Zdravo maleni, zdravo svi, mali drugovi, djeco svijeta. Zdravo maleni, zdravo svi, nek’ ste sretni svi tisuć’ ljeta… Dragi moji došlo je najljepše razdoblje godine u našem gradu – Međunarodni dječji festival. Mislim da ne postoji ljepše godišnje doba od ovoga našeg – festivalskog. Napokon su naši najmlađi sugrađani i gosti u fokusu zbivanja. Sve što se radi, radi se za njih i s njima, a rezultat je jedan sasvim drukčiji, bajkoviti Šibenik. Ovi mi dani festivala odišu nostalgijom za djetinjstvom i vremenom bezbrižnosti… Sjećam se svih onih šarenih vrpca i zastavica kako lepršaju po kalelargi, a grupe kreativne djece u raznim radionicama nadahnjuju maštu i skreću pozornost na stvarnu ljepotu življenja, na igre i radost druženja bez kompjutera i mobitela – pomalo izgubljena blaga.
ŠIBENSKA POVLASTICA
Ponekad možda zaboravimo koliko smo sretni i kakvu povlasticu imamo samim tim što smo svake godine mali djelići svog tog festivalskog šušura. Moći sresti na ulici,u bilo kojem trenutku dana ili noći princa Valijanta, Pepeljugu, Trnoružicu, Mačka u čizmama neprocjenjivo je bogatstvo. Rijetko je neki festival na svijetu potrajao pola stoljeća, ovaj naš šibenski, dječji, međunarodni, usprkos svemu evo već punih 55 godina. Svoje smo ulice napokon prepustili dječjem stvaralaštvu, jedinom, koji nas može i mora podsjetiti koliko je dragocjen svijet dječje igre, radosti i dobrote. Iako smo mnogo puta čuli , nije na odmet još jednom ponoviti lekciju da je upravo ovaj festival jedinstveni događaj u Hrvatskoj i u svijetu. Doći i biti u ovo doba godine u našem Šibeniku znači proći kroz čarobna vrata u svijet mašte, djetinjstva i kreativnosti. Upravo zato bi svima onima koji nikada ne zaboravljaju svoju dječju, razigranu stranu, kao i onima koji su na nju potpuno zaboravili, šibenske ulice tijekom ova dva tjedna trebale biti nezaobilazna destinacija. Imamo bezbroj razloga biti ponosni na ovaj festival i naš grad koji kao da cijeli postane jedna velika pozornica uzbudljivih susreta pjesnika i djece, učionica novinarstva, kiparstva, stripa, filmskog i video snimanja, arhitekture i graditeljstva, dizajna, informatičkog oblikovanja, lutkarstva, glazbe i pokreta. Proteklih godina smo nažalost malo toga stvorili,a puno toga upropasti, ali na sreću ne i ovo.
HVALA MATILDI
Na pozornici ispred katedrale, sve su oči prošle subote bile uprte u program svečanog otvorenja, koji je bio atraktivan, prepun dječje pjesme, glume, osmijeha. Glavna zvijezda Matilda, čarobna djevojčica koja se ne miri s okolnostima u kojima živi i želi promijeniti svijet na bolje – učinila je i moj Šibenik boljim, veselijim i potpuno živim. Hvala joj na tome. Jedino što Matilda nije uspjela je da djeca budu većina na otvorenju. Bilo je mnogo političara, saborskih zastupnika, pomoćnika raznih ministara, izaslanika, delegacija ovih i onih, sponzora samo čini mi se, najmanje djece. Ne znam zašto, baš na samom otvaranju festivala iz godine u godinu zaboravljamo uvijek isto: da je to – festival djeteta. Voljela bi vidjeti djecu u prvim redovima u gledalištu, kao i na pozornici. Na mlađima svijet ostaje, i najmanje što možemo učiniti za njih je da im ustupimo njihovo zasluženo mjesto u publici. Šibeniče hajde već jednom – budi dijete!
