine sprječavao provođenje pravde.
– Činjenice dokazuju tezu da sve relevantne osobe koje su sudjelovale u postupcima istrage za predmete Varivode i Gošići, nisu odradili svoj posao na način koji je propisan zakonom. Ne provoditi kriminalističku obradu na način da se utvrde točni detalji koji bi trebali rezultirati prikazom što se točno desilo, ne inzistirati kao pripadnici pravosuđa, policije, visokih političkih dužnosnika, liječnika da se istraže sve činjenice na zakonit način, ukazuje na bezobzirnost istih – tvrdi Petrić. Je li nakon presude hrvatskim generalima konačno došlo vrijeme da se Hrvatska suoči sa svojom prošlošću i obračuna i sa zločincima u svojim redovima?
