Iasas! Pozdrav! Evo je i u Ateni zahladilo, čak je i kiša pala i za sobom ostavila žutu prašinu koje je brod pun. Nije ovdje kiša čista kao kod nas. Puno toga ovdje nije kao kod nas, nažalost ili nasreću. Ovisno o tome što i kako se uzme u obzir. Morala sam u bolnicu zbog smetnje sa sluhom i kako sam morala platiti (jer moje zdravstveno osiguranje nakon pregleda ili zahvata isplaćuje lječnički trošak) ostala sam iznenađena da se ovdje pregled ili sam zahvat (bez obzira na ishod) plaća unaprijed. Malo mi je čudno doći na prijemni šalter, čekati ne više od 2 minute, objasniti što me boli, dobiti račun i odmah platiti i s računom otići u liječničku ordinaciju. Kroz šalu upitam, je li tako i kod operativnog zahvata? I dobijem potvrdni odgovor. Pitam dalje što u slučaju da operacija ne uspije? Kažu mi da nema veze, jer bitno je bolničke troškove pokriti. Svašta! Dodjem do zaključka: očito im je bitnija bolnica pa im zdravstvo cvjeta! A ujedno se i pitam što je s onim osobama koje nemaju zdravstveno osiguranje pa su prepušteni čekanju umirući?
EUROPSKI SISTEM
Nadam se da nas ovaj zdravstevni sistem neće sustići ulaskom u EU. Mada se nimalo nisam bunila na ljubaznost medicinskog osoblja koja je vrhunska, svi pričaju engleski jezik, pa nije nikakav problem objasniti im što te muči tj.boli. Također, nisam se bunila ni na urednost, organiziranost i čistoću same bolnice. Kako se nalazimo u marini, tako sam predvečer i u šetnji van marine, ako imam vremena. Već neko vrijeme se čudim osobama koje na skuterima bez kufera i čak biciklama voze nešto kao ‘lunch’ pakete. I za udovoljiti vlastitojradoznalosti naravno da sam morala pitati da li se radi o nekakvoj posebnoj dostavi ili? I saznah da se radi o volntiranju! Naravno da me ta tema uvijek zanima, nakon onoga što sam čula, mojoj sreći nije bilo kraja. Bilo bi dobro da ta ideja kod nas zaživi, ne samo u malom Šibeniku, nego u cijelo Hrvatskoj. Naime, postoji volonerska udurga u kojoj volontirajulječnici, profesori, vozači, arhitekti, trgovci, svećenici svih religija i časne sestre, policajci, vatrogasci, odvjetnici, pituri, građevinari, konobari, informatičari itd… ljudi svih struka. Oni su ti koji vrše dostavu na vrata onima kojima je potrebna pomoć u hrani. Udruga je povezana s restoranima i hotelima diljem Atene (samo jedan od kvartova Atene ima gotovo milijun stanovnika) i kad tim svim restoranima i hotelima ostane obroka, ti svi volonteri kupe hranu i dovoze je do vrata potrebitih. Nema nikakvog osobnog interesa u tome, ne pomaže se radi osobne slave niti novčane naknade! Prekrasno, zar ne? Kad ovakvo nešto uspješno djeluje u milijunskom gradu, zar ne mi moglo puno bolje djelovati u manjem gradu? A gladnih je kod nas, nažalost, sve više!
DOBRI PROJEKTI
Žao mi je što ima gladnih, ali mi je drago što postoje ovakvi projekti. Vjerujem da bi se skoro moglo i kod nas s ovim krenuti. Zaista, sve je moguće, ako se ima dobre volje! Jer kad se ima volje i želje, naći će se i vremena! Polako se spremam za Tursku obalu. Nekako mi se baš i nemili ići tamo gdje su neredi. Doduše, u Turskoj obala živi puno bolje od ostatka zemlje, izuzev samog Istanbula, a opet sam Istanbul je središte svakog zbivanja. Kako bilo da bilo, ploviti se mora!
