Prva asocijacija na zadanu temu meni je film ‘Maratonci trče počasni krug’. Kad je Pantelija umro, ‘krenuli’ su s lažnim oporukama… Ako niste gledati film, u što sumnjam, obvezno pogledajte. Testament ili oporuka iskaz je posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti. Na temu pred nama znam milijun i jedan životni primjer ili situaciju koja se dogodila. Navest ću pokoji… Kolegici koja sa mnom radi nedavno je umro muž. Tragedija koja se nenadano dogodila, prouzročila je dodatan problem u njenom životu. S obzirom da imovina nije bila sasvim razjašnjena, ona se danas bori s rodbinom pokojnog muža. Odjednom je prestalo žalovanje za pokojnikom i kreće akcija oko otimanja imovine. Vrlo čest slučaj razvoja situacije u obiteljima koje ostanu ožalošćene.
‘TUĐE’ KĆERI
Kod starijih generacija, pogotovo siromašnih i na selima, događale su se drugačije stvari. Nekada, mada toga ima i danas, žene prilikom udaje odlaze kod muža u njegove odaje. Tada (davno) bilo je sasvim normalno, poželjno i uobičajeno da žensko ostavlja sve bratu, ako ga ima. Pa tako i dio koji bi zakonski trebao pripasti njoj. Ona se dobrovoljno ‘žrtvuje’ za svog brata. Ipak on ostaje u obiteljskoj kući, a ona je sad ‘tuđa’. Samo zato što nosi tuđe prezime. Vlastiti primjer… Moja baba je kao prava tradicionalna žena, prilikom svoje udaje za mog djeda, sve što je mogla prepisala bratu. Ona se dobrovoljno odrekla svega. Danas niti babina djeca, niti unučad, a da ne spominjem praunučad, nemaju pojma odakle im se vuku korIjeni. Što se mene tiče, takve metode su vrlo sebične i primitivne. Tada je to tako bilo… Društvo je od tada postalo liberalnije i neke su se stvari ipak promijenile. Dok su roditelji živi uglavnom su stvari više manje posložene i tada je mir, a što se događa kad ih ne bude? Jeste li znali da Britanci razmišljaju uvesti povećanje poreza na nasljedstvo. Nema više bogaćenja na tuđi račun i na tuđim plećima. Prijedlog je da se naslIjeđena imovina oporezuje 70 posto. Nadam se da će i kod nas tako nešto uvesti. Zapravo je to sjajna stvar, jer će paraziti koji se šlepaju godinama ništa ne radeći, napokon morati pokazati koliko, sami, pametni i sposobni mogu opstati. Koliko mi zgubidana trenutno prolazi kroz glavu! Primjera radi; brat i sestra –blizanci. Ona je morala biti muško, a on žensko, po svemu sudeći. On je ‘jadan’ i njemu se mora pomoći, a ona je sposobna ‘lavica’, pa može sama. Tada se ne gleda tko je muško, a tko žensko, nego se slabiću skače u pomoć. Blizanac kojeg spominjem nije invalid, zdrav je i jak, samo je ljenčina, kojemu se uglavnom ne da imati obvezu. Za mene su svi ljudi koji imaju dovoljno godina, a nemaju stalnu obvezu ili odgovornost za nešto što obavljaju, jednom riječju luzeri. Super su vrijedni dok ta njihova obveza ne izlazi iz okvira hobija, onda briljiraju. Uglavnom ‘lavica’ koju spominjem snosi troškove svih slabića koji se u toj kući nalaze. Da se vratim na sam naslov.
RASPODJELA NA PRESKOK
Zašto pišemo testament? Bojimo li se čudnih raspleta nakon naše smrti? Da li je to svojevrsna zaštita onome tko se spominje u službenom dokumentu? U svakoj državi, pa tako i u Hrvatskoj, postoji zakon koji je ipak mislio na nužni dio svakog koga je netko stvorio. Da li zakon pada u vodu ako se u testamentu navede suprotno? Da li se roditelj može odreći sve svoje imovine i npr. pokloniti je u humanitarne svrhe i pri tome djetetu ne ostaviti ništa? Neki dan slušala sam jednu ‘seljačku’ priču od koje mi se dizala kosa na glavi. Žali se jedna od mojih kako nije pošteno što će njezin otac stan u kojem žive ona, muž i dijete, a otac im je dao da žive u njemu, prepisati unuku! Na prvu se čini, kako je to sjajan djed koji misli na svoje unuče. Dirljivo! Ali, samo malo, ako će taj stan ostaviti unuku, što će ostaviti svojoj kćeri. Što znači kad to dijete napuni osamnaest godina, da može istjerati vlastite roditelje na ulicu, jer je djed tako odlučio? Apsurdno! A što je s tom kćeri koja je rodila (jako bitno) muško dijete? Čija je ona, jel i njoj djeda trebao ostaviti nešto. Ne, njen djeda je ostavio svom sinu, a njegov sin svome unuku. Baš poštena raspodjela imovine ili dobar ‘preskok’! Što se mene tiče, prestrašno je što se u obiteljima događa, prestrašna je ljudska pohlepa i želja za više za još! Moja generacija se još valjda ne mora misliti oko stvari o kojima pišem, ali vi stariji dobro razmislite o svojim postupcima, da vas i nakon vaše smrti netko nema na duši!
