Ženska stvorenja

Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ovaj put u tekstu će se poneki prepoznati, a onda se naivno otkriti komentiranjem. Bilo je već slučajeva kad su kolumne izazvale takve reakcije, kao da sam ih ikad nekome posvetila, imenovala ili prozivala pojedine osobe, a oni-one su to doživljavali osobno. Možda tako bude i ovaj put. Malo sam razmišljala o zadanoj temi i došla do zaključka da problem ili tematika vuku korjene još iz duboke prošlosti. Evo kako sam ja to shvatila. Ako se vratimo u prošlost, sjetit ćemo se kako su žene bile u nezavidnom položaju kroz cijelu povjest, zapravo do nedavno. Žene su tlačene, omalovažavane, nisu imale pravo glasa niti odlučivanja. Njihova uloga bila je poput figure. Samo što bi figura ipak zauzimala mjesto u regalu, ponekad bi se s nje obrisala i prašina, a glavna uloga joj je bila divljenje. Dok je žena rintala, rađala i sve ostalo što se od nje bez pogovora zahtjevalo, muškarci su noći provodili po birtijama, a one su ih čekale. Još bi dobro prošle, ako ih tako pijani nebi silovali.

DUG MUŠKARCIMA

Nisu niti znale za drugačiji sistem funkcioniranja, jer je tako bilo i ženama u njihovom okruženju. Bile bi sretne kad bi se vratio kući. Ogromna razlika koja je bila vidjljiva između suprotnih spolova ostavila je traga na današnjicu. Usudila bih se reći da su žene dobivanjem prava itekako vratile dugogodišnji dug muškarcima. Svjesno, nesvjesno, genetski, odgojem ili bilo kako drugačije. Naime, jedna se stvar nije promjenila. Bez obzira što su žene danas ravnopravne i u poslovima, uglavnom manje zarađuju od muškaraca. Ja bih rekla da je to normalno i prirodno. Međutim, kolikogod muškarci bili fizički jači spol ipak ne mogu nadmašiti ženski prepredeni mozak. Što je jedna žena u stanju smisliti i provesti u djelo, to niti jednom muškarcu ne može niti pasti napamet. Žena je u stanju godinama ‘trpjeti’ i slagati na hrpu svoje nezadovoljstvo, a kad stekne sigurnost i kad osjeti da se dobro utaborila, kreće u akciju. Sigurnost koju stjeću dolazi i zbog materijalne sigurnosti, zato su i podnosile sve što im nije odgovaralo, jer su imale dobro razrađeni plan. Prethodni tekst odnosi se na viši društveni stalež. Ovi drugi koji baš nemaju toliko moći trpe ili ne trpe, zavisi ako im nije situacija alarmantna (stambena), uglavnom žele svoju slobodu, pa im se to niti neda (udovoljavati), jer nemaju razloga. Bez obzira što ću uvijek podržati ženska prava, ovaj put morat ću biti iskrena pa reći da su žene današnjice puno lošija bića od muškaraca. Muškarci su jednostavniji, sve rade iz jednog razloga, a taj razlog svodi se na njihovo uživanje. I tu im se nema što zamjeriti, sve dok nikog ne prisljavaju. Dok će žene odglumiti uživanje, jer misle da će na taj način impresionirati muškarca, pa će im se više dopasti, a onda ga automatski zadržati. Totalno krivo! I zato su muškarci ispravniji! Svi mi imamo milijun primjera oko sebe. Osim medijskog žutila preko kojeg imamo priliku gledati i slušati svega i svačega, svi se mi nađemo i uživo u takvim situacijama, htjeli to ili ne.

MUŠKI MOZAK

Prije nekoliko dana dovela sam se u situaciju kad sam ostala zatečena. Užasno sam se loše osjećala, ne zato što sam tada uvidjela da su moji stavovi krivi, već zato što sam bila ponižena samim prisustvovanjem na trač partiji o njihovim partnerima. Takve žene su nerealizirana bića, koja trpe svoje muževe samo zato što nisu sposobne same sebi ostvariti egzistenciju. Nije presudan niti krov nad glavom, znaju one sve pretrpjeti zbog par skupih krpica. Na kraju su me i zamislile. A zašto se ti tako mučiš, usljedilo je pitanje, jedne od njih? Ja uživam u svojim poslovima i osjećam se zadovoljno i korisno. Mislim da služim nečemu na ovoj zemlji, a krpica, cipela i ostalog potrošng materijala imam na bacanje, pa ako vam treba… Razgovor je završio, a moj su dan ispunile  rečenice koje su mi odzvanjale u glavi. Nisu me poljuljale, nisam ništa novo saznala, osim da sam sad još ponosnija, jer se ne moram nikome dodvoravati ili… zato da bih dobila… Shvatila sam da je to možda teži način, ali sam na drugu stranu dobila zadovoljstvo kao i muška strana publike. Moji najbliži tvrde da imam muški mozak, što i nije tako loše, barem što se tiče usađenog ega. Nije ovaj tekst pisan s namjerom da ću nekoga promjeniti, samo mi je ponekad gadljivo sve gledati. Ali opet, nikome ne zamjeram, jer svatko ima pravo na svoj način i put, samo budite iskreno sretni, jer prolazi sve… samo jedno nikad neće proći!


Pratite nas i na društvenim mrežama:
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.