Tko se još sjeća vremena kada je Primošten bio jedan od najvećih turističkih centara Jadrana? Tko se sjeća vreve i gužve koju su stvarali gosti hotelske kuće Primošten među kojima je bio čak i Orson Welles, poznati redatelj i glumac koji je u Primoštenu rado ljetovao? Prije petnaestak dana, 14. kolovoza napunilo se 11 godina otkako je Hrvatski fond za privatizaciju potpisom odgovorne osobe, potpredsjednika Krešimira Starčevića, blagosovio prodaju nekad velike hotlske kuće Primošten d.d. madžarskoj Diamant marini d.o.o. Trebao je to biti pozitivan primjer hrvatskog modela privatizacije. Sva imovina Primoštena d.d. Mađaru Laszlu Kerekešu i njegovoj Diamant marini d.o.o. prodani su za 1,6 milijuna kuna uz obvezu ulaganja od 15 milijuna eura u tri godine u objekte na Raduči, te kompleks Marina Lučica, no priča je, nažalost, dobila drugačiji epilog.
Punih jedanaest godina kasnije hotelska kuća i dalje radi, no bitno manjim intenzitetom nego prije privatizacije, objekti su dijelom preuređeni, ali su odnedavno gotovo svi pod hipotekom, a neki i – pod ovrhom! Kako doznajemo, od travnja ove godine hotelska kuća Primošten d.d. pokrenula je predstečajnu nagodbu zbog velikih dugovanja koja nije mogla pokrivati iz poslovanja.
EVIDENTIRANI KREDITI
Zabilješka o ovrhama na nekretnine Primoštena d.d. zbog neplaćanja dugovanja može se pročitati na zemljišnim knjigama (e-izvadak), a na isti način vidljivi su i iznosi kredita koje je novi vlasnik, Mađar Laszlo Kerekes, dizao na nekretnine u njegovom vlasništvu. Nekadašnji mali dioničari, okupljeni u udrugu, godinama su alarmirali javnost optužujući novog vlasnika za nepoštivanje ugovora, rasprodaju imovine i njezino hipotekarno zaduživanje. Već 2003. godine, samo godinu dana nakon potpisivanja privatizacijskog ugovora, mali dioničari podigli su kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u Hrvatskom fondu za privatizaciju i Laszla Kerekesa, direktora Primoštena d.d., tvrdeći da su odgovorni u Fondu zlorabili položaj i ovlasti te omogućili novom vlasniku potpisivanje Aneksa I kojim je skinuta zabrana raspolaganja nekretninama, ali Državno odvjetništvo odbilo je sve njihove argumente. Aneks prvi ugovora o privatizaciji prolongirao je, naime, ugovorene investicije na objektima Primoštena d.d., uvažavajući Kerekesev argument o manjkavoj prostorno planskoj dokumentaciji zbog koje, kako je tvrdio Madžar, nije bilo moguće ‘ishoditi građevinsku dozvolu za rekonstrukciju objekata ‘Zora’ i ‘Raduća’ radi postizanja kategorije tri zvjezdice’.
No, mali dioničari odavno već mašu papirom iz Ureda državne uprave Šibensko-kninske županije na kojem je, na njihovo pitanje što se do 2004. prema postojećoj prostorno-planskoj dokumentaciji smjelo graditi na objektima Primoštena d.d., voditeljica odsjeka Silvana Pešo u rujnu 2004. jasno odgovorila kako je, citiramo: ‘na postojećim hotelima ‘Zora’ i ‘Raduča’ u skladu sa čl. 4. Zakona o gradnji moguće poduzeti radove održavanja i adaptacije za koje nije potrebna građevinska dozvola.(…) Područje Marina Lučica pokriveno je provedbenim planom turističkog naselja Marina Lučica Primošten, pa je na tom području bilo moguće zatražiti građevinske dozvole za sve zahvate koji su u obuhvatu navedenog PUP-a, ali do 28. srpnja 2004. godine’.
Posljednji značajni iskorak Udruge dioničara u sagi oko Primoštena d.d. bio je pritisak na Vladu zbog kojeg je konačno u kolovozu 2005. godine potpisan drugi aneks, stavivši prvi anektirani ugovor van snage. Novom je vlasniku izrijekom zabranjeno raspolaganje imovinom dok se ne riješe obveze iz temeljnog ugovora, a hipotekarne kredite Mađar je smio podizati samo kako bi ulagao u primoštenske hotele. No, priča je tako tekla samo na papiru, tvrde naši sugovornici, predstavnici nekadašnjih malih dioničara Primoštena d.d., koji nisu željeli da se njihovo ime spominje u tekstu. Mali dioničari navode kako je novi vlasnik hipotekarno zadužio gotovo sve nekretnine u vlasništvu Primoštena d.d., te da su neke već pod ovrhom banaka koje su se na njih uknjižile kao instrument osiguranja.
RASPRODANE NEKRETNINE
– Ukupno je na nekretnine Primoštena d.d. podignuto oko 36 milijuna eura kredita. Sva sredstva izvučena su iz Primoštena i niti euro od te svote nije uložen u primoštenske hotele – kažu predstavnici nekadašnjih dioničara.
Tvrde da je ovrha nastupila i na nekretninama na poluotoku Raduča i to 14. rujna 2010. godine zbog ugovora o hipoteci na iznos od 24.000.000 eura iz 2007. godine. No, osim hipoteka, navode, Mađar je 2007. godine, iako mu je to Aneksom II zabranjeno, krenuo s rasprodajom imovine.
– Prodane su tri nekretnine – Stara škola na Rudini, Depadansa i bivši turistički ured, tvrtci Iming d.o.o. iz Stobreča, a na njih je podignut hipotekarni kredit od 19 milijuna eura. Mađar je prodao i upravnu zgradu na samoj obali velike vrijednosti tvrtci Nekretnine d.o.o. iz Zagreba, a kasnije je taj objekt kupila tvrtka iz Dugopolja čiji je vlasnik ujedno i vlasnik Primoštena d.d. Konačno, načelniku Općine Primošten Stipi Petrini prodan je objekt caffe bara Delfin na Rudini, prvi red do mora i to za 32.000 eura, za daleko manji iznos no što mu je tržišna vrijednost – tvrde dioničari.
Drže da se u Primoštenu dogodila najveća privatizacijska pljačka u Hrvatskoj. Tijekom posljednjih 11 godina, navode, izigrane su sve ugovorene obveze prema državi, a usput je kršen ugovor, te je rasprodana imovina hotelske kuće. To se, zaključuju, još nigdje nije dogodilo, dodajući kako će dok god budu u snazi upozoravati na spomenuto. Oni osobno, navode, od toga i nemaju neke velike koristi ali je šteta, kažu, da javnost na sve zaboravi. Podsjećaju kako su u srpnju 2010. godine posljednji put svu dokumentaciju o privatizaciji Primoštena d.d. predali USKOK-u koji je sve skupa delegirao DORH-u. No, do danas nekadašnji dioničari od istražnih organa RH nisu dobili suvisao odgovor na pitanje – vidi li itko išta sporno u privatizacijskoj sagi primoštenske hotelske kuće.
– Sama predstečajna nagodba govori kako tvrtka ima problema u poslovanju. Moja je dužnost da kontroliram redovno poslovanje hotelske kuće i da osiguram da se podmiruju sve obveze prema vjerovnicima kako bi Primošten d.d. mogao neometano poslovati. Zato su pokretanjem predstečajne nagodbe automatski povučene sve ovrhe iz redovnog poslovanja. No, banke ne ulaze u tu domenu. Zakoni su banke stavile u drugačiju kategoriju no što su ostali vjerovnici. One svoja potraživanja namiruju hipotekarno, i ne ulaze u predstečajnu nagodbu. Stoga ne znam kakva su njihova potraživanja niti jesu li ona rezultirala ovrhama – kaže Ivan Rude, zadužen za predstečajnu nagodbu Primoštena d.d.
