Početak školske godine naveo me na razmišljanje i pisanje o ovoj temi. Dok će dio đaka prvi dan sačekati knjige u školama, nekim će roditeljima prvi dan škole donijeti povećanje postojećeg minusa na računu. Zar je moguće da Varaždin u svom proračunu može naći sredstva za besplatne udžbenike, dok je to kod nas nemoguća misija? Eto, moraju roditelji pronaći sredstva za knjige i za sve ostalo. Ali što je s organiziranim produženim boravcima za školovanju u našem gradu? U većini većih gradova RH to je sasvim normalna i uobičajna pojava, dok je kod nas to još uvijek samo za jednu školu u gradu i traje samo prva dva razreda osnovne šole. Zar lokalni političari i voditelji gradskih službi za obrazovni sustav uistinu misle da dijete od oko7 godina može biti samo u stanu od 11 do 16 sati? Znaju li oni da to i zakonom nije dozvoljeno?
JE LI TO ISTA DRŽAVA?
Dok je nedavno ex. ministar Jovanović pričao o tabletima u školi zapitala sam se zna li on kako izgledaju škole u našim selima. Da li on uopće zna da je u nekim našim selima grijanje luksuz? Vjerujem da će mnogima od vas to izgledati čudno, ali nije. Profesori danas imaju ograničen broj kreda, pa često ostanu bez njih. Projektor postoji jedan za cijelu školu, pa ne daj Bože da profesorica engleskog i povijesti isti sat odluče koristiti projektor. Dok je djeci Zagreba i Međimurja normalno da ih prvi dan škole sačekaju knjige, dok je njihovim roditeljima sasvim normalno da su im djeca u školi dok radite, mi sanjamo o tom i kombiniramo bake, djedove, tete i ine. Je li moguće da mi i oni uistinu živimo u istoj državi?
Neću razgovarati koliko se mogućnosti nudi djeci s posebnim potrebama u Zagrebu ili nekoj većoj sredini i jasno mi je da ne možemo takav standard ostvariti u Šibeniku. Ali zar je moguće da mi u Šibeniku ne možemo organizirati jednosmjenski rad u većini škola s produženim boravkom? Naime, dok se svake godine smanjuje broj upisane djece u prve razrede, pa vam tako izgleda danas da ste odlični ako imate tri razreda prvašića, kao logično se nameće pitanje kako to mogu Zagreb i Varaždin,a ne može Šibenik.
MISLITI LOKALNO
Mnogi roditelji beskrajno su zahvalni katoličkoj školi koja je očito jedina prepoznala puls građana i djeci omogućila produženi boravak, pa čak i organizirani prijevoz. Danas su u toj školi liste čekanje po par godina, ali zar mislite da bi to uistinu bilo tako da takav standard ponudi bar dio osnovnih škola u Šibeniku? I dok mi sanjamo o jednosmjenskom radu škola s produženim boravkom, dok našu djecu ne čekaju knjige na početku školske godine, zaboravljamo da su to lokalna pitanja i da nam političari trebaju ponuditi takav program. Kad naučimo razmišljati lokalno mislim da će nam svima biti bolje.
