Ne znam što vi mislite o tom bajkovitom mjestašcu, ali ja još od malena, nekako, volim taj kraj. Ljude, stvari, gradove… Ne gledamo uvijek isto i ne doživljavamo ih uvijek isto, bez obzira na godine u kojima smo nešto prošli. Kako ju je Šajeta opjevao u pjesmi, tako je i ja doživljavam. Sad kad sam odrasla, stvari izgledaju drugačije. ‘Evergrin, jedan predivni evrergrin…’ Koliko god se trude Opatiju prikazati nekakvim elitnim gradićem, sumnjam da je to moguće… Grad kao iz najljepše bajke, sada je okupiran srednjovječnim ljudima. Nekako mi se ne uklapa ideja noćnog života i mirne destinacije. Ali dobro, zapravo, dogodilo mi se nešto lijepo. Uklopila sam se u generacijsku razliku, barem sam mislila da jesam, pa sam danju bila aktivna, a noću spavala. Te noći, probudio me vatromet! Naime, u hotelu je bila prava zabava. Vjenčanje, ali ne jedno od onih kojima sam se rugala u svojim kolumnama. Jasmin Stavros je bio glavni zabavljač večeri. Kako sam dobila krasnu sobu koju mi je čuvala draga moja kolegica i prijateljica iz Solarisa, tako sam doslovno imala VIP ulaznicu za vatromet.
NAŠA TUŽNA PRIČA
Pomislih, ovo sigurno neki ‘buđa’ udaje kćer, pa neka se zapamti. Glazba je ‘grmjela’ do ranih jutarnjih sati, a predstava kao da se događala u sobi do moje. Nije bilo prigovora od strane gostiju, susjedi se nisu bunili, pa tako policija nije morala navraćati. Samo radi usporedbe, prije dvije godine, zajedno sa svojim kolegama, organizirala sam party na bazenu hotela Punta u Vodicama. Ljeto, bazen, more i što je najvažnije vrijeme oko 18.00 sati! Nismo se niti počeli zagrijavati, počeli su pristizati prvi gosti. Među njima su bila dva simpatična policajca koji su došli stišati glazbu, jer susjedima koji su nas prijavili, smeta. Imam još jedan primjer iz prošle godine. Badnjak, 12.00 (podne) ispred Bunara u Šibeniku, otjeran je trio koji je bez razglasa, ugodnim i prigodnim pjesmama za to vrijeme zabavljao prisutne. Zabava je prekinuta nakon jednog telefonskog poziva. Nažalost, tako je to kod nas! Opet, nažalost, oni uvijek moraju izići na teren, kad ih zovete i za najmanju glupost. Kad, je glazba bila stišana, volja za zabavom je malo splasnula. Oni valjda imaju dobre susjede koji im nisu zavidni, pa iz tog razloga unište sve čega se oni nisu dosjetili. Vezala sam priču s Opatijom i na samom početku naglasila kako njihovi gosti nisu mladi ljudi, ali bez obzira na godine, posjeduju kulturu i poštuju unaprijed obaviještavanje od strane hotela vezano uz događaj za taj dan. Što se tiče noćnog sadržaja u samom gradu, gotovo ga i nema. Npr. ako slučajno ogladnite u kasnijim satima, izbor je riječki fast food. Kud svi Turci tud i ja, pa ravno na taxi za Rijeku po hamburger. Šokirala sam se kad sam vidjela koliko ljudi čeka, a nemilosrdna konkurencija Taxi Cameo i dosadašnje postave, bore se za svakog gosta. U jednom smjeru sam išla sa ‘starim’ taxijem, a povratak s Cameom. Razlika je 30 kuna. S obzirom da se ipak radi o kratkoj relaciji, ušteda nije zanemariva. Ima još jedna stvar koja me malo rastužila u Opatiji. Duša me boli kad vidim kako se netko ponaša prema silnim milijunima (koliko vrijede) hoteli.
OSTALA SI ISTA…
Pretpostavimo položaj vlasnika jedne hotelske kuće u Opatiji. Koliko je on samo uložio novca u kuću koja bi prije svega svojim gostoprimstvom, uslugom i ponudom trebala vraćati goste. Pa, kad vidim da jedan konobarčić i slični kolutaju očima jer sam htjela izvršiti narudžbu, možda pola sata prije zatvaranja. Ne zanima njega niti tip, već samo kako će što prije skliznuti. Doduše, smatram da čak niti taj zaposleni nije kriv, jer očito nema nikog iznad njega tko bi mu ukazao na ponašanje. Takve informacije ne dolaze do vrha (vlasnik), ali s vremenom, brojke mogu pokazivati lošiji rezultat. Sva sreća što im je geografski položaj fenomenalan, pa će uvijek biti nekoga. Često razloge lošeg poslovanja tražimo u krizi, padu turizma, lošim prognozama, nogometnom prvenstvu, nađemo mi svašta kako bi opravdali manjak gostiju. Naravno da se ne mogu uspoređivati Vodice i Opatija, ali čini mi se da baš zbog toga nedostatka i svjesnosti svog položaja na tržištu, ipak malo više pažnje pridajemo svakom pojedincu. Pa, ako se i dogodi neka pogreška s naše strane, sve napravimo kako bi se iskupili i nikad više ne ponovili. Opet nije pošteno, ali navikli smo da s puno, puno truda, volje, želje, znanja… osvjetlamo obraz sebi i cijeloj našoj županiji. Opatijo bajna, ostala si uvijek ista…
