Naše podučavanje kod kuće nije samo – ili čak uglavnom – o činjenicama. To je prenošenje na dijete cjelokupnog pogleda na svijet, kršćanskog svjetonazora. Nije to tako teško kako se na prvi pogled može činiti; djetetovo čuđenje stvorenju samo je po sebi sveta stvar.
Ovaj je osjećaj čuda pravo, duboko strahopoštovanje prema postojanju Božjih stvorenja. U tom smislu dijete je metafizičar, i njegovo čuđenje ostaje uvijek svježe svakim novim otkrićem o sebi ili svijetu. Kada posvećuje pozornost stvorenju, ili kada se raduje nastanku novih stvari, dijete poput sv. Franje Asiškog prinosi molitvu Bogu.
Tragično je što se osjećaj čuda, osjećaj otajstvenosti pred djelom Božjih ruku, tako brzo gubi u ovome našem užurbanom svijetu odveć često uronjenom u plimu površnih razonoda, zabava i poslova.
Ni djetetova začuđenost životom ne bi smjela biti uništena nekim previše doktrinarnim pristupom činjenicama vjere, morala ili svijeta ljudskih odnosa. A posebice se ne bi smjelo uništavati duh djeteta negativističkim pristupom koji sadrži beskrajno dug popis onoga što se ne smije raditi ako se želi biti dobar kršćanin.
Kršćanstvo nije skup zabrana niti popis niječnih tvrdnji; to je, prije svega, snažna potvrda postojanja, vrijednosti Božjih stvorenja, slavnoga konačnog usuda koji očekuje one koji su naučili ljubiti svoga bližnjeg iz ljubavi prema Bogu.
Izgradite u djeci osjećaj za povijest
Djeca ulaze u povijest preko obitelji u kojoj su rođena. Ljudi današnjice sve više gube osjećaj za obitelj, ako ga već nisu potpuno izgubili. Ni ja, koji sam rođen prije Drugoga svjetskog rata, ne pamtim ništa o djedu i baki osim jednoga maglovitog sjećanja kada nas je majka moje majke posjetila dok sam bio dijete. Nikada nas ponovno nije posjetila, a umrla je nekoliko godina nakon toga.
Mislim da sam po ovome tipičan primjer većine ljudi iz moje generacije, one mlađe da i ne spominjem. Mnogi od nas nemaju nikakav pravi osjećaj za svoje korijene, za obiteljsku lozu, nikakav povijesni osjećaj. Meni osobno nedostaje takvo poznavanje obitelji; osjećam to kao prazninu unutar sebe i nostalgičan sam za onim što smatram svojim zakonitim naslijeđem. Nadam se da sam svojoj djeci, sada odraslim ljudima, pružio ono znanje kojeg sam ja bio lišen (ovim ne želim nikoga za to kriviti).
Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:
Mi smo nastojali obiteljskim kontaktima, uspomenama, slikama i pričama pobuditi u svojoj djeci osjećaj za obitelj kao za nešto mnogo veće od ljudi s kojima žive. Možda smo im pomogli da obitelj prepoznaju kao ono što ona zaista jest: živući entitet koji se proteže unatrag kroz vrijeme i prostor i unaprijed u budućnost. Ako su stekli takav osjećaj za obitelj, možda će u trenutku stvaranja vlastitih obitelji naučiti cijeniti svoju ulogu nositelja kulture i tradicije, kršćanske kulture i kršćanske tradicije.
Da bi se djeca mogla osjećati u svijetu “kao kod kuće”, važno je da imaju dom. Da bi mogla prepoznati svoje obiteljske veze s cijelim čovječanstvom, važno je da imaju obiteljske veze s ljudima izvan svoje najuže obitelji. Mislim da za djecu nije ništa manje važno upoznati djedove i bake, makar i iz sekundarnih izvora, onako kako poznaju svoje roditelje i kako će poznavati svoju djecu i djecu svoje djece.
Mudra je osoba ona koja ima osjećaj za prošlost. Takva osoba ne samo da gleda unatrag i zna odakle je došla, nego gleda i u budućnost znajući kamo ide. To je prvi korak prema onom znanju koje vodi do punine i svetosti.
Clayton C. Barbeau (Preuzeto iz knjige Glava obitelj – Verbum )
izvor:bitno.hr
