Rad Sanje Lydie Kulušić ne možete ne primijetiti. To što radi nekom se sviđa, nekome ne, no Sanja ne odustaje od svog sna da jednog dana postane priznato ime na sceni i to kao modni fotograf. Zasad joj, mora se priznati, dobro ide. Prvo je osvojila drugo mjesto na Elleovom natječaju ‘Foto fashion talent 2012’, a potom su je pozvali da fotografira za njih na temu beauty blogerica, pa njene fotografije ‘krase’ stranice zadnjeg broja časopisa. Međutim, nije samo uredništvo tog časopisa prepoznalo Sanjin rad, pa se njena ‘fotka’ našla i na coveru jedne knjige.
MOŽE SE I IZ ŠIBENIKA
Prilikom zadnjeg razgovora spominjala si odlazak iz Šibenika, no još si ovdje, a u međuvremenu mnogo ti se toga lijepog dogodilo.
Zapravo, svaki put kad ostanem i ako ništa ne radim ili fotografiram vjenčanja, odjednom se dogodi poziv za nešto posve stoto. I onda što ću?! Ili uzmeš pauzu od onog čime se baviš u tom trenutku i odeš nešto napraviti, ili ostaneš tu.
Misliš li, u tom slučaju, da je moguće ostati ovdje i stvarati karijeru?
‘Ajmo reći da se može. Kad je bila dodjela nagrada za Elle u Zagrebu, jedna je žena ispred mene komentirala: ‘Ah, ja sam mislila da si ti iz Zagreba, a ti si iz Šibenika’. I onda se osjećaš glupo i pitaš se zašto ta osoba to govori. Mislim, Šibenik je od Zagreba udaljen dva sata voženje automobilom. Po njenom komentaru, ispalo je da, ako nisi iz Zagreba, ne možeš ništa raditi.
Zapravo je časopis Elle obilježio ovu godinu što se tvog rada tiče. Prvo je bio taj ‘Lollipop lover’ modni editorial, potom snimanje beauty blogerica za njihove stranice… Kako je došlo to suradnje s njima?
‘Lollipop lover’ fotografije koje sam radila za njihov natječaj nisu imale veze s ovim. Ovom su prilikom slavili deset godina Elle magazina pa su u ovaj broj htjeli staviti sve najbolje, a uvrstili su i beauty blogerice. Urednica tog dijela javila mi se preko Jelene, cure iz Šibenika koja vodi neseser.hr, a za koju sam pisala, da bi htjela da fotografiram za njih.
I kako si zadovoljna obavljenim poslom?
Bilo je super. I to mi je odlično iskustvo. Cure su bile super. Radile smo cijeli dan. Šminkale su se same, a frizure im je radio jedan tip. Fotografirala sam ih i pojedinačno pa doista treba imati strpljenja za izdržati to cijeli dan.
Hoće li ti to pomoći u daljnjim angažmanima?
Recimo da mi sad znaju ime. Valjda im je zbog ‘Lollipop lover’ editoriala ostalo moje ime, pa kad me zvala da dođem fotografirati, urednica je priznala da pozna moj rad, a ja sam se pitala kako.
Kad spominješ poznavanje imena, kakvi su komentari tvojih sugrađana jer znamo da je Šibenik poznat po tome što će ti ovdašnji ljudi oprostiti sve osim uspjeha?
Svaki put kad uspijem nešto napraviti trudim se to objaviti tako da ljudi znaju da možeš napraviti nešto iako si iz Šibenika, iako si, ‘ajmo reći, stalno tu. Ako si kreativac, svoj proizvod možeš prodati nekomu vani.
GODINU DANA NA TREVILIONU
Kad smo kod prodaje, jedna se tvoja fotografija našla na coveru knjige. Kako je uopće došlo do toga s obzirom da sam primijetila da se radi o stranom izdanju?
To je išlo preko internetske stranice Trevilion, a to je međunarodna stranica za kupnju i prodaju covera. I sad, na primjer, ja kao fotograf ponudim svoje fotografije za koje bih htjela da se jednog dana nađu na coveru. Čovjek koji ‘drži’ tu stranicu odabire fotografije za koje zna da će se prodati jer se time bavi pa zna koje ‘prolaze’. Odabrali smo desetak fotografija koje su ušle u uži krug i one se sad nalaze na toj stranici. Tamo su tek godinu dana i, evo, prije mjesec dana uspjela sam prodati jedan cover. O nakladi ovisi koliko ću novca dobiti.
Baš sam htjela pitati kako ti se isplatio taj posao?
Recimo da se isplati jer ionako ne znam što bih s fotografijama. To su fotografije koje radim za sebe, vidim kad sam i što napravila, a kad se nađu na stranici, također, mogu sve to, a vidjet će ih i drugi. Što se tiče plaćanja, ne znam kolika je bila naklada jer stranica dobiva pedeset posto od prodanog, a sa mnom dijele pola.
Imaš li sad već konkretne planove za dalje, za budućnost i karijeru? Baviš se modnom fotografijom, vodiš blog s Marijom, BlackieandBlondie.
Fotografija mi je na prvom mjestu. Htjela bih se baviti modnom fotografijom, ali tu se teško ‘ugurati’. Trebaš imati vezu, ali ja se ne dam. Što se tiče bloga, Mara i ja smo ga počele raditi iz hobija, a onda je ispalo da ‘masa’ ljudi to čita. Sad, ne znam je li to zato što smo iz malog grada pa to ‘kola’ okolo. To je da nam nešto ostane za kasnije kad za deset godina budemo gledale slike da se imamo čemu smijati.
