Već sam se jednom osvrnuo nakon prve prikazane epizode na seriju Fargo, snimljenu inspirirana odličnim istoimenom filmom braće Coen, zapravo zadnjim filmom u kojem su braća pokazala sve što znaju, sve nakon Farga je, pom skromnom mišljenju, jedna topla limunada. Pa čak i megahvaljeni No country for old man.
Braća Cone nisu snimali seriju, samo su producenti, ali se njihova prisutnost, njihov duh, osjetio u svakom kadru. Nažalost, serija je završila prošlog tjedna, najava za novu sezonu nema, zamišljeno je samo kao jednogodišnja televizijska poslastica.
Sumnjam, jelte, da će braća Coen čitati ovaj tekst, ali naći će se već neka velika američka kritičarska faca, koja ih možda nagovori na nastavak.
Serija nakon zadnje epizode nema repova, sve je sjelo na svoje mjesto, priča je zaokružena, ali za Fargo to zapravo nije ni važno. Neiscrpna inspiracija scenarista jednu totalnu banalnu radnju pretvorila je u takvu plejadu suludih likova, a koji ipak nisu potonuli u totalni apsurd, da je zbilja bio gušt iščekivati svaku novu epizodu. Ukratko, jasno i glasno, ama baš svaki lik u seriji je ‘opičen’ u glavu, a čak i dosadan snijeg američke vukojebine daje svemu skupa dodatan šarm, ne bi to funkcioniralo na Floridi, primjerice.
Kako sumnjam da će se serija kod nas ubrzo početi prikazivati, a box set CD- ova će se uskoro naći na tržištu, naručite ga preko interneta. Isplatit će vam se. A raznorazni Dexteri će ubrzo potonuti u zaborav. Jer Fargo je zbilja zakon.
