Nekako je prilično iznenađujuće odjeknula vijest kako ste baš vi odabrani za predsjednika Kulturnog vijeća Grada Šibenika. S obzirom da vas mnogi i ne poznaju možete li nam se u kratkim crtama predstaviti?
Rođen sam u Šibeniku 1973. godine gdje sam završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1997.te upisao i poslijediplomski studij na Katedri za makroekonomiju. Iste godine se zapošljavam u Zagrebačkoj banci u Zagrebu, u Sektoru retail product managementa. U banci, ali u poslovnici u Šibeniku radim i danas. Drugi dio mog djelovanja, onaj više slobodnjački, odnosi se na rad s djecom i mladima. U okviru toga boravio sam na studijskom boravku u Italiji od 1994. do 1996., kada u Hrvatsku zajedno s ostalim članovima tima, donosim ono što se zove animator i rad s mladima u oratoriju. Treći dio mog djelovanja odnosi se na radnaslonjen na tradicijsku kulturu, umjetnost i manifestacije u sakralnom djelu baštine. Jedan sam od utemeljitelja manifestacije ‘Otvorite vrata od Božića’, autor četiri libreta za musicale namjenjene djeci i mladima, pokretač mnogobrojnih tribina o kulturnoj i povijesnoj baštini grada Šibenika itd. Aktivno pratim Orguljašku školu u Šibeniku, Dubrovačke ljetne igre, Dubrovačko Društvo prijatelja dubrovačke starine.Naravno, tu je nezaobilazno Društvo Juraj Dalmatinac u kojem sam od samog početka. Trenutno se bavim proučavanjem šibenskih bratovština srednjeg vijeka, a u planu je i prikaz popisa svih šibenskih zvona i zvonika, jer je Šibenik dakako i grad zvona (mnogi nažalost to ne znaju). Otac sam dvoje djece, suprug i, ustvari, obitelj je ono čime se najviše ponosim, i kojoj dugujem najveću zahvalnost što me trpi ovakog kakakv sam.
Interesantan je podatak da od svih ostalih članova Kulturnog vijeća jedino vi ne dolazite iz tzv. ‘umjetničkih voda’. Naime, po struci ste diplomirani ekonomist i s tog stanovišta biti će dosta interesantno pratiti vaš rad. Možete li nam odgovoriti koji su bili vaši aduti zbog kojih ste izabrani za predsjednika Kulturnog vijeća?
Izbor predsjednika Kulturnog vijeća, kao i sve ostalo vezano za izbor članova vijeća, poprilično je jasno definiran zakonom kojeg, nažalost, mnogi ne čitaju ili ga pogrešno iščitavaju. Postoje članovi kulturnih vijeća na razini države, kao i kulturna vijeća na razini gradova u skladu sa zakonom. Izbor predsjednika vijeća tajnim glasovanjem obavljaju članovi Kulturnog vijeća, te su kolege, većinom glasova ove godine odlučile da to budem ja. No, ono što uporno želim naglasiti jeste da je Kulturno vijeće tim, ekipa koja zajedno donosi odluke i iza koje stoji sedam članova, a ne samo predsjednik vijeća.Također, napominjem da je naša uloga kao vijeća isključivo savjetodavne prirode. No, moje pitanje vama je i protupitanje. Zbog čega ne ekonomist? Ako malo bolje pogledate, svi krucijalni problemi u kulturi danas, ne samo grada Šibenika, svoju konačnicu i ishodište imaju u ekonomiji.I zbog toga je dobro da svako vijeće u svojim redovima ima osobu iz ekonomije. Oni koji me poznaju,pogotovo što dolazim iz privatnog nebudzetskog sektora, znaju da sam poklonik ideje da i kultura, bar u jednom svom dijelu mora biti samoodrživa. Ona to nikad neće biti sto posto, ali da sadržaji koji mogu ostvarivati dohodak to moraju i raditi. Za to ću se zasigurno boriti. Da sam u pravu svjedoče primjeri iz drugih gradova hrvatske i svijeta, pogledajte koliko samo mi ostavimo novca kad posjećujemo njihove muzeje, crkve, galerije, izložbene centre ili koncerte. Također, struka i smisao vijeća je pomoći i onima koji u svom djelokrugu ne mogu producirati prihod. Zbog toga je bitna uloga Grada da upravo takve neprihodujuće sadržaje afirmira i potiče.
PRVA SJEDNICA
Osim vas, u sazivu vijeća još se nalaze i akademski glumac Jakov Bilić, Zdenka Bilušić, voditeljica Centra za vizualnu kulturu djece i mladih Gradske knjižnice Jurja Šižgorića, Zoran Erak, tehnički producent kulturnih i zabavnih manifestacija, Franka Klarić, akademska glumica i članica glumačkog ansambla šibenskog HNK, Zorana Mihelčić, voditeljica Plesne udruge Sjene te Ivo Mikuličin, novinar i glazbeni djelatnik. Jeste li se već upoznali sa suradnicima i napravili eventualni plan rada?
Vijeće je imalo prvu konstituirajuću sjednicu na kojoj je izabran Predsjednik Kulturnog vijeća. Nakon nje, vrlo brzo slijedit će sastanci na kojima ćemo izraditi plan rada, smjernice djelovanja, ali i odgovoriti na aktualna pitanja koja tište grad, a ne mogu čekati.
S obzirom da je Kulturno vijeće prvenstveno savjetodavno tijelo koje bi trebalo predlagati i osmišljavati kulturnu politiku Grada, u kojem pravcu namjeravate usmjeriti kulturna događanja i postoje li neki prioritetni projekti na kojima ćete inzistirati?
Već sam prije naglasio da je Kulturno vijeće sedmeročlano savjetodavno tijelo kojeg sačinjavaju ljudi različitih interesa, struka i koji se u svojem radu bave različitim nazovimo ih ‘granama’ kulture i umjetnosti. Odluke koje vijeće bude donosilo upravo će i biti takve, timske i kolektivne. Ono o čemu ćemo sigurno voditi računa je obim trošenja sredstava, raznolikost sadržaja, te na poseban način vrednovanje važnosti i kvalitete svakog pojedinog programa. Dakako, u skladu s traženjima gradske upravei gradonačelnika, vijeće će svoje mišljenje dati i o njihovim zahtjevima za očitovanjem. U konačnici, to je i temeljna definicija smisla rada Kulturnog vijeća, da bude savjetodavno tijelo Gradonačelniku u poglavarstvu.
Sigurno ste u ‘dotu’ dobili i neke stvari od prošlog saziva vijeća. Koje ćete stvari zadržati, a što namjeravate promijeniti?
Dakako da će među prvim stvarima koje će vijeće razmatrati biti i stvari koje su započete u prošlom sazivu tijela. Ovim se putem zahvaljujem svim prethodnicima koji su u prošlom mandatu bili članovi Kulturnog vijeća, i koji su se, čujem od većine, rado stavili na raspolaganje za bilo kakavu pomoć i konzultacije. Ono što namjeravam kao predjednik promjeniti je zasigurno učestalost sjednica Kulturnog vijeća koje će biti učestalije s aktualnijim temama. Također sam, u svom nastupnom govoru, najavio i tematske sjednice o samo jednoj temi, i za koju ćemo, prema potrebi pozvati i najkompetentnije ljude od struke za tu temu.
Dugi niz godina voditelj ste manifestacije ‘Otvorite vrata do Božića’ što je logično otvorilo i pitanje hoće li novi predsjednik Kulturnog vijeća veću pažnju posvetiti manifestacijama takvog ili sličnog predznaka ili će se baviti modernijim i progresivnijim oblicima kulturnog djelovanja?
U djelokrugu razmatranja Kulturnog vijeća bit će svi oblici kulture i kulturnog izražavanja, svih kako vi velite predznaka, svih vrijednosti i opredjeljenja. O svima će vijeće raspravljati i donijeti odgovarajuće mišljenje. Kako je vaše pitanje dvoznačno, podsjećam da o svakoj manifestaciji koja se tiče pojedinog člana u kojem isti sudjeluje ili je na bilo koji način vezan, dotični član je prema Zakonu, izuzet od odlučivanja zbog možebitnog sukoba interesa.
Uz već uhodane programe, koji se održavaju uglavnom ljeti, možete li pridonijeti da se kulturni programi produže i na ostali dio godine? Na koji način i kojim sadržajima možemo ojačati pred i posezonu?
To je pravo pitanje i jedan od važnijih ciljeva rada vijeća u ovom sazivu. Kako ‘raspodijeliti’ kulturnu ponudu na sve mjesece, a ne samo na period lipanj-kolovoz i prosinac, a da nam ostali mjeseci poprilično zjape prazni. Uz taj dio, paralelno ću se zalagati da ovaj grad zaista postane grad kulture, ali ne deklarativno. To konkretno znači da ćemo djelovati u smjeru da, primjerice, svi srednjoškolci ovog grada posjete katedralu, muzej, kazalište, budu nakojem koncertu Kola ili glazbe. Mene je frapirao podatak koliko mali postotak naših srednjoškolaca nikad nije bilo u našem kazalištu. Oni koji meni spočitavaju stručnost, ne žele pogledati toj stvarnosti u oči. To su puno veći problemi. Koliko ljudi, posebice onih mlađe dobi iz modernih četvrti grada, Meteriza, Vidika ili Šubićevca ima naviku ići u kazalište, na koncerte ozbiljne glazbe, u naša kina… Volio bih da onaj uspjeh i prihvaćenost koje je ostvarila naša Gradska knjižnica ostvare i druge institucije koje se bave kulturom u našem gradu. To definitvno ne ide preko noći, ali ako danas zasućemo rukave, onda će i sutra biti lakše.
PROBLEM PROSTORA
Koliko ćete u tom poticati rad šibenskih udruga i ostalih kulturnih organizacija u Šibeniku? U vašem mandatu trebao bi biti gotov i prostor bivšeg kina Odeon koji će sigurno biti jedna od okosnica zimskog dijela kulturnog programa.
Apsolutno. Problem prostora je jedan od gorućih problema s kojim se moramo suočiti i to pod hitno! I ne samo problem prostora bivšeg kina Odeon. Tu je cijeli niz ostalih prostora koji služe kulturi, od depoa, pokusnih dvorana, skladišta za kostime i mnogih drugih.
Šibenik je grad s velikim kulturnim naslijeđem. Možete li s aspekta člana Društva za zaštitu kulturnih vrijednosti Juraj Dalmatinac odgovoriti na pitanje čuvamo li u dovoljnoj mjeri našu baštinu?
Bit ću otvoren i vrlo jasno kazati, ne čuvamo! Često nam trebaju drugi da nam otvore oči kako bi prepoznali koje smo bogatstvo dobili u nasljeđe. Ono što veseli je napokon probuđena svijest kod velikog broja građana o potrebi zaštite, vrlo često ponukana i onom’ako drugi mogu, zašto i mi ne bismo mogli’. Društvo Juraj Dalmatinac se trudi i djeluje u oba smjera, djeluje u zaštiti direktno, kroz obnovu tvrđava (Barone, sv. Ivan, sv. Nikola) ali i kroz buđenje te svijesti kod naših sugrađana. Na koncu, tu je i edukativno-znanstveni dio a odnosi se kroz ciklus predavanja o našoj kulturnoj baštini u Gradskoj knjižnici, kroz koju eminentni stručnjaci prezentiraju svoja djela vezana za baštinu našeg grada, a koja Društvo objavljuje u izdanju svog godišnjaka ‘Juraj’.
Koliko je pred nama posla u smislu zaštite kulturnog i povijesnog naslijeđa?
Posla je poprilično. Drago nam je što je Grad Šibenik prepoznao naše namjere te se aktivno uključio u programe zaštite kulturnog i povijenog nasljeđa,ali i nadležna ministarstva koja svojim sredstvima također pomažu pojedine programe.
Ima li Društvo Juraj Dalmatinac ikakav plan kada je u pitanju zaštita stare gradske jezgre, s obzirom da to i jest jezgra vašeg interesa?
Naravno daje Društvo zainteresirano i za zaštitu stare gradske jezgre koja je prepuna bisera najviše umjetničke vrijednosti. Tu je djelovanje, ako mogu reći dvostrano ili trostrano; obnova i rekonstrukcija, zaštita od devastacije, novih građenja, posebice onih kojima tu nije mjesto a željeli bi se naći u staroj gradskoj jezgri te na kraju, ispravki učinjenih pogrešaka kroz različite akcije. Npr. je li ugodno oku, uz jednu renesansnu palaču ili crkvu, vidjeti prozor sa plastičnom roletom i izbačenom kutijom klima uređaja? Bit će dosta stvari na koje će Društvo upozoravati i o kojima će poticati akcije. Volio bi da grad Šibenik, slično dubrovačkoj povijenoj jezgri, donese ili počne primjenjivati, ukoliko je negdje već propisano, pravilnik kakve sve kupe dolaze na krovove u staroj jezgri, koji tip prozora se može stavljati na prozore, gdje se mogu stavljati i instalirati klima uređaji, reklame i mnoge druge stvari.
SKUP SPORT
Bilo što vezano uz obnovu baštine prilično je, rekli bismo, skup sport. Ima li mali Šibenik ikakve šanse odraditi taj posao do kraja, te na koji način?
Neki će reći ‘pokrij se koliko ti je lancun dug’. Neki će reći da je ovo skup sport. Da ja tako mislim nebih se zasigurno ovog prihvatio. Uzmimo samo primjer Društva Juraj Dalmatinac, koje je kao skupina amatera, volontera, pokazalo je da se angažmanom može doći do sredstava. Podsjećam samo na 1 milijun eura koje je Društvo priskrbilo gradu za obnovu Baronea. S druge strane, vrijeme je da kako neki vele uzmemo novce koje prolaze pokraj nas, a mi to ne znamo odraditi. Uzet ću dva primjera. Koliko ljudi posjeti katedralu sv. Jakova? Hvala bogu, jako puno. Koliko ih od njih uđe i plati kartu u Muzej grada Šibenika, koji je tri metra udaljen od katedrale? Neka na ovo pitanje odgovore oni koji meni spočitavaju nestručnost. Drugi primjer! Koliko imamo turista, pogotovo u ovo vrijeme proljeća, iz dalekog istoka i koliko bi tih turista posjetilo, da im otvorimo i prezentiramo, zgradu našeg teatra, staru preko 100 godina? I dakako, da za to naplatimo ulaznicu. Tada bi i mali Šibenik postao veliki, iako je meni i bez obzira na na to uvijek bio i bit će veliki, te imao sredstava za još više novih instrumenata za glazbu, za novu pokusnu dvoranu za kazalište, a mogao bi puno više pomoći i ostalim amaterskim skupinama i ansamblima. Ne zaboravimo kako je Šibenik svoj filharmonijski orkestar imao u vremenima kad je bio puno manji grad. Teško mije kad vidim da djeca, kao članovi pojedinog ansalmbla ili zbora, moraju plaćati članarinu kako bi taj zbor ili ansambl mogao uopće egzistirati i platiti dvoranu, struju,vodu ili maestra.
S aspekta ekonomije, koja je vaša profesija, može li se danas zbrojiti, nazovimo je uvjetno ‘šteta od nekorištenja postojećih, a zapuštenih resursa, te kolika bi ona bila?
Ako me već pitate s mog ekonomskog stajališta, onda evo stručnog odgovora. Ne radi se o računovodstvenom prikazivanju štete nego knjiženju ekonomske varijable nazvane propuštena dobit.Normalnom građaninu prevedeno, to bi bilo otpilike ovako: izračunajmo koliko bi prosječan turist u Šibeniku mogao potrošiti u idealnim okolnostima: posjet katedrali, muzeju, crkvenim muzejima, kazalištu, obilazak zidina, eventualno đir brodom do sv. Nikole i nazad. Dodajmo sutra mogućnost žičare ili pokrentnih stuba do tvrđava. Sve zajedno pomnožimo sa brojem turista koji posjete naš grad i oduzmimo od toga današnju zaradu. Dobit ćemo ono što svake godine propustimo zaraditi i reinvestirati u našu kulturu.
Imamo li već, po vašem mišljenju, jasno definiran razvojni pravac kada je riječ općenito o kulturi i kulturnom turizmu?
To je tema oko koje ćemo poprilično grijati stolice u ovom mandatu. Drago mi je da je o potrebi donošenja iste sazrela svijest kod svih; od grada, Turističke zajednice, lokalnih iznajmljivača, hotela i do gotovo svakog građanina Šibenika. Jer,u konačnici jedino svi zajedno možemo iznijedriti ono što kulturna politika želi i preporuča. Donijeti nekakvu politiku ili smjernice rada bez uključivanja ljudi ostaje nažalost, samo mrtvo slovo na papiru.
