Mogu vam reći da sam stvarno dosta proputovao i vidio mnogo stvari, crpio ideje iz drugih zemalja, učio o pripremi kave i gradio stav o atmosferi u barovima. Većinu dobrih stvari je moguće primijeniti i prilagoditi Šibeniku, uz neke kompromise koji su nužni da bi sve funkcioniralo kako treba. Možemo biti samokritični koliko hoćemo, ali je sigurno da ovakve komunikacije kao što je u našem gradu nema nigdje. Ljudi koji dođu sa strane, koji nisu iz ovog grada, bilo da su Hrvati ili neke druge nacionalnosti u šoku su kad čuju takva vrijeđanja uz kavu, prekomjernu dozu ironije, ciničnosti, razilaženja u mišljenju kakvog nema ni u saboru uz povišene tonove, gotovo na granici urlikanja. Za one koji ne razumiju o čemu se radi to zvuči kao dovikivanje s kraja na kraj štekata ili čak s jednog na drugi, preko šanka ili pet stolova.
ŠIBENSKI SLENG
Tijek razgovora je uvijek isto riganje vatre, omalovažavanje identiteta, pljucanje po nečijim cipelama, zločeste poduke o stilu oblačenja, vrijeđanje porijekla prezimena, sela ili kvarta, hvalisanje ‘ko je jučer bolje poija i popija i ko zna bolje žutiti kapulu’. Šporke riči idu do te razine da ljudi koji su došli u goste čekaju kako će svaki tren izbiti tuča. Prije neki dan je došlo do takve eskalacije da je jedan poznati boksač skoro reagirao da zaštiti svog prijatelja, našeg sugrađanina kojem je došao u goste, dok mu ovaj nije objasnio da je sve u redu, jer ako vrijeđaš moraš uvredu znati dostojno primiti bez ljutnje, nešto kao udarci u boksu. Prošlo je pola jutra dok je čovjek došao k sebi i vrlo se brzo prilagodio pa i sam počeo ‘rigati vatru’ po ostalima. Kulminacija je iza podne kad krene alkohol ili, blaže rečeno, aperitiv prije ručka koji je uglavnom jedan i zatim još jedan ‘putni’. Naravno, putnih je k’o u priči, jedna putna pa još samo jedna i tako u beskonačnost, a rafalna paljba uvredama i upljuvcima sve žešća i žešća. ‘Ja znan, ja ću ti reć, nemaš ti pojma, di si ti bija kad san ja’, i sve to uz usporedbe sa životinjama od kojih je u igri najčešće majmun od stranih i tukac i konj od domaćih životinja. O neizbježnom spominjanju obitelji ne treba puno pričati jer to je i nače sastavni dio života, a u tom kontekstu svima je nekako najdraža majka, ali uglavnom tuđa.
SVI ZNAJU SVE
Ponekad imam osjećaj da svi znaju o drugima puno više nego o sebi, a uz to se i svako razumije u tuđe poslove bez obzira što nema kvalifikaciju, jer ‘neš ti tvog posla, to može i dite od pet godina još bolje odraditi’! Svatko, da mu je dati vlast, puno bi bolje vladao nego političari, i sve bi probleme nacije riješio za pet, maksimalno deset minuta uz minimum vremena i napora, u što naravno (ne) sumnjamo.
Znam da to nekome smeta jer bi u miru uživao u kavi, ali to je većini simpatično i zanimljivo i dio je mediteranskog podneblja i temperamenta. Neki naši sugrađani koji dođu povremeno jedva čekaju taj spektakl i tome se najviše raduju kad dođu. Dakle Šibenčani, naoružajte se do zuba i u verbalnu borbu svako jutro, pa nek’ bolji pobjedi!
