Višestruka dobitnica književnih nagrada, osječka profesorica na tamošnjem Ekonomskom fakultetu, napisala je roman inspiriran novinskim člankom o davnoj krađi aureole sv. Marka sa šibenske katedrale. Riječ je o romanu ‘Auron’, a što sve kriju njegove stranice, te što on predstavlja za Šibenčane i Osječane, ispričala nam je sama autorica.
SNAŽAN DOJAM
Možete li našim čitateljima približiti roman ‘Auron’ i reći koliko je važan za nas Šibenčane?
‘Auron’ je roman o istoimenom formatu Ljepote. Ima dva junaka – prvi je Auron, osoba koja je zbog težnje za posjedovanjem Lijepog pokušala otuđiti aureolu svetog Marka sa šibenske katedrale, a drugi je šibenska katedrala sv. Jakova. U prvom dijelu ‘Aurona’ čitatelj se upoznaje sa Šibenikom, Šibenčanima i kulturnim vrijednostima grada, a u drugom dijelu romana s Osijekom i Osječanima. Tako su u literaturi spojena Plava i Zelena Hrvatska, kao i dva grada iznimnih kulturnih vrijednosti. Šibenčani su ‘Auronom’ dobili osobnu iskaznicu ispisanu u Osijeku.
Otkud ideja za ‘Auron’?
Prvi dio romana Auron završava fotokopijom novinskog članka vašeg sugrađanina Stanka Ferića – povodom za pisanje romana ‘Auron’. Ovaj tekst, objavljen 2004. godine, privukao me već naslovom: ‘Kipu sv. Marka na šibenskoj katedrali sv. Jakova vraćena aureola ukradena prije četvrt stoljeća. Kradljivac telefonom javio gdje je ostavio aureolu kipa sv. Marka. Ni Šibenčani ni stručnjaci koji izvrsno poznaju katedralu sv. Jakova nisu gotovo 25 godina primijetili da kipu nedostaje aureola’.
Podjednako snažan dojam na mene su ostavili i tekst novinskog članka i čin ‘kradljivca’ koji je sredinom osamdesetih pokušao otuđiti aureolu svetoga Marka, a zatim je, nakon vremenskog odmaka želio vratiti i tako popraviti svoj čin. Čitajući članak, pitala sam se nemamo li svi želju popraviti ponešto iz prošlosti? Možemo li se suočiti s vlastitim propustima, koliko smo spremni priznati ih, a zatim i djelovati? Upravo zbog ovakvih pitanja, članak sam čuvala više godina i čekala krovnu temu koja će izrasti na priči opisanog događaja. To se i dogodilo u ‘Auronu’ – romanu o načinu na koji poimamo i stvaramo Ljepotu.
Dok čitam neke vaše prethodne razgovore o romanu, čini mi se kao da ispred sebe imam matematičko raščlanjivanje nekog djela. Ima li s tim veze činjenica da predajete na Ekonomskom fakultetu?
Matematika je moja velika ljubav, važan je dio predmeta koje predajem na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i, kao takva, podloga je arhitekturama romana koje izgrađujem. Čitatelj, naravno, ne mora poznavati matematiku da bi čitao ono što pišem, ali rado priređujem i pojednostavljujem znanja koja sama držim vrijednima. Tako će se u ‘Auronu’ naći obilje podataka o zlatnom rezu – formatu ljepote prisutnom u djelima visoke umjetnosti, u ‘Azu’ o konstrukciji i značenju glagoljičkih slova, a u ‘Bizariju’ o upisanosti ‘veznika’ kao vrste riječi i gramatičkog koda u našu svakodnevicu. Drugi oblici umjetnosti (slikarstvo, arhitektura, glazba) puno više koriste matematiku. Književnost je tu vrlo sramežljiva, time i nedovoljno razvijena u onom artističkom smislu. Načinom na koji kombiniram različita znanja demonstriram neiskorištene mogućnosti oblikovanja teksta. Za mene je svaki oblik izražavanja poziv za pokazivanja majstorstva.
IMAGINACIJA NAJSNAŽNIJI POKRETAČ
Jeste li posjetili Šibenik prilikom pisanja romana ili nakon toga? Jeste li možda imali ‘šibensku vezu’ prilikom pisanja romana?
Imaginacija je moj najsnažniji pokretač. Nisam imala ‘šibensku vezu’ prilikom pisanja Aurona, ali sam imala dragocjene uspomene. U Šibeniku sam znala ljetovati s roditeljima prije Domovinskog rata, pamtim ga po kazalištu, katedrali, staroj jezgri i svakako bih ga uvrstila na listu najljepših svjetskih gradova. ‘Auron’ u svojim bogato opremljenim rubnicama romana čitatelje iscrpno izvještava o Katedrali, Nikoli Firentincu, šibenskoj kapi, restoranu Vila Velebita, ratnim stradanjima katedrale i njezinoj restauraciji. Detaljno se pojašnjava lik Pučanina pod kapom, njegovo značenje te razlozi zbog kojih se nalazi na katedrali sv. Jakova. ‘Auron’ donosi i druge, svakodnevne detalje, primjerice, šijavicu, recepte – među kojima se nalazi i recept pašticade, izvatke iz starih filmova, riječi nekih pjesama i još puno toga što nam ispunjava živote. Osim što je roman kolektivne energije, ‘Auron’ arhivira elemente popularne kulture, posebno one koja se živi u Šibeniku i Osijeku. ‘Auron’ mi je otvorio vrata Šibeniku i prije no što sam u njemu boravila. Nadam se da će to učiniti i mnogim drugim posjetiteljima koji će o ljepotama Šibenika doznavati upravo putem ‘Aurona’.
Radnja romana smještena je u Osijek i Šibenik, oba su grada bogata kulturnom baštinom, nekako su marginalizirana na više polja, a sad ih veže i vaš roman. Krije li ‘Auron’ kakvu poruku ili ima zadaću educirati svog čitatelja i upoznati ga s detaljima koje dotada nije poznavao?
Romani koje pišem redovito imaju više uloga. Oni su književni zapisi jednog ili više događaja, potom su ‘igraonice’ na zadanu temu – u njima se na najrazličitije moguće načine krovna tema razlaže i podastire čitatelju, a zatim su i svojevrsni leksikoni – pregledi određenih znanja složeni po izabranoj ‘nomenklaturi’ – kriteriju podastiranja informacija. Pretpostavljam da je tehnika pisanja kojom se služim odraz informatičkog doba. Književnost koju stvaram u sebi (ne)svjesno sadrži mnoge odlike ‘internetizacije’. ‘Auron’ se ne mora čitati određenim redom. Upravo kao i na internetu, čitatelj može ‘skakati’ po poljima (poglavljima ili rubnicama) te se baviti ili pričom ili rubnicom ispunjenom podacima koji priču upotpunjuju. Prednost u odnosu na internet jest ta što su moji romani svojevrsni ‘pretražitelji’ s već učinjenom pretragom ukoričenom u priču.
