: S Jurom Celićem popričali smo jutro nakon što je njegov big band Horse’s back, u slobodnom prijevodu na hrvatski Konjevrate, nastupio na prvom Kupusfestu. Nakon par sati sna, Jure se zaputio na svoj ‘dnevni’ posao u Glazbenoj školi. Naime, iako je akademska godina gotova, Jure ne staje jer ima učenike koje valja pripremiti za natjecanja. Osim što svira mandolinu u navedenom sastavu, možemo slobodno reći da je Jure i njihov motor pokretač jer sam radi sve aranžmane, a bavi se i pripremom autorskih stvari za koje kažu da su ‘prava stvar’ bez koje niti jedan ozbiljniji sastav ne može funkcionirati. Kaže kako ima sreću što s poslom profesora ima osiguranu egzistenciju, pa s ovim projektom može u potpunosti raditi samo za svoj gušt.
– Najbitnije je svirati i družiti se, sve ostalo je nebitno. Presing je kontraproduktivan u glazbi – objašnjava. Priznaje da je u nastupima još uvijek na početku prisutna trema, koja nestaje kako se nastup razvija. Iako im se repertoar trenutno sastoji od obrada poznatih stvari, ne želi ostati na razini cover bendova, pa je publika na Kupusfestu imala prilike čuti i jedan autorski instrumental. Ako ih do sada niste imali priliku čuti, to ovog ljeta možete ispraviti: 5. kolovoza sviraju u Primoštenu, a tri dana kasnije, 8. kolovoza, na šibenskoj rivi.
DJEČJI SASTAV
Horse’s back nastao je 2010. godine kao dječji sastav sastavljen od Celićevih učenika, no nakon nekog vremena djeca su počela ići svojim putem. Neobično ime sastav je dobio slučajno – djeca su htjela zvučni, engleski naziv. Jednog se dana Celić vozio iz Drniša, uočio tablu Konjevrate, preveo je ime mjesta na engleski, djeci se svidio i tako je naziv nastao i ostao. Jedno vrijeme brojili su čak 24 člana i bili pravi orkestar, a danas funkcioniraju kao mediteranski big band. Neki od članova originalne postave su odustali, drugi su započeli solo-karijere i krenuli za zaradom, ali je orkestar privukao nešto stariju ekipu.
– Prvo je došao Dražen Marković, koji inače svira klavijature i harmoniku u kultnom šibenskom bendu Dok AnalogX. Zovem ga Messijem benda, jer mi smo k’o mala reprezentacija, a on je ključni igrač – smije se Jure i dodaje kako ih je Markovićev dolazak podignuo kao sastav. Neki od njegovih učenika ostali su u orkestru, a priključili su se još Brane Aralica na gitari, te profesorica Nataša Pušić na violini čiji je dolazak također mnogo značio za razvoj benda. Ostatak sastava čine Josip Vukelja koji uz Juru svira mandolinu, Martina Radnić i Sanja Šarić na violinama, Ante Papak na gitari, Ivan Gulin svira bas gitaru, Krešimir Barin saksofon, dok vokalne snage zastupaju četiri dame s fenomenalnim glasovima: Anamarija Škugor, Ivana Gačanin, Iva Lakoš Žonja te Sara Lovrić-Caparin, inače poznata kostimografkinja za koju u šali kaže da je jedino muško u bendu, jer pjeva prave muške stvari i ima poseban stav na nastupima.
– Moram zahvaliti i Darku Relji, ravnatelju OŠ Ražine na ustupanju prostora za vježbanje, te dogradonačelniku Nikici Penđeru, bez kojih bi teško uspjeli funkcionirati – dodaje Celić.
PEČENO JANJE ZA SVIRKU
Kao zanimljivu crticu, Jure navodi postojanje restorana Horse’s back u Konjevratima, koji je registriran ipak nešto nakon nastanka sastava, a prate njihov rad i obećano im je pečeno janje kad tamo dođu svirati.
Na pitanje kako točno zvuči repertoar Horse’s Back i koja bi bila žanrovska odrednica, Jure kaže kako im je baza akustična, po uzoru na stari country, a električni instrumenti došli su kao nadgradnja.
– Volim se igrati i eksperimentirati s crossoverima, stvarati malo drugačije stvari – priča Jure.
Pun je kritike za današnju estradnu scenu, za koju kaže da je copy-paste i bez duše, pa je s posebnim oduševljenjem pričao o nastupu Kawasaki 3p-a s kojim su Horse’s Back na Kupusfestu dijelili pozornicu. – Imaju energiju i iskrenost koju odavno nisam doživio kod urbanih bendova. Ali, mislim da je to stvar zrelosti. Vidi se da se dobro zabavljaju na sceni – dijeli Jure s nama svoje dojmove. Dodaje kako je digitalno doba je donijelo određene prednosti koje ljudi ne znaju iskoristiti jer su lijeni pa sve to zvuči prazno jer tehnologija nikad ne može zamijeniti ljudski faktor kod stvaranja glazbe, ona samo može pomoći. Međutim, ne brine ga previše trenutno stanje na sceni jer se ovakva situacija, u kojoj je glazba krajnje komercijalizirana i pretvorena u spektakl za mase, već postojala u 18. stoljeću kada je nastala hiperprodukcija, kako kaže, glupastih opera i showa na scenu.
– To je vrijeme završilo, pa će i ovo. Ništa ne traje vječno – zaključuje Celić.
Bend u planu ima i snimanje albuma, a neke su stvari već snimljene u studiju, ali za takav pothvat treba pripremiti autorskog materijala, kojeg, kaže Jure, imaju, ali ne dovoljno.
– Za to ipak treba uložiti više vremena i truda da bi ispalo kako treba. Ali, planovi postoje i polako se ostvaruju – kaže.
