Šibenik se prvi put spominje daleke 1066. godine u ispravi kralja Petra Krešimira IV kao starohrvatski castrum, odnosno utvrda ili tabor. Grad se formirao unutar zidina, podno tvrđave sv. Mihovila koja i danas dominira njegovom vizurom. 1290. godine uspostavljena je šibenska biskupija pa Šibenik dobiva status grada- civitet. Na relativno maloj površini, današnjoj staroj gradskoj jezgri, kroz stoljeća su ruke Šibenčana gradile grad pred kojim malo tko može ostati ravnodušan: zidine, tvrđave, palače, crkve i uske strme uličice sa svojim butama uvijek iznova plijene pažnju Šibenčana i šibenskih gostiju. Gotovo tisućljeće nakon daleke 1066. svjedoci smo životnog stila pod motom ‘vrijeme je novac’ – montažni šoping centri i bezlične stambene zgrade podignu se za nekoliko mjeseci, a informativne emisije za vrijeme svakog nevremena prenose vijesti o otpuhalim dijelovima fasada, poplavama i neispravnim instalacijama.
Stari Šibenčani, bez sofisticirane tehnologije i materijala kojima se danas raspolaže, podigli su građevine koje, iako načete zubom vremena, i danas čvrsto stoje. O njihovom održavanju i obnovi brine Konzervatorski odjel u Šibeniku na čelu s pročelnicom Živanom Stošić, s kojom smo napravili razgovor na tu temu.
Što je sve obuhvaćeno djelovanjem Konzervatorskog odjela?
Postupamo prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara – izdajemo prethodna odobrenja, suglasnosti, mišljenja, razne dozvole za izvoz umjetnina, dozvole za arheološka istraživanja, dozvole za restauratorske zahvate, potvrde za legalizaciju nezakonito izgrađenih građevina u sklopu zaštićenih cjelina itd. Tu je i konzervatorski nadzor nad izvođenjem radova na spomenicima kulture i arheološkim istraživanjima te restauracijom umjetnina. Sudjelujemo kod izrade prostorno-planske dokumentacije, pružamo konzervatorsku podlogu za planove– verifikaciju, pregled planova, stručne i javne rasprave, te izdavanje suglasnosti na planove.
Bavimo se izradom Rješenja za registraciju kulturnih dobara izradom mjera zaštite, praćenjem stanja kulturnih dobara, te izradom dokumentacije foto i arhivske građe.
Što se tiče inspekcijskog postupka, surađujemo s građevinskom, komunalnom te inspekcijom Ministarstva kulture za nedozvoljene radove.
Za koje je sve objekte nadležan Konzervatorski odjel grada Šibenika?
Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Šibeniku, nadležan je za sva kulturna dobra na području Šibensko-kninske županije. Zaštićene kulturno povijesne cjeline-gradovi su Grad Šibenik sa svojom povijesnom jezgrom i sklopom kuća na Obali uz Hotel Krku, glazbenu školu i zgradu Carinarnice, zatim Grad Knin, Vodice, Skradin i Drniš. Zaštićene kulturno-povijesne cjeline djelovi naselja su Betina, Murter-staro selo, Tisno, Pirovac, Tribunj, Primošten i Rogoznica. Što se otoka kao zaštićenih kulturno-povijsnih cjelina tiče, to su Zlarin, Krapanj, Prvić (Prvić Luka i Prvić Šepurine) i Kaprije.
Nadalje, postoje pojedinačno zaštićena kulturna dobra unutar i izvan zaštićenih cjelina, kao nepokretni spomenici kulture– to su tvrđave, bedemi, crkve, palače, kuće, skolopovi kuća, industrijska arhitektura, kuće sa spomen pločama iz Narodno-oslobodilačke borbe, suvremena arhitektura moderne i slično. Osim toga, arheološki lokaliteti i arheološke zone u na kopnu i u moru su također zaštićeni i evidentirani kao kulturna dobra. U konačnici, tu su i pokretna kulturna dobra– arheološke zbirke, slike, skulpture, umjetnine, arhivska građa, knjige, etnološka građa te nematerijalna kulturna baština- narodni plesovi, ojkanje i najnovija zaštita betinske gajete.
Koji su spomenici kulture u Šibeniku?
Uz povijesnu jezgru Grada Šibenika kao cjelinu (65 zaštićenih pojedinačnih spomenika), 155 je pojedinačno zaštićenih nepokretnih kuturnih dobara na području Grada Šibenika. Radi se o crkvama kojih je u povijesnoj jezgri i na području grada 30, od čega su tri samostana s crkvom, zatim četiri tvrđave- groblje s crkvom Sv. Ane uz Tvrđavu Sv. Mihovila i Gradski bedem, 49 palača, kuća i zgrada, pet kuća sa spomen pločom NOB-a i park strijeljanih Šubićevac, zgrada kazališta, Gradska Vijećnica, Sklop benediktinskog samostana, Četiri bunara, Knežev dvor, Hotel Krka, Zgrada Carinarnice, Dom zdravlja i Zgrada okružnog suda.
Koji sve objekti na našem području zahtijevaju obnovu?
Mnogo je objekata koji zahtijevaju intervencije i obnovu – od registriranih spomenika kulture do pojedinačnih kuća u povijesnoj jezgri koje su u vrlo lošem i zapuštenom stanju. Sve građevine trebaju održavanje za što su prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaduženi vlasnici građevina. Mogu samo nabrojati neke građevine – registrirane kao spomenike kulture – koje zahtijevaju hitne mjere sanacije, jer su statički i građevinski ugrožene: Kuća Divnić, odnosno crvena kuća na Medulićevu trgu, Kuća Galera- barokna palača na vrhu stuba Dragojević kojoj je krovište statički ugroženo a ima stanare, bivši benediktinski samostan sv. Katarine u Docu ima opasne vertikalne pukotine i ugroženu stabilnost u dijelu građevine, Crkva sv. Julijana u centru grada je ruševina, Buta Harolda Bilinića ima pukotine u svodu i zidovima, oštećena je i kuća Iljadica…
Na koliko su objekata radovi u tijeku?
U postupku su konzervatorsko-restauratorski radovi na Katedrali sv. Jakova- čiste se kamene površine, čiste se i ponovno fugiraju sljubnice između kamena, kontinuirano se vrše radovi u prezbiterijalnom dijelu, odnosno apsidama, glavnom oltaru i transeptu, te vanjskom dijelu zidova, svodova i apsida do tambura kupole.
Obnavlja se i Crkva sv. Barbare, sanira joj se krovište te rekonstruiraju zvonici, postavljaju nova zvona, cjelovito se uređuje pročelje. Krovište, zvonik i pročelje obnavljaju se i na Crkvi sv. Dominika.
Radovi se izvode i na Tvrđavi Barone, Tvrđavi sv. Ivana te tvrđavi sv. Nikole kojoj se saniraju grudobran i dio pored glavnom ulaza. Obnova Palače Marenci na Medulićevu trgu je pri kraju, a u tijeku je izrada projekta na nastavak šetnice i kopneni ulaz u Tvrđavu sv. Nikole.
Na koji su način regulirani zahvati na objektima koji su ujedno i spomenici kulture i pomorsko dobro kao npr. Tvrđava Svetog Nikole?
Tvrđava sv. Nikole jest u vlasništvu države, ali je na pomorskom dobru, te se kao vlasnik za nju skrbi Županija, iako po svemu ona pripada Gradu. Konzervatorski odjel je nadležan za sve radnje koje se poduzimaju na spomeniku kulture, za koje treba ishodovati Posebne uvjete i Prethodno odobrenje ili Potvrdu glavnog projekta, pa tako i ovdje, neovisno o vlasništvu.
Od čega se financira obnova, odnosno održavanje objekata? Može li se za restauratorske radove aplicirati na neke od EU fondova?
Za obnovu i održavanje su prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaduženi vlasnici građevina. Registrirani spomenici kulture financiraju se također i sredstvima iz državnog proračuna prema prijavama za financiranje iz područja kulture i za kulturna dobra, neki u trogodišnjim programima. U financiranju sudjeluje i lokalna samouprava Grad Šibenik ili Županija, te Biskupija šibenska za sakralne objekte.
Za restauratorske radove dosad se nije apliciralo na EU fondove te mislim da to nije moguće, osim u slučajevima kada se restauratorski radovi izvode u sklopu nekog projekta, npr. restauracija slika za potrebe nekog Muzeja koji je financiran u programu iz EU fondova.
Koliko nesređeni imovinsko-pravni odnosi otežavaju zahvate na pojedinim objektima?
Imovinsko-pravni odnosi mogu biti vrlo složeni, naročito kada zgrada ima puno vlasnika ili nasljednika, kao što je slučaj s kućom Galera u Docu ili Kućom Divnić na Dobriću koja je sad skoro riješena. U tim slučajevima je vrlo teško poduzimati radnje na spomenicima, čak i ako su građevine ugrožene. Tu postoji zakonska mogućnost kojom na prijedlog Konzervatorskog odjela Grad Šibenik može postaviti privremenog skrbnika za građevinu.
S kakvim se problemima susrećete u radu?
Mnogo je problema u radu, jer se ovdje najviše radi s ljudima: prijavama nedozvoljenih radnji, investitorima za veće projekte, lokalnim samoupravama, projektantima… ponekad je vrlo teško uskladiti zahtjeve stranaka, investitora ili lokalne samouprave s pravilima struke i očuvanjem kulturne baštine, jer jedini koji stoje između spomenika i njih je upravo struka – naš odjel kojem je jedini zadatak očuvanje kulturne baštine. Ponekad moramo činiti manje kompromise kako bi se spomenik obnovio, a investitor zadržao, ali to mora biti uz minimalne ustupke što nikako ne smije ugroziti kulturno dobro. Tu su vrlo važni projektanti, kao i svi koji sudjeluju u postupku do licenciranih izvođača radova, kao i naš konzervatorski nadzor. Primjer dobre suradnje je upravo obnova Palače Marenci kao novog Hotela na Meduliću.
