Ciklus foptografija ‘Oda Jadriji’ izložit će u šibenskoj Galeriji sv. Krševana šibenčanin sa zagrebačkom adresom Luka Marotti. Otvaranje izložbe je u ponedjeljak, 30. svibnja u 20 sati, a publika će je moći razgledati do 13. lipnja svaki dan, osim nedjeljom, od 9 do 12 i od 18 do 20 sati.
Kako je u predgovoru izložbe napisao povjesničar umjetnosti Joško Belamarić, ‘od nekoliko desetaka javnih kupališta izgrađenih u svakom od ozbiljnijih jadranskih gradova, od 1880-ih godina do pred Drugi svjetski rat, od Savudrije do Cavtata, sačuvalo ih se tek nekoliko. (…) Baš u to vrijeme, 1922. godine, nastaje i naša Jadrija, koncipirana vizijom Šime Grubišića Rovila, umirovljenog majora, pa turističkog vodiča i lokal patriota, koji je s grupom istomišljenika osnovao zadrugu s kojom je na ulazu u Šibenski kanal podigao moderno kupalište i stvorio – daleko od grada – za ono doba jedinstvenu turističko-rekreacijsku gradsku oazu’.
– Vrijednost Jadrije nije dakle u nekom naročito ingenioznom modularnom konstrukcijskom rješenju ili atraktivnosti oplošja njezine arhitekture, nego u skladnom spoju društvenog života lokalne zajednice s krajolikom uistinu apsolutne ljepote, na mjestu jedne od najljepših jadranskih panoramskih točaka. Ne čudi stoga ova serija nostalgičnih fotografija Luke Marottija kojom se šećemo Jadrijom u popodnevnim satima kasnog ljeta ili rane jeseni. Nisu to refreni blistavih turističkih panorama, kakve slikaju naši fotografi, pred kojima se život pretvara u pjesmu, nego sjetne meditacije na temu ‘uvelog lišća’ ljeta koje je uvijek brzo i kratko. Znamenite boje kojima su oslikana vrata kabina na Jadriji, boje nekog specifičnog šibenskog spektra (pinku Mondrian, pinku Vitić), Marottiju nisu primarna nego nuzgredna preokupacija – piše Belamarić i dodaje kako Marottijeva kamera poput barometra registrira najfinije znakove promjene vremena.
Luka Marotti rođen je u Šibeniku 1948. godine, a od djetinjstva živi u Zagrebu gdje je studirao na Filozofskom fakultetu i radio kao redatelj dokumentarnih emisija i serija na HRT-u. Predmet njegova interesa najvećim su dijelom teme vezane uz povijest, povijest umjetnosti, arhitekturu, urbanizam, kulturnu baštinu u najširem smislu. Baveći se poslom u kojem potpisuje više od petsto dokumentaraca putovao je po Hrvatskoj i upoznao mnoge znamenitosti, ljepote, obišao poznata mjesta i skrivene zakutke koje je tematizirao i pretočio u filmske priče. Putovanja, među koja se moraju ubrojiti i ona privatna, bila su poticaj da se počne aktivnije baviti fotografijom, svojom ljubavi iz mladih dana. Rezultat je dvadesetak samostalnih izložbi u Zagrebu, Šibeniku, Zadru, Splitu, Sisku… Uz to, objavio je i nekoliko fotomonografija.
Fotografija je za Marottija, kako kaže, mali, osobni prostor slobode. Prostor u koji smješta svoje atmosfere, čudesna mjesta, nostalgične i ponekad blagim humorom obojene priče. Ona je uvijek subjektivno, nenametljivo i za njega jedino moguće viđenje stvari.
