Bojite li se demona?

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U svijest mi iskače scena iz američkog nadnaravnog trilera ‘Obred’: scena prikazuje egzorcista, velškog isusovca Lucasa Trevant (u filmu ga utjelovljuje sjajni A. Hopkins) u dugom crnom kaputu, sa svećeničkim šeširom i bos, odsutna pogleda i desne ruke koja se nervozno trese. Pogled mu je usmjeren na kupole Vječnog grada. Približava mu se malena, zaigrana djevojčica. On joj primiče zlokobno drhtavu ruku, kao da je hoće pomilovati po obrazu. Umjesto toga, snažno joj opali pljusku i udalji se s istim odsutnim pogledom. Jedan je anonimni gledatelj internetskog kanala You Tube film opisao otprilike ovako: ‘Uznemirujuće (…). Dosad nisam osjetio ništa usporedivo s viđenim. Strah i uzbuđenje zajedno.’

Ako vam je pod ruku došao životopis Sv. Antuna Pustinjaka i njegov put u osamu, s ciljem da u osami pronađe Boga, onda se vidi da ga put osame nije doveo samo u Božju blizinu, nego i u blizinu zla: ‘Odlazi iz našeg kraljevstva! Što ćeš stvoriti u pustinji? Nećeš izdržati naša navaljivanja!’, čuju se cerenja demona. Zlo ga je otvoreno susrelo. Antunova osama pokazala se kao neugodno drugovanje sa zlom. Morao je započeti borbu sa zlom da mu bivanje u pustinji ne postane zao udes, nego da ga pustinjska osama – kako je želio – približi, odvede Bogu.

OPHOĐENJE S DEMONIMA

Njegovo iskustvo postalo je tipično za rano monaštvo. Monasi su otkrili da ih put k Bogu vodi ponajprije u borbu s mračnim silama. Osjećali su se rascijepljeni između Boga i drugih snaga (moći), koje su ih od Boga željele odvojiti. Te su moći prepoznavali u svojim željama, nagonima, motivacijama i emocijama. Oni su ih nazvali demonima. Iscrpno i do u tančine opisivali su različite vrste demona, njihove tehnike i metode kojima podjarmljuju ljude. Ponudili su i brojne savjete za suprotstavljanje istima.

Ima li razlike između demona iz filma ‘Obred’ i Antunovih demona? Čini se da ima. U filmu se težište stavlja na pitanje postojanja ili ne demona. Tako mladi sjemeništarac Michael Kovak prelazi put od početnog skepticizma i psihologiziranja teme (opsjednutost nije ništa drugo doli psihička bolest) do uvjerenja u opstojnost demonskih bića. Ovo uvijek budi i malo jeze, zar ne?

Nasuprot tome, Antun Pustinjak i monaška tradicija u prvi plan stavljaju ispravno ophođenje s demonima. Njihov je nauk o demonima praktičan, ne teoretski. Oni su opisivali razne vrste demona (nauk o osam opačina, ili sedam smrtnih grijeha), bavili se njihovim tehnikama zavođenja, promišljali načine kako im se suprotstaviti i boriti se s njima, određivali iz iskustva ‘dijagnoze’ izlječenja ili pobjede nad demonima.

Ono što monasi opisuju kao demone rođeno je iz njihova samopromatranja. Oni poznaju mehanizme ljudske duše i istančane puteve koji mislima, raspoloženjima i strastima žele zavladati čovjekom. Monasi se bave sobom. Tajnoviti procesi u ljudskoj psihi za monahe se najbolje mogu objasniti djelovanjem demona. Po njima, misli i emocije izvana napadaju čovjeka i žele ga podjarmiti. To iskustvo prepoznajemo u svakodnevnim izričajima poput ‘Što te je spopalo?’ ili ‘K’o da je vrag ušao u njega’. Oni pokazuju da djelovanje nesvjesnih kompleksa (tako je demona opisao psiholog C. G. Jung) doživljavamo kao djelovanje samostalnog bića koje nas izvana nadahnjuje emocijama i mislima.

ODMAK OD ZLA

Kad monasi govore o demonima, onda žele opisati određenu zbilju koju su iskusili. U opisu im na raspolaganju stoji jezik koji ne poznaje razliku pojmovnog i slikovnog, nego u sebi ujedinjuje pojam, sliku, riječ i simbol. Ako njihove opise shvatimo kao slike stvarnog iskustva, onda nam mogu biti pomoć u razumijevanju i ophođenju s našim iskustvima. Ali, ako bismo htjeli napustiti područje iskustva te htjeli pojmovno i znanstveno shvatiti demone, onda bismo izgubili pomoć u tumačenju naših iskustava, stvorili bi nova bića i strah od njih. Tada mislimo da su ta bića posvuda, poput objekata našeg vanjskog svijeta; postaju super bića, grozna i zanimljiva istovremeno. Baš kako ih je opisao anonimac s početka teksta, nakon gledanja filma ‘Obred’, zar ne? Međutim, u tom slučaju promašujemo ono što su nam monasi s njihovim naukom o demonima htjeli reći: monahe ne zanima bit i biće demona, nego njihovo djelovanje te, posljedično, psihički i duhovni procesi. Oni opisuju što se događa u ljudskoj duši kad se uputi u potragu za Bogom – kako je ugrožena s mnogostrukim napadima kojima je cilj odvojiti od Boga i od vlastita zdravlja. Oni se, na kraju svega, bave ljudskom dušom, sobom samima, čak i kada se bave demonima.

U vremenu smo Došašća. Ono je snažno vrijeme liturgijske godine. Kršćani tada bdiju, da prepoznaju Boga koji dolazi. U tekstovima koji će slijediti iz bližega ćemo bdjeti uz monahe i njihove tehnike ophođenja s demonima. Njihovim (u)poznavanjem, vjerujem, upoznat ćemo bolje nas same i naše ‘demone’; a kad upoznamo demone, otkrit ćemo i snagu koja ih izgoni, a ne događa se bez naše suradnje. Bog postaje djelotvoran u nama odmicanjem nas samih od našega zla, a time – Božjom prisutnošću u maloj pobjedi nad vlastitim zlom – pojačava se u nama i osjećaj svetosti našeg života.


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.