Praznik rada – 1. svibnja! Meni osobno već godinama radni dan, kao i svaki drugi praznik i blagdan. Taj datum je uvijek u kalendaru, još od davne 1886. prosvjedovalo se za one poznate tri osmice – osam sati rada, osam sati odmora, osam sati kulturnog obrazovanja. Kako li je danas 128 godina kasnije? Iz iskustva znamo da je ovo neko vrijeme funkcioniralo, da su ljudi vremenski jednako radili, odmarali i kulturno se obrazovali. Nažalost, svi smo svjedoci situacije u kojoj se nalazimo danas, ne samo mi Šibenčani i Hrvati, nego cijeli svijet. Doduše, postoje i one zemlje kod kojih je ovaj režim (8-8-8) i danas na snazi i takvi se ne žale, a kako bi se i žalili kad su još i adekvatno za svoj posao plaćeni.
LICEMJERNE ČESTITKE
Nije li ironično čestitati Praznik rada osobama koje ne rade, koje se ne mogu zaposliti, kao i onima koje rade, a plaću mjesecima ne primaju? Nije li licemjerno kako od strane vlasti, tako i od poslodavaca čestitati taj isti Praznik rada onima koje su sami otjerali na ulice uručivši im otkaze? No, takvo je društvo u kojem se nalazimo! I izgleda da smo sami za to krivi, jer takve upravo mi biramo. A, kome se više i može vjerovati doli Bogu jedinomu? U mjesecu smo svibnju, mjesecu posvećenom Blaženoj Djevici Mariji. U mjesecu u kojem se molitva krunice čuje iz gotovo svake crkve prije početka svakodnevne većernje sv. Mise. To je ono ‘oružje’ koje bi svi oni koji se deklariraju kao vjernici katolici, trebali uzeti u ruke i s pouzdanjem moliti i sveta otajstva razmatrati. Teško da ju osobno mogu izmoliti dok radim, al nastojim ju molitimakar i sa pauzama. Svaki sat po jedna desetica i nekako se ipak izmoli cijela do kraja dana. I ima smisla i ima ploda kad se moli s povjerenjem u Gospodina. Kako se približava i službeni početak sezone, tako se približavaju i sve veće poslovne sezone. U gradu u kojem se nalazim tursitička sezona je već započela. Opet se ponavljaju iste slike poput onih prošlogodišnjih sa završetka nautičke sezone kad smo se ovdje vratili na zimovanje.
ODMOR ZA TIJELO
Nautička sezona obično završi krajem rujna, ali turistička traje i do početka 11.mjeseca zbog lijepog vremena. Koristim ovo još koji dan nakon da nakon radnog vremena izađem s broda, prošećem, dam si oduška. Tako sam i prvi put bila u tuskom kupatilu-hamamu. Odmor za mentalni sklop i još veći za tijelo. Nije svaki hamam isti, niti je usluga ista. S obzirom da imam turske kolege na brodu, tako isti preporuče gdje treba ići i koji je hamam zaista dobar. Jer razlika je i u usluzi, a i u cijeni za one hamame koje posjećuju turisti i za one koje posjećuje lokalno stanovništvo. Ovim kojeg sam ja posjetila i više sam nego zadovoljna. No, kako uskoro isplovljavamo za novu marinu, teško da ću ga ikako više posjetiti. Postoje i drugi i u drugim mjestima. A, sad vas pozdravljam iz tmurnog i kišnog mjesta, no s mislima na Šibenik i drage ljude meni sunce uvijek sije! Život je lip!
