'Je li astronautima potrebna umjetnost'

U Galeriji sv. Krševana od četvrtka izložba slika Zorana Šimunovića

Izložba Zorana Šimunovića ‘Je li astronautima potrebna umjetnost’ bit će otvorena u Galeriji sv. Krševana u četvrtak s početkom u 19 sati.

Zoran Šimunović je rođen 4. veljače 1984. g. u Vinkovcima. Akademiju likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu upisao je 2008., a diplomirao 2013.  u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka. Dobitnik je Rektorove nagrade za najboljeg studenta  u akademskoj 2010./2011.  i dobitnik Prve nagrade za kratki film ‘Book’ , Sony; BiH 2012. godine.
Nastavljajući odavati hommage prostoru u kojem živi i predmetima kojima je okružen slikar Zoran Šimunović ne libi se izaći iz interijera svog doma u najdalje zakutke svemira kako bi se zapitao ‘Je li astronautima potrebna umjetnost?’. Time se dakako implicira pitanje o ulozi umjetnosti u životima ljudi diljem svijeta kao i o njezinoj sveprisutnosti. Primjećivali je mi ili ne, željeli je mi ili ne, umjetnost se, ma gdje bili, uspijeva probiti do čovjeka. Čak i kada je ne vidimo i ne čujemo, ona u nas upire svoju energiju kao što čini sunce koje omogućuje život čak i kada je zaklonjeno debelim zastorom oblaka. Svjestan duboke nužnosti umjetnosti Šimunović se, u svom zaigranom stilu pita je li ona potrebna čak i astronautima u dalekom svemiru. Tako ovaj slikar boje i profinjene postmodernističke geste povezuje umjetnost s univerzalnim u univerzumu, piše Anita Ruso.
Na prvi pogled apstraktan, rukopis Zorana Šimunovića zapravo apsorbira apstrakciju u figuraciju. Radeći u prostoru svog doma on običnim, svakidašnjim predmetima na vrlo jednostavan i nepretenciozan način daje auru umjetničkog. Ti predmeti su važni jer su zaokupili umjetnikov um i njegovo stvaralaštvo, važni su jer su zabilježeni kao artefakti jednog postojanja. Igračke su postale opetovana opsesija na Šimunovićevim platnima: gumena patkica, drveni konjić za ljuljanje, ili onaj na kotačićima, rozi nosorog koji neodoljivo podsjeća na “balonaste” figure Jeffa Koonsa, plišani medvjedići… Ponekad su dvodimenzionalni, a ponekad se kao spomenuti koonsovski motiv “napušu” do trodimenzionalnosti. Slikar se non-stop poigrava perspektivama plohe na kojoj radi. Negdje je namjerno krati, a negdje zadire u dubinu. Mjestimice suptilno ocrtava bridove prozirnih geometrijskih tijela koja su u prostoru slike razmještena bez nekog vidljivog reda baš kao i voće, bogata rođendanska torta i valovite linije. Vaze s linearno nacrtanim cvijećem ponekad se nespretno naginju pa znaju biti na rubu skliznuća s namještaja na koje su postavljene. Bilje se, u svim tonovima zelene, a ponegdje i plave, nježno izvija iz točke ukorijenjenosti prema nekom suncu koje obitava izvan granica slike. Omiljena lampa marke Artemide elegantno se postavila na okrugli stol kojem ne vidimo noge. Linijski i geometrijski motivi poput valovitih umnoženih pravaca te točkica najčešće se ponavljaju iz slike u sliku povezujući pojedina djela u koherentan ciklus koji posve jednostavno i živopisno slavi prostor u kojem se slikar kreće, postoji i stvara.
Na svoja nova platna uselio je i stilizirane figure poput figure žene sa simpatičnom kapom na kojoj su zečje uši. Upravo je ljudska figura u Šimunovićev rad unijela novu dinamiku i svježinu. Svoja je platna počeo obogaćivati i tuđim predmetima. Pozivajući svoje prijatelje i poznanike da mu ustupe njima drage stvarčice Zoran od nedavno bilježi i motive koji njegov dom isprepliću s onima njemu bliskih, pa i manje bliskih ljudi.  Tako slikar Zoran Šimunović nastavlja neumorno eksperimentirati, šireći lepezu motiva i izazivajući samog sebe sve do pitanja ‘Je li astronautima potrebna umjetnost?’.
Izložbu možete razgledati do 17. listopada.

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.