Bio je i red da i ono dođe jednom na red! Zapravo, Kaprije je za mene puno više od jednog otoka koji se domišljato smjestio među otocima šibenskog arhipelaga. Laguna u kojoj je smješteno samo mjesto, privlači svojom mirnoćom. Kako godine idu, tako nam se percepcija o nekim stvarima mijenja. Doduše, s godinama se mijenjaju i prioriteti. Ne bi bilo niti normalno da nas s četrdeset zanima isto što i s dvadeset godina. Ima slučajeva, ne kažem, ali me trenutno ne interesiraju. Moja familija na Kapriju obitava oko 30 godina. Dok sam išla u srednju školu i ljeta provodila u svojem rodnom gradu, uvijek sam bila ljuta na svoje roditelje što su baš tamo ‘zapeli’. Tada je za mene Jadrija bila pojam. Danas sam ipak zahvalna što sam imala prilike ili što su mi omogućili da i ja i moje djete tamo ljetujemo. Puno priča se provlači trenutno kroz moju glavu i pokušavam izvući one najinteresantnije. Jedna od anegdota je i moj pad sa svjetionika. Zašto sam se penjala na vrh, to vam neću otkriti, ali da sam mogla glavu izgubiti, to je sasvim jasno! Sva sreća nisam, pa danas mogu o tome pričati. Nekada je bilo puno djece na otoku. Možda ih i sad ima, ali igra, način druženja, zabava, sve je različito. Nostalgija me dohvati, pa se znam uhvatiti kao osluškujem zvukove ne bi li čula poneki poznati akord neke pjesme. Nema više niti gitare, a niti okupljanja po rivi.
VAPOR KAO ATRAKCIJA
Sjećam se i ‘vapora’ čiji je dolazak bio svojevrsna atrakcija. Tada bi se svi spustili u mjesto kako bi vidjeli tko je novi došao na otok. Vizualni izgled i ponuda otoka nisu se puno promijenili. Osim nekoliko restorana, kafića i pečenjara. Meni je sve skupa malo tužnije. Volim taj otok, pa ne mogu biti totalno objektivna, ali vidim i nedostatke. Proteklih godina otokom je prohujala vijest kako ima naznaka da će se graditi marina. Mišljenja oko gradnje su bila podijeljena, a jedan od argumenata zašto to nije dobro, je bio nečistoća mora i otoka. Donekle bi se složila, ali s druge strane na otoku postoje, vjerovali ili ne, dvije kantice za smeće. Kad pojedete npr. sladoled koji kupite u dućanu, ako odmah ispred istog tog dućana ne bacite omot, ostaje vam druga opcija, a to je pod. Da, ili more! Toliko o brizi za čistoću. Dok sam bila mala nestrpljivo bi čekala na jednom od mula da dođu ribari, koji bi ispod prove skrivali najbolje komade ribe. Stari ribari su odavno otišli na posljednja počivališta, a mladi nisu zainteresirani za bacanje popone (vrsta mreže). Kada navrati koča (rijetko) na otoku nastane veselje, barem u mojoj kući. Željna ribe na otoku! Zvuči nevjerojatno, ali je tako! Kaprijani čuvaju tradiciju igranja na balote. To je još jedna stvar koja je ovjekovječila moje uspomene. Nekada se skupljalo uz zog i grlato navijalo za svoje. Nerijetko bi i drugi otočani došli usporediti svoje snage, ali uglavnom bi prošli neslavno. Cvele ili Cvetko je jedan od Kaprijskih prepoznatljivosti. Čovjek koji je svoj radni vijek proveo u Njemačkoj, ali Kaprije nije nikad zanemario. Ne mogu niti zamisliti da tamo dođem, a da Cvele ne vikne, mala moja, stigla si! Otočani su krenuli sa sjajnom idejom, a to je sadnja palmi. Zamislite velike palme u ‘pitarima’od kamena. Međutim, tradicija se nije nastavila. Pa su danas sazidali još ‘pitara’, ali u njima neće palme širiti svoje grane, već nekakva drvca, ‘gola i bosa’! Ajme! Ima još jedna stvar koja me šokirala ovogodišnjim dolaskom. Restoran koji postoji barem otkad sam se ja tamo ‘doselila’, što znači najmanje tridesdet godina, svoja vrata je zatvorio.
LAKOĆA POSTOJANJA
Malo me stislo u grudima, jer sam i prije načula da će se to desiti, ali nisam vjerovala. Nažalost život je okrutan, pa znamo koristiti izreku ‘kad jednom smrkne, drugom svane’. Tako je to! Kako su Kaprijani dobri domaćini tako je na Kapriju udomljeno jako puno Slovenaca. Toliko ih ima da se u crkvi čak propovijeda i na slovenskom jeziku. Osvježenje sa Slovenkama i nije tako loše, barem što se tiče muškog dijela populacije. Čuli ste za onu narodnu, tako mlada, a već slovenka! S obzirom da na Kaprije uglavnom dolaze ljudi koji su porijeklom od tamo, što znači da su svi uglavnom u rodbinskoj vezi, onda je jasno da je osvježenje dobrodošlo. Nek se ljudi zabavljaju! Danas Kaprije za mene znači mir ili bijeg od svakodnevice. Pronašla sam svoju oazu u dnu Polokve. Tamo se smjestio jedan mali lounge koji mi je kao drugi dnevni boravak. Ako imate dijete, nemate se što misliti. Liberty Kaprije opravdava svoj naziv, doslovno. Tako sam danas promijenila percepciju i prioritete, ali na ništa lošije nisam pristala. Zahvalna sam što postoji mjesto gdje mogu doći nenajavljeno, gdje me uvijek dočekaju nasmiješena lica ‘posade’ koja upravlja ‘lađom’. Volim ja to Kaprije i sve te Radovčiće, Jelovčiće i Lakoše…..a jednu sam stvar sam ipak uspjela sačuvati za sebe, a to je moj način ‘iskorištavanja’ otoka. Dođite na Kaprije i osjetite svoju slobodu življenja ili kako bi Kundera rekao: nepodnošljivu lakoću postojanja!
