– Eno na, došla i ošlaća – mnogi su već prokomentirali! Ta tek tri dana provedena u Šibeniku za puno toga nisu bila dostatna, a opet sasvim dovoljna za napuniti već odavno ispražnjene baterije sivih moždina. Zaista sam molila dobrog Boga i sve svece da mi providi koji slobodan dan pa da mogu doma doletit. I bi tako! A na putu prema odrđenoj destinaciji opet sam se susrela s meni neobičnim situacijama. Možete li zamisliti da u Hrvatskoj idete nadoplatiti bon bilo kojeg mobilnog operatera i cijenu one vrijednosti koju tražite naplate vam uvećanu za određeni postotak? Kako biste reagirali? To mi se desilo u zračnoj luci iz koje sam letjela za Istanbul.
ŠIBENSKO GUNĐALO
Kaže mi djelatnica, zbunjenog pogleda (u smislu šta je uopće to pitam, to se valjda podrazumijeva) da je takva cijena tu kod njih na aerodromu. Npr. bon od 10 turskih lira naplate 15 turskih lira. Tako bon od 30 TL vam naplate 45 TL, a vrijednost bona ista, 30 TL. Šibensko gunđalo se probudilo u meni. Platila sam uvećani iznos za umanjenu vrijednost i nastavila svoj put dalje. Sletjela sam i u Istanbul u jednu zračnu luku od koje je kasnije transfer do druge istanbulske zračne luke trajao puna 2 sata i 30 minuta. Pauza je bila nešto duža pa sam uspjela laganini, bez trčanja i straha od gubitka idućeg leta, u miru proći duga čekanja u redu za kontolu putovnice i sigurnosti. Ukrcala sam se na zrakoplov, meni draže rečeno u avion za Zagreb i tu mojoj sreći nije bilo kraja. Pauza od 2 sata u Zagrebu i napokon ukrcaj u avion za Split. Taj dan sam krenula iz turskog mjesta Gocek u 08.00 sati ujutro po turskom vremenu, došla sam u svoju šibensku kalelargu malo prije ponoći. I kad onda vidim one ‘famozne reklame’ o dobroj povezanosti letova između Turske i Hrvatske… Direktan let je isključivo Istanbul – Zagreb. Ali Hrvatska nije samo Zagreb i Turska nije samo Istanbul. No očito je da se uvijek najveća važnost daje isključivo samo glavnim gradovima. A što je sa ostalim manjim gradovima?
DUG PUT
Mari li glavni grad, kao i sve ostale veće još uvijek domaće tvrtke za ostatak zemlje? Naravno da mi nije bilo teško prevaliti put od točno 14 sati do Šibenika i natrag od Šibenika do Goceka. Ljubav prema obitelji, dragim ljudima i rodnom gradu nema niti cijene niti ograničenog vremena pa čak niti u kratkom boravku u istom gradu od točno tri dana. Žao mi je što nisam uspjela srknuti kavu baš sa svima do kojih mi je stalo, no bit će prilike za dva mjeseca kad bih se i trbala iskrcati sa broda i opet biti na zimovanju doma. Tijelom sam u Turskoj, ali duhom, dušom i mislima u Šibeniku. Tako mi je lakše za podnjeti ovogodišnju mučnu sezonu’zahvaljujući’ tu muku svojim kolegama. No, valja opraštati i zaboravljati, pa nakon obnovljenog stanja duha i duše, sabranosti u molitvi pred oltarima moje katedrale i misli su se smirile, a duh se napunio snage za nastaviti dalje! Život je lip!
