Stalno putujem. Ako ne putujem tijelom, putujem duhom i mislima onim putivanjima na kojima sam već bila. I uvijek iznova se rado prisjećam što sam sve na tim putovanjima prošla te razmišljam što ću još sve proći na idućima. Katkad me ta putovanja u mislima opuštaju, katkad me zamaraju. S obzirom na to kakvo smo vrijeme imali proteklih tjedana čini se da smo već uobičajneno zagazili u ljeto. Time ‘gazimo’ i u novu ljetnu sezonu, za koju izgleda da ipak počinje ranije nego li inače. No, možemo li sezonu procjenivati po broju turista koji dolaze u naš grad i u njemu ostaju boraviti neko vrijeme li se kod nas sezona procjenjuje na podacima tek slućajnih turista – prolaznika u našem gradu? Nevezano za brojku gostiju, mislim da nam se svima nameće pitanje jesmo li mi uopće spremni za ljetnu sezonu i koji je to period trajanja sezone jednog mediteranskog grada? Da li i kod nas sezona aktivno traje ona standardna četiri mjeseca ili je to tek mjesec-dva?
PUNIM PLUĆIMA
Već duži niz godina nisam u Šibeniku u ovo doba godine, obično odem već početkom mjeseca travnja, pa smatram da nemam pravo komentirati nešto što je prošlo bez mene, ali mogu komentirati u dobroj namjeri ono što sada upravo gledam i vidim. Sjećam se St.Tropez-a i Azzurne obale od prije dvije godine koja već u travnju živi ‘punim plućima’. Doduše, tada nas nije vrijeme poslužilo, bilo je dosta promjenjivo i prohladno, no sve je vrvilo od gostiju. Što od toga da je bilo teško naći vez za jahtu, što od onih gostiju koji su bili smješteni u hotelskom ili apartmaskom smještaju i tažili već tada krevet više.Usluga i ponuda vrhunska, cijene astronomske već u travnju, ljubaznost Francuza odlična, ali samo na francuskom jeziku. Ni dan danas ne shvaćam ne razumiju li zaista engleski jezik ili koji drugi, s obzirom da im većinu turista čine stranci ili se inate i jedino pričaju francuski? Šibenik je daleko veći od tog malenog mjestašca na Azzurnoj obali, Šibenik je daleko ljepši, Šibenik bi mogao imati daleko veću i bolju turističku ponudu, jer Šibenik ima što za pokazati, St. Tropez baš i nema, osim nekoliko elitnih noćnih klubova. Da li su sami Šibenčani spremni za sezonu? Da li se i kod nas uz naručeni tzv. aperitiv ili ti ga bilo koje popdnevno ili većernje piće posluži štogod za grickanje, npr. tek malo maslina, sira, kikiriki, čips ili neka druga ‘grickalica’ ili naši ugostitelji imaju izliku da je takav zakon da se tek takva neka sitnica gostu ne može besplatno servirati?
VRIJEDNOST NOVCA
Ako nam je zakon zaista takav, mislim da gi ba trebalo pod hitno mijenjati, ne samo zbog turista već i zbog nas domaćina koje svoje ugostitelje ‘uzdržavamo’ svojim svakodnevnim posjetima i ispijanjima kave svaki dan i za zimskih mjeseci, ne samo u Šibeniku i okolici već diljem cijele Hrvatske! Treba prvenstveno misliti na nas domaćine, jer tako je manje-više svugdje u svijetu. Dati dobro najprije svome, a onda strancu. Kad je narod tj. domaćin jedne zemlje ili grada zadovoljan, gost će biti još i više. A zadovoljan gost = zadovoljan domaćin! Tko je vladajućima grada i zemlje bitniji, kome žele udovoljiti? Domaćinu ili gostu? Izgleda da naš novac manje vrijedi nego li novac jednog stranca!
