U Galeriji sv. Krševana umjetnica Ana Elizabet imat će svoju izložbu skulptura i to u petak, 5. svibnja od 20 sati. Izložbu možete razgledati sve do 27. svibnja, a Galerija je otovorena za posjetitelje od 9 do 12 sati te od 20 do 21 sat svakim danom, osim nejdjeljom.
Ana Elizabet rođena je 1969. u Zagrebu, gdje posljednjih nekoliko godina živi i radi. Studirala je restauriranje i konzerviranje metala na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču, a diplomirala na tamošnjoj Likovnoj akademiji, smjer kiparstvo. Iza sebe ima mnogobrojna samostalna i skupna izlaganja, kao i razne nagrade i priznanja. Realizirala je brojne radove u javnom prostoru u Austriji i Njemačkoj te u Zagrebu. www.ana-elizabet.org
Ova je izložba svojevrsni presjek rada Ane Elizabet, suvremene umjetnice. Isprva se bavila isključivo kiparskim projektima i skulpturama većih dimenzija. Tri su joj rada realizirana u Austriji, jedan u Zagrebu. Posljednjih godina intenzivno promišlja „okvir skulpture“, problem gubitka i potrebu obrane i nove artikulacije, kako sama kaže, javnog prostora u službi zajednice.
Ovom izložbom predstavlja se ona šibenskoj publici svojevrsnom instalacijom koja se sastoji od skulptura, trodimenzionalnih umjetničkih objekata u Galeriji sv. Krševana i svjetlosnog objekta s tekstom “Dišeš?” postavljenog na pročelje zgrade gradske uprave.
– Osjećaj ili potreba za otvorenim prostorom izražen je kroz fotografije neba koje se konzistentno pojavljuju u njenim fotografskim ciklusima i svjetlosnim objektima još od početka dvijetisućitih. Ona ih producira kao printeve kaširane na aluminijski kompozit, svjetlosne kutije ili, popularno kazano, ligtboxove. One, zajedno s nježno ružičastonarančastim filtrima montiranim na izvore svjetla, doprinose opuštajućoj, meditativnoj atmosferi i boje prostor optimizmom zore novog svitanja, te podsjećaju na mističnu prirodu umjetnosti, na koju smo pomalo zaboravili. Onome tko stupi u prostor ove izložbe nema boljeg suputnika ni tumača od riječi same umjetnice: „Nebo je jedini preostali prostor univerzalne (ne)pripadnosti, ono još (makar vizualno) pripada svima nama, nema granica i reklama – poručuju iz Galerije.
Odbljesak te ideje nalazimo i u svjetlosnom objektu koji sadrži tekst Dišeš? (2011.). Niti spomenuti lighboxovi niti svjetlosni objekt s tekstom nisu skulpture u punom smislu riječi, ali su svakako objekti koji nose fluidne slike, misli, bljeskove nebeske svjetlosti, koja se na trenutak pojavi i isto tako nestane. O spomenutom neonskom natpisu autorica kaže: „Dišeš? je investicija u promatrača. Funkcionira kao svojevrsni podsjetnik – pomagač s namjerom da makar na trenutak osvijetli, a istovremeno i osvijesti, unutrašnji prostor promatrača. (…) Istovremeno je taj poziv na ‘reanimaciju’ vlastitog života upućen pojedincu, ali i javnom prostoru grada.
