Draga Julie,
da, mogu razumjeti zašto je moje pismo unijelo vedrinu u tvoju dušu kada si se nakon blagdana suočila s gomilom kućanskih poslova. Također mogu razumjeti da bi ti se, u takvim okolnostima, knjiga Betty Friedan, Ženska mistika, mogla činiti privlačnijom nego inače, posebno njezina tvrdnja kako se žene nasmrt dosađuju u obavljanju kućanskih poslova i brizi oko djece umjesto da djeluju vani u svijetu. (Pretpostavljam da je i Michaelu popravljanje stvari u kući ili pomaganje u kućanskim poslovima ponekad dosadno.)
Za oboje će vrijediti ovo što ću sada reći: ako ljubav više nije pokretački duh kućanskih poslova, oni zaista mogu postati beznadno dosadni. Ali, isto pravilo vrijedi i za druge stvari. Tipkanje za novac je dosadno; podnosiš ga u uredu samo zato jer ti je potreban novac. Ali kao sve dosadne stvari, i ono se može preobraziti ako se radi iz ljubavi.
Kad bi samo znala kolika mi je čast bila tipkati rukopise knjiga moga supruga! On je, pak, često kuhao za nas dvoje, djelomice zbog toga jer je bio dobar kuhar, posebno za talijansku kuhinju, dok sam ja bila (i ostala) vrlo osrednja kuharica. Ali dok bi moj suprug kuhao, ja bih mu pomagala u kuhinji. Vidjeli smo da nam to izvrsno ide, a naša je suradnja pretvarala u radost i najzamornije zadaće.
Da bi vaš brak bio uistinu sretan (a uspješan brak je uvijek i sretan brak), motiv za sve – ali baš sve što ti i Michael radite – mora biti ljubav i sve mora biti povezano s najvećom ljudskom svrhom vašega života – vašim brakom – čak i kada se ova ljubav ne osjeća.
Lako je zaboraviti da ništa nije neznatno za onoga tko voli. Naša vlastita osrednjost može stvari učiniti neznatnima; no ako nas ljubav potiče, i naša mala djela postaju bremenita značenjem.
Kada se suočiš sa svakodnevnim obvezama, nemoj uzdisati zbog njihove beznačajnosti ili prigovarati zbog vremena koje ti oduzimaju. Smatraj ih malim djelima ljubavi. Mala djela koja iz ljubavi napraviš u kuhinji imaju veću vrijednost nego sjajan pothvat na Wall Streetu postignut iz pohlepe.
Na kraju krajeva, od čega se sastoji naš život na ovoj zemlji? Od niza malih djela i radnji. Malo je onih koji svoj život posvećuju velikim djelima (što god se mislilo pod “velikim”). Većina nas mora se mučiti u vlastitom znoju sadeći, sijući, mlaćeći, čišćeći i popravljajući… i tako sve do smrti.
To ne možemo izbjeći, ali to nije ni razlog za obeshrabrenje, jer se umijeće življenja sastoji u tome da pronađemo smisao u ovim malim zadaćama tako da se prema njima odnosimo s ljubavlju. To je tajna braka (i svetosti).
Znaš koliko volim orijentalne tepihe: njihove uzorke, njihove boje i koliko me očaravaju njihove šare. Uvijek me čudilo kako se ta majstorska djela kreativnosti zapravo rade od sitnih komadića vune koji se ljupko kombiniraju.
Da mi netko da hrpu malih komadića vune, najvjerojatnije bih ih bacila u koš za smeće. Što mogu učiniti s nekoliko dekagrama vune? Ali tkalac tepiha sigurno ne razmišlja na taj način. On zna kakve se predivne stvari mogu napraviti ako malim stvarima pristupimo s ljubavlju i pažnjom.
Poput tkalca orijentalnih tepiha, i dobra supruga mora biti umjetnica ljubavi. Ona uvijek mora biti svjesna svoje misije i nikada ne zanemariti mala djela koja ispunjaju njezin dan – dragocjene komadiće vune koji su joj darovani za tkanje veličanstvene tapiserije bračne ljubavi.
Uvjerena sam da će tvoja tapiserija biti prekrasna.
S ljubavlju,
Lily
Preuzeto iz knjige Alice von Hildebrand, ”Ljubavlju oplemenjeni”
izvor :bitno.hr
