Jučer, 17. studenoga, u 19 sati u Muzeju grada Šibenika predstavljena je knjiga Emila Hilje, redovitog profesora u trajnom zvanju u miru Sveučilišta u Zadru, pod naslovom ‘Bartul Jakovljev iz Mestre, majstori njegova kruga i dovršenje šibenske katedrale’, a objavljena je u izdanju Sveučilišta u Zadru.
Šibenska se javnost na predstavljanje odazvala u velikom broju. Među gostima koji su mu nazočili bili su i šibenski biskup mons.Tomislav Rogić i biskup u miru Ante Ivas.
Ravnatelj Muzeja grada Šibenika Željko Krnčević na početku je pozdravio sve prisutne. Javnosti se prvi obratio urednik knjige Ivan Josipović s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, koji je posebno istaknuo da je knjiga izašla kao osma monografija u okviru Biblioteke ‘Zephyrus’ koju je pokrenuo zadarski Odjel za povijest umjetnosti, a na kome je profesor Hilje proveo gotovo čitav svoj radni vijek.
Danko Zelić s Instituta za povijest umjetnost u Zagrebu, kao recenzent knjige, istaknuo je pristup profesora Hilje, upozoravajući da je njegovo djelo nastalo kao rezultat višegodišnjega marljivog i napornog arhivskog rada.
– U knjizi je objavljeno preko stotinu novih arhivskih dokumenata (od preko tisuću koje je autor pregledao), a oni nam do u tančine rasvjetljuju etape posljednje faze izgradnje šibenske katedrale, tj. njezinih zadnjih 50 godina, od 1505. do 1555. godine – rekao je Zelić.
Recenzentica knjige, Meri Zornija s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, naglasila je njezin izniman doprinos povijesti izgradnje šibenske stolnice, govoreći o novim znanstvenim doprinosima, poput pripisivanja velike rozete na pročelju katedrale Nikoli Firentincu, detaljnog rekonstruiranja tijeka gradnje i organizacije poslova na njima, pa sve do ispravaka nekih krivo navođenih imena majstorā koji su bili angažirani na gradnji katedrale.
– Tako je Hilje, primjerice, dokazao da je majstor poznat kao Keko (nadimak od talijanskog Francesco) zapravo Frane Bartulov iz Mestre, sin Bartula Jakovljeva, kao što je upozorio i na činjenicu da je Ivan Petrov Mestirčević u dosadašnjoj literaturi pogrešno nazivan Ivanom Mastičevićem. Radovi na dovršetku katedrale i izgradnji njezina pročelja, odvijali su se u nekoliko intenzivnih razdoblja, ovisno o pristizanju sredstava, i to unatoč konstantnoj osmanlijskoj ugrozi – istaknula je Zornija.
Za kraj se prisutnima obratio i sam autor, Emil Hilje, koji se zahvalio svim institucijama koje su mu pružile pomoć u njegovu poslu, počevši od Muzeja grada Šibenika, preko Biskupskog arhiva i Šibenske biskupije, pa do Konzervatorskog odjela u Šibeniku i Državnih arhiva u Zadru i Šibeniku.
– Institucije uistinu čine ljudi koji u njima rade, a koji su mi nesebično stajali na raspolaganju. Igrom slučaja većinom je bila riječ o mojim bivšim studentima. Bez obzira na to što knjiga nije lagana za čitanje vjerujem da će ipak zainteresirati istinske zaljubljenike u Šibenik i njegovu katedralu i da će oni smoći volje i snage da je pročitaju, a možda i da u njoj uživaju – naglasio je Hilje.
Autor je još dodao da se u svojem dugogodišnjem arhivskom radu bavio najprije dokumentima 15., a onda i onima 16. stoljeća, ali da je radeći na njima zapravo imaginarno upoznao i grad i ljude o kojima oni govore, postajući tako i sam stanovnik Šibenika toga vremena. Iako je on sam Zadranin, zaista je, baveći se šibenskom katedralom, istinski zavolio i sam Šibenik kao svoj grad, pa zato s punim povjerenjem svoju knjigu predaje na prosudbu cjelokupnoj šibenskoj, hrvatskoj i svjetskoj javnosti.
