Malo razmišljam pred izbore…S nekim je ljudima nemoguće uspostaviti normalnu komunikaciju. I sve je to super kada se možeš zgroziti, okrenuti i otići. Međutim, često smo s takvim ljudima prisiljeni provoditi vrijeme jer su nam to, primjerice, radni kolege ili još gore, članovi obitelji. Ne biramo, nažalost, ni prve ni druge, a jedina razlika je, u ovakvim situacijama, što s prvima ne ideš doma, ali…zato te tamo čekaju ovi drugi.
Kada je to dvoje u kombinaciji, zapitaj se, možda je problem i u tebi. No, recimo da nije. Recimo da su to zaista negativno nastrojeni ljudi koji o sebi imaju jako visoko mišljenje, a istovremeno – nevjerojatno iscrpljuju tvoju energiju.
U početku, dok još imamo živaca, najčešće šutimo, trpimo i smješkamo se u nadi da će se nešto promijeniti i da će taj netko sam od sebe možda shvatiti kakav je. Možeš misliti. Onda…onda kreće nova taktika. Imaš sve manje strpljenja i živaca pa pokušavaš nešto, kao, riješiti razgovorom. Istina, itekako je važno i puno govori o nama način na koji razgovaramo s ljudima s kojima se ne slažemo, ali da će to puno pomoći…Hoće, malo sutra. Da možeš s takvima išta riješiti, onda ne bi ni došli u tu situaciju. Obično ta rješavanja ne riješe NIŠTA. Jer, kada je netko takav onda mu je jako teško to i objasniti.
Taj netko će ti, u najboljem mogućem slučaju, možda i klimati glavom, ali će u devedeset posto slučajeva na kraju opet imati zadnju riječ. Jer to su obični energetski vampiri. Obične srećokradice koje nikad neće zaboraviti naglasiti da imaju nekakve svoje velike probleme na koje se baš uvijek izvlače kada eventualno, nakratko uvide da možda ipak nisu u pravu.
Ono što je najzanimljivije kod tih njihovih velikih problema koje imaju je činjenica da im uopće ne pada na pamet da i ti imaš svoje probleme pa ih ne rješavaš ‘preko njihovih leđa’. Baš zato što ti njima to ne radiš, zato i misle da je tebi – lakše. Većinu puta upravo to, bez ustručavanja i kažu. A i to ‘kome je lakše’ vječno je pitanje, a odgovor je sasvim jednostavan. Nikome nije lako, svakome je njegov problem najveći, ali spoznaja da nismo jedini koji imaju briga u životu, put je ka prihvaćanju i sebe i drugih. Put je ka pozitivnom razmišljanju i, na kraju krajeva, tako čuvamo svoje mentalno, fizičko i duhovno zdravlje.
Treća faza, kulminacija ovakvog odnosa, ako još uvijek nisi izvukao živu glavu i pobjegao tom istom glavom bez obzira, je onaj najgori dio. Ono kad – pukneš. Ne možeš više. Sve si pokušao. Sve što je u tvojoj moći si učinio, ali ne ide. Jednostavno ne ide. Ono kada se početna tolerancija, pa ignorancija na kraju pretvori u svađu. Što više u početku šutiš, glasnije se na kraju svađaš. Što dulje trpiš, više i jače pukneš. Onda si ti na kraju lud. Ti si taj koji izaziva probleme. Jer ti si, u njihovim očima, i započeo svađu.
A onda…Onda imaš priliku birati između dva završetka ove priče: Ili ćeš povjerovati u to da si lud i opterećivati ćeš sebe oko toga što će netko reći/misliti o tebi ili ćeš pokazati da si odavno ‘prerastao’ takve osobe i situacije. Spoznati da si sebi najvažniji i da ti jednostavno više nije važno što će itko misliti o tebi kada napokon pokažeš zube, postalo je umijeće življenja. I ne boj se, ako si sam sebi na prvom mjestu…Ne, nisi sebičan.
Naučili smo reći ‘ne’ još kao male bebe, a što smo stariji, sve teže nekim ljudima izgovaramo/odgovaramo tu istu riječ sastavljenu od dva obična slova. Ironično, zar NE?
Reći ‘ne’ ne znači da si zločest i sebičan. Reći ‘ne’ znači da si zreo. Jer dokle god si sebi najvažniji, a drugima pritom ne radiš ništa loše, tek onda si sposoban voljeti i prihvatiti te druge ljude. Kada voliš sebe, tek onda si sposoban voljeti i druge. Kakvi god da jesu. S manama i vrlinama. A ti ljudi…oni će ionako pričati, rekao bi Meša.
E da, naslov nema veze s tekstom? Ovisi kako gledate na to. Pred skore izbore, htjela sam podsjetiti barem jednog čitatelja da u životu postoje još neki izbori, puno važniji od ovih parlamentarnih. To su oni izbori kada uzmemo sudbinu u svoje ruke. Kada prihvatimo druge takvima kakvi jesu bez težnje da mu nešto previše dokazujemo ili da ga pokušavamo promijeniti, a mi nastavimo ići svojim putem. Radije mijenjamo sebe i dokazujmo se sebi, a manje okolini. Kada promijenimo svoju perspektivu, misli i kada izaberemo SEBE, promijenit će nam se cijeli život na bolje. Ne čekaj nikakvog heroja. Taj si heroj ti. Najlakše je ići linijom manjeg otpora i kriviti druge ili, još gore, sudbinu. Pa sudbina je u našim rukama! Svi je možemo promijeniti. Ona je stvar naših IZBORA. Stvar naših ODLUKA. Stvar našeg KARAKTERA! Pokušavaj,jednom ćeš i uspjeti. Iza svakog uspjeha preko noći stoji puno neprospavanih noći.
Od ove sride, uoči parlamentarnih izbora, od srca želim svakom čitatelju da uvijek bira SEBE i naravno, čitamo se od sride do sride!
